Sporazum tužilaštava BiH i Srbije, kako tvrdi glavni državni tužilac BiH Milorad Barašin, omogućiće razmjenu dokaza i informacija i mnogo tješnju saradnju dva tužilaštva. Kao rezultat više ne bi bilo paralelnih procesa.
No, ono što je u BiH pod znakom pitanja jeste da li će ovaj sporazum pomoći u rješenju trenutno otvorenih problema poput slučaja Divjak ili Tuzlanske kolone.
Poznavaoci prilika u BiH sumnjaju u to jer bi sporazumu ionako trebalo dugo da zaživi - a to vrijeme Divjak nema. Šutnja BiH i njenih institucija naročito kada je u pitanju slučaj penzionisanog generala ARBiH znak je za zabrinutost, te pokazatelj odnosa države i pravosuđa prema njenom građaninu.
Dva i po mjeseca nakon hapšenja Jovana Divjaka, penzionisanog generala ARBiH, u Beču po potjernici Srbije po kojoj se sumnjiči za navodni ratni zločin nad vojnicima JNA u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, u BiH vlada šutnja. Nema ni diplomatske, a ni pravne ofanzive, slične onoj kakva se svojevremeno vodila u vrijeme kada je po istoj optužbi u Londonu uhapšen bivši član Predsjedništva BiH Ejup Ganić.
Sve je rezultat komplikacija unutar same BiH, te činjenice da su se mnoge stvari mogle izbjeći da su pravosudni organi na vrijeme uradili šta su trebali i u slučaju Dobrovoljačka, Tuzlanska kolona, ali drugim, jer su svi koji se danas nalaze na listama Srbije dostupni bh. pravosuđu, smatra Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina pravda pomirenje.
„Situacija je iskomplikovana, uslovno rečeno, u BiH. Te poslat je zahtjev za izručenje Divjaka i BiH, i to je iznuđeni potez. Dakle, zatražila ga je Srbija, a onda se sjetio Barašin da ga i on zatraži. Pa onda taj zahtjev nije proslijeđen nadležnom sudu u Austriji. Dakle, očigledno politička igra iza jednog slučaja. Najveću odgovornost za takvu sudbinu koju doživljavaju građani BiH, od Ganića, Selima Bešlagića, Ilije Jurišića, rudara Muhameda Brka, snose Tužilaštvo i pravosudni organi BiH jer uvijek kaskaju za Beogradom, uvijek vuku iznuđene poteze. Kao i sa Vučurevićem - te nemamo mi nikakvu istragu protiv njega, a onda se odjednom za sedam dana promijeni situacija, pa imamo istragu. On je bio dostupan pravosudnim organima BiH non-stop, mogli su davnih dana pokrenuti optužnicu, saslušanje i istražne radnje“, smatra Alić.
Mnogi iz BiH koji se nalaze na spisku traženih u Srbiji nadaju se da bi spas mogao doći ukoliko se potpiše dugo najavljivani sporazum između tužilaštava BiH i Srbije o međusobnoj razmjeni dokaza, kako je to najavio i sam glavni tužilac BiH Milorad Barašin.
„Ako se dođe do mišljenja i da se saglasnost, normalno da će biti bolje i brže, neće postojati više paralelne istrage. I kolege iz Srbije po zaključenju ovog sporazuma sve predmete koje vode paralelno i oni i mi ustupiće Tužilaštvu BiH“, kaže Barašin.
Veo tajne nad slučajem Divjak
Barašinov prethodnik, bivši državni tužilac Marinko Jurčević pozdravlja svaki sporazum koji bi za građane BiH značio da će se postupci i istrage voditi u zemlji koja je zatražila i dobila dokaze. No, upozorava da je mogućnost paralelnih istraga ipak otvorena, te da ovom pitanju u regiji treba ozbiljno pristupiti.
„Ukoliko isti ne sadrži odredbe temeljem kojih će prije ustupanja dokaza predstavnici tužilaštava odlučiti koje tužilaštvo će voditi istragu, postoji mogućnost, po meni, vođenja paralelnih istraga. Sve dok u regiji ne postigne se konsenzus između država sa regionalnim pristupom rješavanja ratnih zločina, dešavaće nam se to što se dešava. S obzirom da još nema političke volje za regionalnim pristupom, rješavanja predmeta ratnih zločina, što, nažalost, na lokalnim nivioma to mnogima odgovara, u praktičnom smislu to za građane koji žive u regiji za posljedicu ima veliku nesigurnost kretanja“, smatra Jurčević.
Jovan Divjak
Jedna od posljedica ovakvog pristupa najprije je bila hapšenje, a potom i zahtjev Srbije za izručenjem Ejupa Ganića, koji je, podsjetimo, kasnije, britanski sud odbio obrazloživši da se radi o zloupotrebi procesa koja se koristi u političke svrhe. Prema iskustvu, Jovan Divjak se ne može pouzdati u domaće snage, smatra Alić, te objašnjava:
„Vjerujem da će pravosudni organi Austrije, koja je ozbiljna država, pa prema tome i njene pravosudne institucije su ozbliljne, za razliku od naših koje su neozbiljne, i manipulantskih, kakve su u Beogradu, zaista shvatiti da je riječ o jednoj, kad pregledaju sve papire i svu dokumentaciju, političkoj igri Beograda koji u svim slučajevima pokušava napraviti balans u odgovornosti za ono što nam se događalo od 1992. do 1995.“
Društvo za ugrožene narode nakon hapšenja Jovana Divjaka organizovalo je demonstracije u Austriji i Njemačkoj. U Njemačkoj se trenutno nalazi i Fadila Memišević, predsjednica bh. sekcije ovog društva, i to u društvu onih koji su učestvovali u demonstracijama i koji se, kaže, upravo i sami pitaju šta se događa. Odnos BiH ali i pravosuđa prema Divjaku smatra skandaloznim.
„Lično sam mislila nakon slučaja gospodina Ganića da je stavljena tačka na Dobrovoljačku. Međutim, ovo što se događa sa gospodinom Jovanom Divjakom smatram da je to stvarno jedna sramota, prije svega za Sud BiH. Ja lično sam bila vrlo angažovana, a posebno iz ove fondacije Pravda za BiH bili smo sprmeni i spremni smo i dalje da pomognemo finansijski novcem koji mi imamo, ali niko nam se ne obraća. I upravo zato što je obavijeno nekakvim velom tajne, navodi sve građane BiH da sumnjaju u ispravnost postupaka samog Suda BiH. Mislim da u ovom slučaju mora biti puno više transparentnosti“, zaključuje Memiševićeva.
Paralelni se procesi mogu spriječiti samo ukoliko u BiH postoji odlučna namjera da se sporne višegodišnje istrage okončaju. Prema najavama iz državnog tužilaštva, riješiće ih do kraja godine. No, Jovan Divjak, koji u austrijskoj prijestolnici pod kaucijom čeka da sud donese odluku o njegovom izručenju Srbiji ili BiH - za koju je i dalje neizvjesno da li je dostavila svoj zahtjev u sud, nema toliko vremena. Isto važi i za ostale građane BiH koji su taoci u vlastitoj državi, te se, sve i da sporazum bude potpisan u što skorijem roku, neće moći slobodno kretati dok njegova primjena ne zaživi, što, vjeruju mnogi, može potrajati.
Dosije Dobrovoljačka: Svjedočenja, snimci dešavanja, analize i komentari.
Slučaj Divjak
Jovan Divjak je uhapšen 3. marta u Beču po potjernici iz Srbije za slučaj "Dobrovoljačka ulica". Osmog marta je pušten, uz kauciju od 500.000 eura, da odluku o izručenju dočeka na slobodi u Austriji.
Divjak je rođen 1937. godine u Beogradu i uoči rata u BiH je bio pukovnik JNA. Po izbijanju sukoba u aprilu 1992. godine priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH i postavljen je za zamjenika komandanta i na toj poziciji ostaje i nakon formiranja Armije BiH.
No, ono što je u BiH pod znakom pitanja jeste da li će ovaj sporazum pomoći u rješenju trenutno otvorenih problema poput slučaja Divjak ili Tuzlanske kolone.
Poznavaoci prilika u BiH sumnjaju u to jer bi sporazumu ionako trebalo dugo da zaživi - a to vrijeme Divjak nema. Šutnja BiH i njenih institucija naročito kada je u pitanju slučaj penzionisanog generala ARBiH znak je za zabrinutost, te pokazatelj odnosa države i pravosuđa prema njenom građaninu.
Dva i po mjeseca nakon hapšenja Jovana Divjaka, penzionisanog generala ARBiH, u Beču po potjernici Srbije po kojoj se sumnjiči za navodni ratni zločin nad vojnicima JNA u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, u BiH vlada šutnja. Nema ni diplomatske, a ni pravne ofanzive, slične onoj kakva se svojevremeno vodila u vrijeme kada je po istoj optužbi u Londonu uhapšen bivši član Predsjedništva BiH Ejup Ganić.
Sve je rezultat komplikacija unutar same BiH, te činjenice da su se mnoge stvari mogle izbjeći da su pravosudni organi na vrijeme uradili šta su trebali i u slučaju Dobrovoljačka, Tuzlanska kolona, ali drugim, jer su svi koji se danas nalaze na listama Srbije dostupni bh. pravosuđu, smatra Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina pravda pomirenje.
„Situacija je iskomplikovana, uslovno rečeno, u BiH. Te poslat je zahtjev za izručenje Divjaka i BiH, i to je iznuđeni potez. Dakle, zatražila ga je Srbija, a onda se sjetio Barašin da ga i on zatraži. Pa onda taj zahtjev nije proslijeđen nadležnom sudu u Austriji. Dakle, očigledno politička igra iza jednog slučaja. Najveću odgovornost za takvu sudbinu koju doživljavaju građani BiH, od Ganića, Selima Bešlagića, Ilije Jurišića, rudara Muhameda Brka, snose Tužilaštvo i pravosudni organi BiH jer uvijek kaskaju za Beogradom, uvijek vuku iznuđene poteze. Kao i sa Vučurevićem - te nemamo mi nikakvu istragu protiv njega, a onda se odjednom za sedam dana promijeni situacija, pa imamo istragu. On je bio dostupan pravosudnim organima BiH non-stop, mogli su davnih dana pokrenuti optužnicu, saslušanje i istražne radnje“, smatra Alić.
Mnogi iz BiH koji se nalaze na spisku traženih u Srbiji nadaju se da bi spas mogao doći ukoliko se potpiše dugo najavljivani sporazum između tužilaštava BiH i Srbije o međusobnoj razmjeni dokaza, kako je to najavio i sam glavni tužilac BiH Milorad Barašin.
„Ako se dođe do mišljenja i da se saglasnost, normalno da će biti bolje i brže, neće postojati više paralelne istrage. I kolege iz Srbije po zaključenju ovog sporazuma sve predmete koje vode paralelno i oni i mi ustupiće Tužilaštvu BiH“, kaže Barašin.
Veo tajne nad slučajem Divjak
Barašinov prethodnik, bivši državni tužilac Marinko Jurčević pozdravlja svaki sporazum koji bi za građane BiH značio da će se postupci i istrage voditi u zemlji koja je zatražila i dobila dokaze. No, upozorava da je mogućnost paralelnih istraga ipak otvorena, te da ovom pitanju u regiji treba ozbiljno pristupiti.
„Ukoliko isti ne sadrži odredbe temeljem kojih će prije ustupanja dokaza predstavnici tužilaštava odlučiti koje tužilaštvo će voditi istragu, postoji mogućnost, po meni, vođenja paralelnih istraga. Sve dok u regiji ne postigne se konsenzus između država sa regionalnim pristupom rješavanja ratnih zločina, dešavaće nam se to što se dešava. S obzirom da još nema političke volje za regionalnim pristupom, rješavanja predmeta ratnih zločina, što, nažalost, na lokalnim nivioma to mnogima odgovara, u praktičnom smislu to za građane koji žive u regiji za posljedicu ima veliku nesigurnost kretanja“, smatra Jurčević.
Jedna od posljedica ovakvog pristupa najprije je bila hapšenje, a potom i zahtjev Srbije za izručenjem Ejupa Ganića, koji je, podsjetimo, kasnije, britanski sud odbio obrazloživši da se radi o zloupotrebi procesa koja se koristi u političke svrhe. Prema iskustvu, Jovan Divjak se ne može pouzdati u domaće snage, smatra Alić, te objašnjava:
„Vjerujem da će pravosudni organi Austrije, koja je ozbiljna država, pa prema tome i njene pravosudne institucije su ozbliljne, za razliku od naših koje su neozbiljne, i manipulantskih, kakve su u Beogradu, zaista shvatiti da je riječ o jednoj, kad pregledaju sve papire i svu dokumentaciju, političkoj igri Beograda koji u svim slučajevima pokušava napraviti balans u odgovornosti za ono što nam se događalo od 1992. do 1995.“
Društvo za ugrožene narode nakon hapšenja Jovana Divjaka organizovalo je demonstracije u Austriji i Njemačkoj. U Njemačkoj se trenutno nalazi i Fadila Memišević, predsjednica bh. sekcije ovog društva, i to u društvu onih koji su učestvovali u demonstracijama i koji se, kaže, upravo i sami pitaju šta se događa. Odnos BiH ali i pravosuđa prema Divjaku smatra skandaloznim.
„Lično sam mislila nakon slučaja gospodina Ganića da je stavljena tačka na Dobrovoljačku. Međutim, ovo što se događa sa gospodinom Jovanom Divjakom smatram da je to stvarno jedna sramota, prije svega za Sud BiH. Ja lično sam bila vrlo angažovana, a posebno iz ove fondacije Pravda za BiH bili smo sprmeni i spremni smo i dalje da pomognemo finansijski novcem koji mi imamo, ali niko nam se ne obraća. I upravo zato što je obavijeno nekakvim velom tajne, navodi sve građane BiH da sumnjaju u ispravnost postupaka samog Suda BiH. Mislim da u ovom slučaju mora biti puno više transparentnosti“, zaključuje Memiševićeva.
Paralelni se procesi mogu spriječiti samo ukoliko u BiH postoji odlučna namjera da se sporne višegodišnje istrage okončaju. Prema najavama iz državnog tužilaštva, riješiće ih do kraja godine. No, Jovan Divjak, koji u austrijskoj prijestolnici pod kaucijom čeka da sud donese odluku o njegovom izručenju Srbiji ili BiH - za koju je i dalje neizvjesno da li je dostavila svoj zahtjev u sud, nema toliko vremena. Isto važi i za ostale građane BiH koji su taoci u vlastitoj državi, te se, sve i da sporazum bude potpisan u što skorijem roku, neće moći slobodno kretati dok njegova primjena ne zaživi, što, vjeruju mnogi, može potrajati.
Slučaj Divjak
Dosije Dobrovoljačka: Svjedočenja, snimci dešavanja, analize i komentari.
Slučaj Divjak
Divjak je rođen 1937. godine u Beogradu i uoči rata u BiH je bio pukovnik JNA. Po izbijanju sukoba u aprilu 1992. godine priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH i postavljen je za zamjenika komandanta i na toj poziciji ostaje i nakon formiranja Armije BiH.
Divjak je među najomiljenijim komandantima Armije BiH i braniteljima Sarajeva i BiH.
Nakon penzionisanja 1998. godine, postaje aktivan u nevladinom sektoru i javnom životu i vodi Udruženje Obrazovanje gradi BiH. Uživa ugled kao skromna i visoko moralna osoba posvećena pomoći ugroženim i obespravljenim.
Divjak je dobitnik francuskog ordena Legije časti.
Intervju Omera Karabega sa generalom Divjakom o događajima u Dobrovoljačkoj možete pročitati kao i pogledati videa iz Dobrovoljačke ovdje.
Divjakovo hapšenje se desilo godinu i dva dana nakon Ganićevog hapšenja u Londonu.
Londonski sud je 27. jula prošle godine odbio Ganićevo izručenje Srbiji uz obrazloženje da se radi o politički motiviranom procesu. U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu su odbacili ove tvrdnje i odbili su obustaviti postupke za slučaj Dobrovoljačka.
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je optužilo 19 osoba za ratni zločin zbog komandne odgovornosti i ućešća u događajima u Dobrovoljačkoj ulici.
Tri osobe više nisu žive a među ostalima na spisku su i bivši tadašnji član Predsjedništva BiH Stjepan Kuljić, komandant Štaba TO RBiH Hasan Efendić, zamjenik šefa MUP-a RBiH Jusuf Pušina, oficir Armije BiH Fikret Muslimović, komandant Specijalne jedinice policije Dragan Vikić, osnivač Zelenih beretki Emin Švrakić i osnivač Patriotske lige Zaim Backović.
***********