Ružičasti programi, žuti mediji i virtuelni odnosi – to su koordinate sazrijevanja većine mladih danas u Budvi. Oni odrastaju u gradu bez kina i pozorišta, u centru zabave koja promoviše neurbane obrasce ponašanja. Ko su im onda uzori?
„Zavisi od osobe. Neko se divi pjevačima, a neko tajkunima. Idol mi je majka, žena koja je uspjela u svemu.“
„Ljudi iz šou-biznisa, pjevači, holivudske zvijezde, glumci, a manje neki obrazovani ljudi, naučnici, akademici, profesori. Za mene je uspješan čovjek onaj koji ima porodicu, karijeru, koji dobro zarađuje i koji je postigao uspjeh na privatnom planu.“
„Najvažnije je da budem ispunjena, srećna, da ima prijatelje, da imam uspjeh u porodici i karijeri. Sada je najbitnija škola, a kasnije fakultet i posao.“
Profesor Darko Praščević je desetak godina u obrazovanju i svojim godinama je blizak generaciji koju podučava.
„Drugačije je vrijeme, drugačiji su prioriteti današnjoj djeci. Njima je škola, ne mogu reći na posljednjem, ali na vrlo niskom mjestu, kada su prioriteti u pitanju“, kaže Praščević.
Njegov utisak je da većina mladih nije zainteresovana za sticanje znanja, te da su njihovi prioriteti bitno drugačiji od onih njegove generacije.
„Mislim da se oni previše bave ljudima koji su već uspjeli u životu na neki prilično lagan način. Momci više usmjereni na fudbalere, koji zarađuju ogromne pare. Djevojke više pažnje posvećuju potpunom kopiranju zvijezda ili nekih top modela. Baš su fokusirani na lagodan život, bez neke velike muke, bez puno posla, ako je ikako moguće sa što manje posla, zaraditi što više para i što lagodnije živjeti. Nisu svi u toj priči. Djeca, koja su na materijalno nižem nivou, su više usmjerena na sopstveni rad. Nekako su poprilično letargični“, ocjenjuje Praščević.
Znanje ne garantuje napredak
Kako onda održati pažnju mladih, kako ih zainteresovati za učenje?
„Nikakva strogoća, u smislu kakva je nekada postojala. To je potpuno kontraproduktivno. Treba osmišljavati nastavu na njima interesantan način, uvoditi svakodnevne teme u nastavu i u sami odnos prema njima, osluškivati potrebe te djece“, smatra profesor Praščević.
Na pitanje naše ankete - što je najvažnije u životu - većina mladih je odgovorila novac:
„Ništa se u životu ne može bez novca, pa ni fakultet završiti. Novac je nužno potreban.“
A koje poslove odabrati da bi se zaradio novac? Budvanski maturanti:
„Poslove vezane za jezik ili diplomatiju.“
„Nešto vezano za biologiju i hemiju. Mene to ispunjava. Bitno je da budem srećna dok to radim, da me to ispunjava, nego da to bude dobro plaćeno.“
„Moj talent i smisao za humor su jedini koji mi mogu naći posao. Novac i veza na kraju propadaju.“
Mnogi tinejdžeri će samouvjereno reći da u tranzicionim društvima, zarobljenih korupcijom, znanje ne garantuje napredak, zato ih pitamo:
„Ako neko završi neke društvene nauke, da bi dobio posao, mora znati nekoga na položaju, treba da bude član neke političke partije. Oni koji se opredijele za medicinu ili nauku, mogu da uspiju bez veza i političkih partija.“
„Mislim da je korumpiranost svugdje, pa se više ni znanje ne cijeni kao prije.“
„Sve je zavisno od veze i stranke.“
„Željela bih da veze više ne postoje i da svako dobije ono što zasluži svojim trudom i znanjem.“
„Zavisi od osobe. Neko se divi pjevačima, a neko tajkunima. Idol mi je majka, žena koja je uspjela u svemu.“
„Ljudi iz šou-biznisa, pjevači, holivudske zvijezde, glumci, a manje neki obrazovani ljudi, naučnici, akademici, profesori. Za mene je uspješan čovjek onaj koji ima porodicu, karijeru, koji dobro zarađuje i koji je postigao uspjeh na privatnom planu.“
„Najvažnije je da budem ispunjena, srećna, da ima prijatelje, da imam uspjeh u porodici i karijeri. Sada je najbitnija škola, a kasnije fakultet i posao.“
Profesor Darko Praščević je desetak godina u obrazovanju i svojim godinama je blizak generaciji koju podučava.
„Drugačije je vrijeme, drugačiji su prioriteti današnjoj djeci. Njima je škola, ne mogu reći na posljednjem, ali na vrlo niskom mjestu, kada su prioriteti u pitanju“, kaže Praščević.
Njegov utisak je da većina mladih nije zainteresovana za sticanje znanja, te da su njihovi prioriteti bitno drugačiji od onih njegove generacije.
„Mislim da se oni previše bave ljudima koji su već uspjeli u životu na neki prilično lagan način. Momci više usmjereni na fudbalere, koji zarađuju ogromne pare. Djevojke više pažnje posvećuju potpunom kopiranju zvijezda ili nekih top modela. Baš su fokusirani na lagodan život, bez neke velike muke, bez puno posla, ako je ikako moguće sa što manje posla, zaraditi što više para i što lagodnije živjeti. Nisu svi u toj priči. Djeca, koja su na materijalno nižem nivou, su više usmjerena na sopstveni rad. Nekako su poprilično letargični“, ocjenjuje Praščević.
Znanje ne garantuje napredak
Kako onda održati pažnju mladih, kako ih zainteresovati za učenje?
„Nikakva strogoća, u smislu kakva je nekada postojala. To je potpuno kontraproduktivno. Treba osmišljavati nastavu na njima interesantan način, uvoditi svakodnevne teme u nastavu i u sami odnos prema njima, osluškivati potrebe te djece“, smatra profesor Praščević.
Na pitanje naše ankete - što je najvažnije u životu - većina mladih je odgovorila novac:
„Ništa se u životu ne može bez novca, pa ni fakultet završiti. Novac je nužno potreban.“
A koje poslove odabrati da bi se zaradio novac? Budvanski maturanti:
„Poslove vezane za jezik ili diplomatiju.“
„Nešto vezano za biologiju i hemiju. Mene to ispunjava. Bitno je da budem srećna dok to radim, da me to ispunjava, nego da to bude dobro plaćeno.“
„Moj talent i smisao za humor su jedini koji mi mogu naći posao. Novac i veza na kraju propadaju.“
Mnogi tinejdžeri će samouvjereno reći da u tranzicionim društvima, zarobljenih korupcijom, znanje ne garantuje napredak, zato ih pitamo:
„Ako neko završi neke društvene nauke, da bi dobio posao, mora znati nekoga na položaju, treba da bude član neke političke partije. Oni koji se opredijele za medicinu ili nauku, mogu da uspiju bez veza i političkih partija.“
„Mislim da je korumpiranost svugdje, pa se više ni znanje ne cijeni kao prije.“
„Sve je zavisno od veze i stranke.“
„Željela bih da veze više ne postoje i da svako dobije ono što zasluži svojim trudom i znanjem.“