U mladosti je želio biti glumac. Na studiju francuskog i talijanskog, u skromnom studentskom životu, želeći samo da zaradi mali džeparac javlja se na natječaj za spikere na Radio Zagrebu i …tako je sve krenulo.
¨Nekako sam prošao audiciju, počeo raditi kao spiker, potom je došla televizija. Prvo sam čitao vijesti i nadsinkronizirao razne emisije i filmove, a potom sam počeo raditi i druge stvari. Nakon trideset godina napokon sam naučio biti televizijski voditelj.¨
Prvi kviz vodi 1965. na zagrebačkoj televiziji („Poziv na kviz“), potom je voditelj popularne „Kviskoteke“, zabavnih emisija i festivala...Na televiziji je proveo četrdeset godina, no uspjeh se nije dogodio preko noći. „Jako sam dugo tesao sebe i posao koji radim da bih osjetio određenu sigurnost. U našem poslu to je najvažnije.“
Miljenik publike ali i medija, često za njega kažu da je „legenda, neprolazan, nenadmašan...“
„Joj, to mi je tako ružno. Legenda to je nešto prošlo, nešto ne baš zaboravljeno...prošlo, svršeno vrijeme. Ja to još ne bih htio biti.“
Na pitanje može li otkriti tajnu kako se to godinama ostaje na vrhu bez skandala, poroka, bez mrlje u karijeri, skromno odgovara: „ Sve je to kućni odgoj.“
Danas je Oliver umirovljenik, rekreativno se bavi jahanjem, uživa u miru i prirodi svog doma u blizini Zagreba. Politika? „Ne, nikada, politika mi je potpuno strana i kada bih se počeo baviti politikom mislim da bi to bio slon u staklani.“
Silna radna energija ga i dalje tjera ka voditeljstvu i televiziji, „...Čovjek je čudno biće, uvijek nešto traži. Kažem – još malo, još neko vrijeme, zašto ne?“
