Na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, sa svjedočenjem je počeo Entoni Banberi (Anthony Banbury) koji je kao časnik za civilne poslove UNPROFOR-a 1994.i 1995.godine, te kasnije kao pomoćnik Jasušija Akashija, specijalnog izvjestitelja generalnog tajnika UN-a, imao niz sastanaka sa optuženim.
Prema njegovim riječima, na njima se uvjerio da optuženi Karadžić u potpunosti ima kontrolu nad postupcima snaga Vojske Republike Srpske – odnosno nad etničkim čišćenjem više općina, snajperskim i drugim napadima na sarajevske civile te onemogućavanju kretanja UNPROFOR-a, odnosno djelovanja mirovne misije.
„Karadžić je bio vrhovni zapovjednik koji je igrao ulogu i na civilnoj i na vojnoj strani“, izjavio je UN-ov dužnosnik Banbury potvrđujući tužiteljstvu svoje detaljne bilješke sa sastanaka na kojima se uvjerio da zapovjedni lanac bosanskih Srba savršeno funkcionira.
„Tako da nismo mogli riješiti neka humanitarna pitanja s g. Koljevićem ili pristup aerodromu. Ako ne bismo mogli riješiti s g. Koljevićem ili g. Krajišnikom, ili generalom Tolimirom onda bismo mi išli uz zapovjedni lanac do dr. Karadžića ili generala Mladića“, prisjetio se svjedok.
Opravdanje srpske strane tijekom rata, a kojom se trenutno brani i Karadžić - kako su sarajevski civili ginuli zbog izmješanosti s vojnim snagama Armije BiH unutar grada, prema svjedoku ne stoji.
Entoni Benberi na suđenju Karadžiću, 15. ožujak 2011.
Da je snajpersko djelovanje po civilima bilo namjerno potvrdio je višim časnicima UN-a jednom prilikom i sam general Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, govoreći da je žešće snajpersko djelovanje u područja Sarajeva, reakcija na srpske žrtve poginule zbog vojnih ofenziva pokrenutih od bosanske vlade.
„Pa ja sam bio iznenađen da general Mladić otvoreno priznaje nešto, na što smo mi sumnjali, ali nije bilo baš najpovoljnije za predstavu o bosanskim Srbima – da se oni hotimice služe snajperskom paljbom po civilima, ili kako bi kaznili nadležne organe bosanske vlade za nešto što se događa na drugom mjestu. Mi smo sumnjali da se tako nešto događa, ali bio sam iznenađen kad sam čuo generala Mladića da tako nešto i kaže“, opisao je svjedok.
Mogli su zaustaviti konvoje UNPROFOR-a
UN-ov časnik Banbury detaljno je tužiteljstvu opisao kako su snage bosanskih Srba spriječavale humanitarne konvoje i koristile ih kao sredstvo pogađanja, spriječavajući misiju mirovnih promatrača koje su u svibnju 1995.godine uzele za taoce nakon napada NATO-vih aviona na položaje Vojske Republike Srpske. Osim toga svjedok je tužiteljstvu opisao progon nesrpskih civila u Banja Luci, Sanskom Mostu i Bijeljini, koji nije zaustavljen do kraja rata, a kojim je upravljano direktno od vrha vlasti bosanskih Srba.
„Jer su mogli na primjer da obustave naše kretanje na toj teritoriji. Mogli su zaustaviti velike konvoje UNROFOR-a s vojnicima pod teškim naoružanjem. Oni su to mogli jednostavno zaustaviti na jednom kontrolnom punktu. Tako da nije izvodivo da je došlo do velikih pokreta stanovništva pod pritiskom samo jedne paravojne grupe. Tako da se to nije moglo učiniti bez pristanka i uloge vlasti bosanskih Srba“, zaključio je svjedok.
Nakon tužiteljstva Banburyja je počeo unakrsno ispitavati optuženi Karadžić koji se brani sam. Na početku je počeo podsjećati svjedoka na brojna upozorenja srpske snage kako Armija BiH koristi prisustvo UNPROFOR-a za ratna lukavstva i akcije, dajući to kao razlog ograničenjima kretanja mirovnih snaga.
Čitajući dokumente SDA (Stranke demokratske akcije) koji upućuju stanovništvo da se preseli iz nekih općina, poput Trebinja, te dokument Međunarodnog crvenog križa o transferu stanovništva – Karadžić je želio prikazati da se stanovništvo samo premještalo na početku sukoba, a ne da je etnički očišćeno kako to tvrdi haško tužiteljstvo.
Prema njegovim riječima, na njima se uvjerio da optuženi Karadžić u potpunosti ima kontrolu nad postupcima snaga Vojske Republike Srpske – odnosno nad etničkim čišćenjem više općina, snajperskim i drugim napadima na sarajevske civile te onemogućavanju kretanja UNPROFOR-a, odnosno djelovanja mirovne misije.
„Karadžić je bio vrhovni zapovjednik koji je igrao ulogu i na civilnoj i na vojnoj strani“, izjavio je UN-ov dužnosnik Banbury potvrđujući tužiteljstvu svoje detaljne bilješke sa sastanaka na kojima se uvjerio da zapovjedni lanac bosanskih Srba savršeno funkcionira.
„Tako da nismo mogli riješiti neka humanitarna pitanja s g. Koljevićem ili pristup aerodromu. Ako ne bismo mogli riješiti s g. Koljevićem ili g. Krajišnikom, ili generalom Tolimirom onda bismo mi išli uz zapovjedni lanac do dr. Karadžića ili generala Mladića“, prisjetio se svjedok.
Opravdanje srpske strane tijekom rata, a kojom se trenutno brani i Karadžić - kako su sarajevski civili ginuli zbog izmješanosti s vojnim snagama Armije BiH unutar grada, prema svjedoku ne stoji.
Da je snajpersko djelovanje po civilima bilo namjerno potvrdio je višim časnicima UN-a jednom prilikom i sam general Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, govoreći da je žešće snajpersko djelovanje u područja Sarajeva, reakcija na srpske žrtve poginule zbog vojnih ofenziva pokrenutih od bosanske vlade.
„Pa ja sam bio iznenađen da general Mladić otvoreno priznaje nešto, na što smo mi sumnjali, ali nije bilo baš najpovoljnije za predstavu o bosanskim Srbima – da se oni hotimice služe snajperskom paljbom po civilima, ili kako bi kaznili nadležne organe bosanske vlade za nešto što se događa na drugom mjestu. Mi smo sumnjali da se tako nešto događa, ali bio sam iznenađen kad sam čuo generala Mladića da tako nešto i kaže“, opisao je svjedok.
Mogli su zaustaviti konvoje UNPROFOR-a
UN-ov časnik Banbury detaljno je tužiteljstvu opisao kako su snage bosanskih Srba spriječavale humanitarne konvoje i koristile ih kao sredstvo pogađanja, spriječavajući misiju mirovnih promatrača koje su u svibnju 1995.godine uzele za taoce nakon napada NATO-vih aviona na položaje Vojske Republike Srpske. Osim toga svjedok je tužiteljstvu opisao progon nesrpskih civila u Banja Luci, Sanskom Mostu i Bijeljini, koji nije zaustavljen do kraja rata, a kojim je upravljano direktno od vrha vlasti bosanskih Srba.
„Jer su mogli na primjer da obustave naše kretanje na toj teritoriji. Mogli su zaustaviti velike konvoje UNROFOR-a s vojnicima pod teškim naoružanjem. Oni su to mogli jednostavno zaustaviti na jednom kontrolnom punktu. Tako da nije izvodivo da je došlo do velikih pokreta stanovništva pod pritiskom samo jedne paravojne grupe. Tako da se to nije moglo učiniti bez pristanka i uloge vlasti bosanskih Srba“, zaključio je svjedok.
Nakon tužiteljstva Banburyja je počeo unakrsno ispitavati optuženi Karadžić koji se brani sam. Na početku je počeo podsjećati svjedoka na brojna upozorenja srpske snage kako Armija BiH koristi prisustvo UNPROFOR-a za ratna lukavstva i akcije, dajući to kao razlog ograničenjima kretanja mirovnih snaga.
Čitajući dokumente SDA (Stranke demokratske akcije) koji upućuju stanovništvo da se preseli iz nekih općina, poput Trebinja, te dokument Međunarodnog crvenog križa o transferu stanovništva – Karadžić je želio prikazati da se stanovništvo samo premještalo na početku sukoba, a ne da je etnički očišćeno kako to tvrdi haško tužiteljstvo.
