Na suđenju Radovanu Karadžiću iskaz je dovršio Ramiz Mujkić, kojemu je 13 rođaka iz Ahatovića ubijeno u autobusu dok su ih srpski stražari vozili iz zatočeničkog logora u Rajlovcu.
Mujkić je tijekom glavnog ispitivanja tužiteljstvu ispričao kako je i on uhićen nakon čega je svjedočio brojnim maltretiranjima i zlostavljanjima. On je jedan među prvim svjedocima tužiteljstva što se tiče dijela optužnice za genocid i etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini pokrenuto 1992.godine.
Tijekom glavnog ispitivanja kao svjedok tužiteljstva Mujkić je ispričao kako je ranjen i uhićen u kolovozu 1992. godine, nakon čega je odveden u logor u Rajlovcu gde mu tijekom premlaćivanja slomljena vilica.
„To je samo nalog, po naredbi Vlaste Apostolovskog da me vojna policija na čelu s Miletom Stojanovićem sprovede u Planjina kuću u zatvor, općina Vogošća“, potvrdio je autentičnost predstavljenog naloga od strane tužiteljstva kao dokaz.
Karadžić u sudnici 25. veljače 2011U logoru su Nikola Poplašen, srpski političar i Mirko Krajišnik, brat premijera Republike Srpske Momčila Krajišnika od svedoka tražili da im otkrije gde se nalazi zapovjednik teritorijalne obrane Ahatovića Hasan Mujkić.
Budući da svjedok zbog slomljene vilice nije mogao govoriti, dali su mu papir da na njemu napiše svoju izjavu.
Nakon toga je odveden i zatočen u zloglasnu Planjina kuću gdje se svakodnevno premlaćivanje i seksualno zlostavljanje nastavilo. Lokalni bosanski Srbi su ih premlaćivali ukoliko je netko iz njihovih sela poginuo, dok su najgori, prema riječima svjedoka, bili vikend četnici koji su dolazili iz Srbije.
„Časni sude to nikad neću zaboraviti dok sam živ. Jer su i stražari ih zvali „Vikend četnici“. Oni su i sami između sebe komentirali – sad će oni vikend četnici...što li će sad uraditi. Jednostavno nisu im mogli stati na put. Oni su ulazili kad su htjeli. A obično su dolazili iza ponoći. Valjda do tada lumpuju...piju“, prisjetio se svjedok.
Nakon rata svjedok je bio prisutan kod eshumacija žrtava iz Ahatovića kako bi pomogao u prepoznavanju ubijenih.
„Nažalost četveročlana porodica moje sestre...sada je nema. Muž i sin su poginuli u autobusu u Sokolinama. A ona i kćerka Elma i još dvije žene smo našli u granju...bilo je dosta granja i lišća pokriveno..valjda da ih zvijeri ne razvuku. Što tu ima reći...kuća stoji, a nigdje nikog nema“, izjavio je uzdišući s tugom u glasu svjedok Mujkić.
Kako bi narušio vjerodostojnost svjedoka i ukazao na mogućnost namještanja izjava za potrebe tužiteljstva, optuženi Karadžić je tijekom unakrsnog ispitivanja tražio nepodudarnosti u Mujkićevim prijašnjim izjavama koje je dao nekoliko godina od spornih događaja državnim organima BiH te novijih, poput izjave date haškim istražiteljima.
„Dakle moja teza je da ste nakon 5 izjava i dopuna, 12 godina nakon događaja, Vi po prvi put na suđenju Momčilu Krajišniku spomenuli da je u ćeliju dolazi i njegov brat. Jel' tako?“, konstatirao je Karadžić što mu je svjedok i potvrdio obrazlažući kako se nevoljko prisjeća svog zatočeništva „kojeg bi najrađe zaboravio“ pa da nije sam pričao detalje koji ga nisu prije upitani.
Karadžić je pokušavao prikazati i kako su srpske snage napadnute od strane Zelenih beretki prije nego što su one napale Ahatoviće, što je svjedok odbacio kao mogućnost te zamolio da ga ne ispituje o stvarima koje on nije vidio.
Također Mujkić je odbio navode optuženog Karadžića da je bio član Kriznog štaba u Ahatovićima. Suđenje se nastavlja iskazom zaštićenog svjedoka tužiteljstva.
Mujkić je tijekom glavnog ispitivanja tužiteljstvu ispričao kako je i on uhićen nakon čega je svjedočio brojnim maltretiranjima i zlostavljanjima. On je jedan među prvim svjedocima tužiteljstva što se tiče dijela optužnice za genocid i etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini pokrenuto 1992.godine.
Tijekom glavnog ispitivanja kao svjedok tužiteljstva Mujkić je ispričao kako je ranjen i uhićen u kolovozu 1992. godine, nakon čega je odveden u logor u Rajlovcu gde mu tijekom premlaćivanja slomljena vilica.
„To je samo nalog, po naredbi Vlaste Apostolovskog da me vojna policija na čelu s Miletom Stojanovićem sprovede u Planjina kuću u zatvor, općina Vogošća“, potvrdio je autentičnost predstavljenog naloga od strane tužiteljstva kao dokaz.
Budući da svjedok zbog slomljene vilice nije mogao govoriti, dali su mu papir da na njemu napiše svoju izjavu.
Nakon toga je odveden i zatočen u zloglasnu Planjina kuću gdje se svakodnevno premlaćivanje i seksualno zlostavljanje nastavilo. Lokalni bosanski Srbi su ih premlaćivali ukoliko je netko iz njihovih sela poginuo, dok su najgori, prema riječima svjedoka, bili vikend četnici koji su dolazili iz Srbije.
„Časni sude to nikad neću zaboraviti dok sam živ. Jer su i stražari ih zvali „Vikend četnici“. Oni su i sami između sebe komentirali – sad će oni vikend četnici...što li će sad uraditi. Jednostavno nisu im mogli stati na put. Oni su ulazili kad su htjeli. A obično su dolazili iza ponoći. Valjda do tada lumpuju...piju“, prisjetio se svjedok.
Nakon rata svjedok je bio prisutan kod eshumacija žrtava iz Ahatovića kako bi pomogao u prepoznavanju ubijenih.
„Nažalost četveročlana porodica moje sestre...sada je nema. Muž i sin su poginuli u autobusu u Sokolinama. A ona i kćerka Elma i još dvije žene smo našli u granju...bilo je dosta granja i lišća pokriveno..valjda da ih zvijeri ne razvuku. Što tu ima reći...kuća stoji, a nigdje nikog nema“, izjavio je uzdišući s tugom u glasu svjedok Mujkić.
Kako bi narušio vjerodostojnost svjedoka i ukazao na mogućnost namještanja izjava za potrebe tužiteljstva, optuženi Karadžić je tijekom unakrsnog ispitivanja tražio nepodudarnosti u Mujkićevim prijašnjim izjavama koje je dao nekoliko godina od spornih događaja državnim organima BiH te novijih, poput izjave date haškim istražiteljima.
„Dakle moja teza je da ste nakon 5 izjava i dopuna, 12 godina nakon događaja, Vi po prvi put na suđenju Momčilu Krajišniku spomenuli da je u ćeliju dolazi i njegov brat. Jel' tako?“, konstatirao je Karadžić što mu je svjedok i potvrdio obrazlažući kako se nevoljko prisjeća svog zatočeništva „kojeg bi najrađe zaboravio“ pa da nije sam pričao detalje koji ga nisu prije upitani.
Karadžić je pokušavao prikazati i kako su srpske snage napadnute od strane Zelenih beretki prije nego što su one napale Ahatoviće, što je svjedok odbacio kao mogućnost te zamolio da ga ne ispituje o stvarima koje on nije vidio.
Također Mujkić je odbio navode optuženog Karadžića da je bio član Kriznog štaba u Ahatovićima. Suđenje se nastavlja iskazom zaštićenog svjedoka tužiteljstva.
