Nada i strah u Bengaziju

(Video: Libija - Borbe se nastavljaju, 17.03.2011)

Razgovarao Charles Recknagel, priredila Mirjana Rakela

Snage lojane libijskom predsjedniku Moamaru Gadafiju primiču se Benghaziju, posljednjem uporištu protivnika aktualnog predsjednika. „U gradu su pomiješani osjećaji nade i straha“, kaže Elizabeth Arrott, urednica kairskog biroa VOA koja se upravo vratila iz tog libijskog grada.

RSE: Kakvo je trenutačno raspoloženje u Bengaziju?

Arrot: Ono što se može vidjeti je veliki broj ljudi okupljenih ispred zgrade suda u kojoj je sjedište prijelazne vlade. Ljudi stalno dolaze, iako se Gadafijeve snage sve bliže i bliže Bengaziju. Oni nastavljaju davati podršku opoziciji, protestriraju, otvoreno govore o onima koji su dali živote u borbi protiv Gadafija.

RSE: Kakve su reakcije na ponašanje međunarodne zajednice?

Arrot: Neki su ljudi prilično razočarani. Nadali su se da će biti uvedena zona zabrane letenja još prije nekoliko tjedana, jer u ovom trenutku to više nema smisla. Borbe se već vode na prilaznim cestama, dakle otvoren je prostor za napredovanje tenkova. Lako je vidjeti da protivnici režima nisu ni dobro naoružani, a ni posebno vješti u vodjenju rata. Ističu da bi međunarodna zajednica trebala aktivnije djelovati. Na primjer, bombardirati autoputove što bi onemogućilo kretanje tenkovima i Gadafijevm vojnicima.

Strah i represija

RSE: Kako djeluje prijelazna vlada u Bengaziju? Kako funkcionira mini država koje je stvorena na tom području?

Arrot: Oni ističu da nisu izabrana, već prijelazna vlada, da samo pokušavaju organizirati život, koji ipak, kako, tako, normalno funkcionira. Većih nestašica nema. Ima struje, vode... No, glavni problem će biti sigurnost. Bojim se bezvlašća, jer do sada je netko uvijek upravljao, bilo prijelazna vlada, bilo Gadafijeve snage. Za sada nije bilo većih pljački, ali ima dijelova grada koji su prilično nesigurni. Naravno, stalno se čuju pucnjevi. Ne možete biti sigurni tko puca, da li je riječ o slavlju, ili o ratnim operacijama.

RSE: Tko podržava prijelaznu vladu, da li ima podršku pojedinih plemena ili je ta podrška mnogo šira?

Arrot: Vrlo je teško reći kakve su pozicije ljudi u prijelaznoj vladi. Ono što im je zajedničko je protivljenje pukovniku Gadafiju i to je najsnažnija veza. Što oni žele u slučaju pobjede, to je već manje jasno. Oni uglavnom govore o tome da su za veću demokraciju, zastupljenost gradjana u vlasti, no tek treba vidjeti kako će se situacija dalje razvijati.

RSE: Po Vašem mišljenju, što se može dogoditi ako Gadafi napadne Bengazi?

Arrot: Teško je to reći. Zavisiti će o prirodi napada. Gadafijeve snage već su iz zraka bacile letke u kojima se građani pozivaju da se predaju i u kojima im se obećaje amnestija. Valja znati da je većina tih ljudi živjela u stalnom strahu i represiji. Lako ih se moglo optužiti, osuditi, a dosta ih je „nestalo“ . Mnogi se plaše onoga što bi se moglo dogoditi, posebno oni koji su javno prozivali Gadafija. Neki su spremni na borbu do smrti i ističu da nema kompromisa, drugi će pokušati preživjeti, a neki će se nastojati probiti iz grada. Ukoliko Gadafijeve snage osvoje Ajdabiju, koja je na raskršću autoputova, jedan ide obalom, a drugi pustinjom, to će im omogućiti da opkole i odsijeku Bengazi od ostatka zemlje.

RSE: Da li ljudi već napuštaju Bengazi?

Arrot:: Kada su Gadafijeve snage osvojile Ras Lanuf, pa onda i druge manje gradove uz autoput, ljudi su počeli bježati, i pojedine obitelji su poginule u zračnim napadima. Većina ih je izašla mnogo ranije. Svi stranci su otišli, vidjeli smo kakva je bila situacija na granici prema Tunisu. No, situacija se iz sata u sat mijenja i vjerojatno će sve veći broj ljudi pokušati naći siguran izlaz kako bi izbjegli u slučaju da grad ponovno dodje u ruke Gadafijevih snaga.