SDP Crne Gore ne vodi principijelnu politiku

Vladajuća koalicija, kao i sam ministar vanjskih poslova i evropskih integracija, smatraju da je postignut vidan napredak u ispunjavanju uslova EU za početak pregovora o članstvu Crne Gore. Sa druge strane, u opoziciji ocjenjuju da, osim deklarisane, ne postoji istinska, pokretačka politička volja za odlučnije približavanje Podgorice Briselu.

O tome za RSE govori politički analitičar iz Ulcinja, politikolog i član nevladine organizacije Forum 2010, Dritan Abazović.

RSE: Da li dijelite optimizam vlasti ili pesimizam opozicije?

Abazović: Crna Gora će moći da ispuni 90 posto uslova koje joj je Evropska komisija propisala i to ne u nekom predugom periodu. Deset posto najdelikatnijih stvari se konkretno odnose na korupciju i organizovani kriminal, ali ne vidim da u tom segmentu postoje neki pomaci. To je zabrinjavajuće i to opozicija koristi kao najjaču kartu. Ako su drugi procesi u pitanju, kao što je saradnja sa nevladinim sektorom, tu vidimo neka poboljšanja. Ona krucijalna pitanja, Crna Gora i dalje nije spremna da rješava na jedan efikasan način. Da li će se ta praksa promijeniti? Nisam u to siguran, ali za optimizam ima mjesta. Osim evropskih integracija, ne vidim da nova Vlada, u bilo kojem drugom segmentu, radi neke značajnije pomake.

RSE: Ostaje da vidimo da li će kvantitet moći da iskupi nedostatak kvaliteta. Nije ostalo puno vremena za svođenje bilansa u izvještajima evropskih posmatrača, koji će biti odlučujući u tome da li će Evropska komisija na jesen dati zeleno svjetlo za početak pregovora sa Crnom Gorom. Od svih sedam uslova Brisela, čini se da smo najbliži ispunjavanju izbornog zakonodavstva. Skeptici smatraju da tapkamo u mjestu zbog promjenjivih odnosa u vladajućoj koaliciji zbog različitih interesa unutar samog DPS-a, zbog raznih političko-bezbjedonosnih kriminogenih sprega. Šta mislite o tome?

Abazović: Dijelim mišljenje onog dijela javnosti koji smatra da Crna Gora, da bi otpočela pregovore sa EU, mora na terenu da pokaže neke vidljive pomake. Ti se pomaci uvijek donose na nešto što je jako delikatno i gdje mi ne uspijevamo u ovom momentu da pokažemo vitalnost oko toga. I izborni zakon je donekle sporan, pogotovo što ga brojne nacionalne manjinske partije osporavaju i što ne postoji neki široki konsenzus. Sada se sprovode neke ekspertize u Venecijanskoj komisiji, ali u svakom slučaju mislim da smo svi malo više, kao građani, očekivali da će ti pomaci ići brže. Da li će Evropska komisija dati pozitivno mišljenje? Mislim da tu ipak možemo da imamo dozu optimizma jer se radi o jednoj regionalnoj političkoj odluci. Pomaci Crne Gore i otvaranje pregovora sa Crnom Gorom bi bili dobar signal za cijeli region, koji vidno kaska za Crnom Gorom, da i oni krenu tim putem. Moguće da će biti nekih dilova koji u suštini odgovaraju i EU, ali i Crnoj Gori. Mislim da kriza unutar vladajuće koalicije ne podliježe nekoj velikoj principijelnosti. Bilo je mnogo više razloga da se u prijašnjem periodu napuštanju sjednice, ali se nije dešavalo da se ta kriza izaziva. Mislim da je koalicija stabilna i da neće biti nikakvih većih pretumbacija. Crna Gora potpuno pogrešno daje značaj nekim stvarima koji nisu od njenog vitalnog nacionalnog interesa, kao što je pitanje li će se rudnik uglja povezati sa Elektroprivredom, ili identitetska pitanja, koja tradicionalno dolaze na dnevni red kada su neke konkretne stvari u pitanju, kao što je borba protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Kongres je šansa za Lukšića

RSE: Nakon što su tenzije bile podignute zbog crkve na Svetom Stefanu, sada se pominju navodne nepremostive razlike oko energetske politike. Da li će se ipak SDP u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti odvažiti na neku radikalniju mjeru ili ćemo i dalje biti svjedoci taktike zatezanja i popuštanja? Koliko se istovremeno tom „političkom savezu“ opasno približava SNP, koja će po svoj prilici obezbijediti dvo-trećinsku većinu za usvajanje Izbornog zakona?

Abazović: Kada god imate neku žešću krizu, ona se dešava oko identitetskih pitanja. To je tako bilo i pred referendum. Ovo što se dešava na Svetom Stefanu, to je sve nepoštovanje zakona a zakoni moraju da se ispune. Svaki apel koji SDP upućuje u pravcu ispunjavanja zakonskih uslova je sasvim korektan jer moramo biti principijelni, moramo u takvoj situaciji da postupamo prema svima isto, ako želimo da se zakoni odnose na sve jednakom mjerom. Ne možemo da pravimo izuzetke ako je u pitanju Srpska ili Crnogorska pravoslavna crkva ili džamija. Premijer Lukšić je naveo da postoje brojni objekti koji su izgrađeni bez dozvole. To ne opravdava ovakvu politiku. Da li će SDP biti spremna na neki radikalniji stav - lično sumnjam. Volio bih da ostanu dosljedni svojim principima i da, kada za nešto zagrizu, ostanu do karaj na tom fonu, ali to se do sada nije dešavalo. Energetska situacija i energetsko pitanje su možda top tema u Crnoj Gori jer će nešto, što će biti privatizovano na jedan nakaradan način, koji vjerovatno neće ići u korist države, doživjeti jedan krah na nacionalnom nivou, pogotovo u momentu kada privreda stagnira kada, osim turističke sezone, ne očekujemo da će se nešto drastično promijeniti kada je ekonomska situacija u pitanju. Resori koji vodi SDP u Vladi Crne Gore se ne pokazuju efikasni. Pogledajte šta se radi oko auto-puta. Vjerovatno, po svim procedurama, i ako se Evropska banka uključi u projekt, najmanje će biti potrebne dvije godine da se nešto po tom pitanju pokrene. Znamo kakva su obećanja davana prije dvije-tri godine dana. To sve govori da se ne radi o nekoj velikoj principijelnoj politici, koja se bazira na nekim jasnim ideologijama, nego se više radi na nekoj ad-hok taktici, koja u ovom momentu može da ode u prilog neke opozicione partije, kao što je SNP, koja je najjača opoziciona partija. Bez obzira na sve, ne vidim da će biti uskoro nekih većih pretumbacija, osim ako se ne desi neki radikalni zaokret, kada je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala.

RSE: Ne čini li Vam se da je pitanje svih pitanja - u kojoj mjeri je Lukšićeva Vlada, bez obzira na jedan svjež politički dah koji je unijela, novi stil komunikacije i vladanja, u dovoljnoj mjeri autonomna i voljna za neke presudne akcije, prije svega u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije? Ili je uticaj bivšeg premijera Đukanovića i dalje dominantan? Hoće li u tome presudnu ulogu imati predstojeći kongres DPS-a i eventualne promjene u odnosu snaga unutar te partije?

Abazović: I pored svih simpatija, koje svaki racionalni čovjek u Crnoj Gori, ili pojedinac, ima prema mladom premijeru, koji je zaista unio neku novu energiju i pokazao da Crna Gore može da posjeduje kapacitete da mijenja i premijera i ministra i da se organizuje na drugačiji način, realno, politička partija iz koje dolazi novi mladi premijer, nije u ovom momentu spremna da se suprotstavi nekim najjačim strujama koje se dešavaju unutar te partije. Šta će biti nakon kongresa, veliko je pitanje, ali mislim da je to šansa za premijera, ukoliko zaista ima viziju jedne drugačije Crne Gore u budućnosti, da unutar partijskih organa progura neki svoj novi program i neki svoj novi imidž, koji bi zaista značio osvježenje. Ukoliko se to ne desi, ukoliko ne dobije podršku, mislim da ćemo i dalje imati situaciju sličnu ovoj. Vlada, pored toga što se trudi da unese neke novine oko socijalnih stvari, neće imati autonomiju i političku kondiciju da se sama za to izbori, bez pritisaka koji dolaze iz javnih finansijskih krugova, ili jakih političkih krugova, koji nisu direktno u Vladi Crne Gore. Za sada ne vidim da bi to ikako drugačije moglo da se riješi, osim da se unutar kongresa, snage, koje podržavaju politiku premijera Lukšića, nekako dodatno valorizuju i istaknu kao jedna nova energija unutar Crne Gore.