Na nedavno održanom Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, najvažnijem godišnjem skupu svjetskih političkih i poslovnih ličnosti, učestvovao je i jedan Sarajlija - Zoran Puljić, direktor Fondacije Mozaik i “Društveni poduzetnik 2010. godine za centralnu i istočnu Evropu”.
Istovremeno, bio je i jedini predstavnik iz BiH i regije na ovom prestižnom skupu i tako je imao priliku da se nađe među najuticajnijim političarima i privrednicima. O svojim utiscima, gospodin Puljić govori za našu emisiju.
Puljić: To je, za jednu osobu iz male države poput BiH, bilo zaista jedno nevjerovatno intenzivno i korisno iskustvo. Kao što znate, tu se skuplja jednom godišnje oko 2.500 lidera iz cijelog svijeta – što iz privatnog sektora, tj. biznisa, što iz državnih organa, što kraljeva, kraljica, princeza i prinčeva... tako da je zaistga bilo za mene jako poučno. Baš mi je drago da sam ja, iz BiH, imao priliku učestvovati na jednom tako važnom događaju.
Puljić: Naravno. Ono što je mene dojmilo na čitavom tom forumu – jeste da je bilo zaista jako malo riječi o bilo kojim drugim dijelovima svijeta osim Kine i Amerike. Čak se EU relativno malo spominjala u globalnim trendovima i kontekstima, odnosno, spominjala se samo kad bi jedan od nekih njihovih predsjednika ili premijera bio glavni govornik na tim sesijama. Primjera radi, predsjednik Rusije, Medvjedev je došao, pored svih onih problema kod kuće, međutim, razgovor o Rusiji – iako je Rusija jako pripremljena stigla na Forum, sa mnogo novih ponuda i mnogo bolje uređenim sistemom za strane investicije – ipak se o Rusiji razgovaralo samo za vrijeme govora predsjednika Medvjedeva i nekih neposrednih razgovora nakon toga. Poruka Foruma jeste, na neki način, da se svijet kreće u pravcu Kine, da je Kina već sada i ubuduće svjetska ekonomska sila, i da mi sa ove strane kontinenta, odnosno u Evropi, i dalje moramo mnogo intenzivnije raditi na izgradnji konkurentnosti naših tržišta i konkurentnosti naših ekonomija.
Med, ilustrativna fotografija
Puljić: To znači da sam bio gost gospođe Schwab, koja je predsjednica i osnivač Fondacije Schwab. Inače, njen suprug, gospodin Klaus Schwab, profesor, osnivač je i predsjednik Ekonomskog foruma, tako da smo, kako kod njih u kući, tako i ovdje, bili specijalni gosti, odnosno imali specijalni status na čitavom Forumu. Samim tim imali smo priliku upoznati se sa mnogo bitnih ljudi iz javnog i političkog života, iz raznoraznih zemalja. Ono što je možda najbliže bilo meni, bilo je nekoliko razgovora sa princezom Belgije, koja je, evo, neki dan postala i članica upravnog odbora Fondacije Schwab. Također bih izdvojio razgovor sa Nestle grupacijom – imao sam mali sastanak sa dopredsjednicom ove kompanije iz Amerike, koja je na neki način izrazila interes za neke od aktivnosti naše fondacije u Istočnoj Bosni. Moram da priznam da je to bilo jako korisno. S druge strane, jedna od posebnih grupa unutar Foruma su tzv. Tech Pioneers – izumitelji u tehnološkom smislu. Imao sam šansu s jednim kolegom iz Indije ostvariti jedan poslovni razgovor koji upravo baš danas rezultira time da je gospodin najavio posjetu jednoj od naših firmi za proizvodnju meda. Mi se zaista nadamo da ćemo u tu našu firmu uvesti određeni niz tehnoloških inovacija koje ćemo raditi zajedno sa kolegama iz Indije.
Puljić: Ima čitav niz projekata – od ovih manjih, kao recimo izbor „Društveno odgovorne kompanije godine u BiH“, pa preko nekih malo poznatijih i interesantnijih, poput „Tragovima bosanskog kraljevstva“ – to je program za razvoj turističke ponude Srednje Bosne, pa Omladinske banke koje vrlo inovativno rade sa mladima i predstavnicima lokalnih vlasti u 17 manjih bh. gradova. I tako sve dalje, do, recimo, naše firme koju smo osnovali prije godinu dana, Eko Mozaik d.o.o., koja će zaposliti stotinu žena u Istočnoj Bosni u narednih par mjeseci, i proizvoditi jedan od najkvalitetnijih medova u ovom dijelu Evrope.
Puljić: Apsolutno. Nas primarno interesiraju ruralna područja. Gotovo svi naši projekti su, na neki način, tamo prisutni. Izuzetak je možda ovaj zadnji projekat – „Sarajevo na raskršću svijeta“. Ipak je Sarajevo glavni grad, pa smo se odlučili malo više aktivirati na ovom dijelu, gdje ćemo udružiti turističku ponudu nekih desetak institucija u BiH, odnosno u Sarajevu, i ponuditi nešto više strancima koji dolaze u Sarajevo.
Puljić: To mi uglavnom kažu novinari jer smo navikli na loše vijesti u BiH, ali, vjerujte, mi samo iz prošle godine imamo preko stotinu pozitivnih primjera gdje se sa malo novaca i sa jako puno napornog rada, u saradnji sa lokalnim institucijama vlasti, sa jako puno volontera, sa jako puno predstavnika poslovnog sektora u tim mjestima, učinilo puno konkretnih stvari. I stojim pri tom. To je izjava od prije par godina, i zaista je i dan-danas istinita: sa relativno malo novaca mogu se učiniti mnogo važne i mnogo bitne stvari, ne samo koje su korisne za ljude, nego i u dijelu povezivanja i ponovnog sklapanja nekih produktivnih veza unutar lokalne zajednice u BiH.
Puljić: Generalno mislim da se BiH, kao sama, na ovako velikim globalnim sastancima, možda ne može najbolje predstaviti. Ali, ono što smatram, i zaista je to činjenica, to su uradile mnoge druge države širom svijeta, jeste da se, u jednom zajedničkom nastupu sa susjednim zemljama, može nešto napraviti. Zaista, na ovako velikom forumu, da su se pojavile ove države bivše Jugoslavije, s našeg govornog područja, to bi ostavilo mnogo bolji utisak na svjetske lidere. Čak i tada je pitanje koliko se u globalnim trendovima, u odnosu na Kinu, u odnosu na Indiju, u odnosu na Afriku koja polako pristiže, možemo dobro predstaviti, koliko dovoljno možemo biti interesantni. Međutim, s druge strane, ono što sam primijetio na Forumu jeste to da se očekuje značajan rast cijena hrane u budućem periodu, pogotovo hrane koja je zdrava, koja je proizvedena u nekim biološkim organskim uslovima proizvodnje. Mislim da tu Bosna i Hercegovina zaista ima šansu, da li sama, da li sa susjednim zemljama, jer sa naših kvalitetnih prirodnih područja, nezagađenih, čistih, može da se proizvede hrana koja može konkurirati na međunarodnim tržištima.
Istovremeno, bio je i jedini predstavnik iz BiH i regije na ovom prestižnom skupu i tako je imao priliku da se nađe među najuticajnijim političarima i privrednicima. O svojim utiscima, gospodin Puljić govori za našu emisiju.
Puljić: To je, za jednu osobu iz male države poput BiH, bilo zaista jedno nevjerovatno intenzivno i korisno iskustvo. Kao što znate, tu se skuplja jednom godišnje oko 2.500 lidera iz cijelog svijeta – što iz privatnog sektora, tj. biznisa, što iz državnih organa, što kraljeva, kraljica, princeza i prinčeva... tako da je zaistga bilo za mene jako poučno. Baš mi je drago da sam ja, iz BiH, imao priliku učestvovati na jednom tako važnom događaju.
RSE: Možete li izdvojiti nešto što je za vas bilo posebno zanimljivo – neke poruke, susrete ili osobe?
Puljić: Naravno. Ono što je mene dojmilo na čitavom tom forumu – jeste da je bilo zaista jako malo riječi o bilo kojim drugim dijelovima svijeta osim Kine i Amerike. Čak se EU relativno malo spominjala u globalnim trendovima i kontekstima, odnosno, spominjala se samo kad bi jedan od nekih njihovih predsjednika ili premijera bio glavni govornik na tim sesijama. Primjera radi, predsjednik Rusije, Medvjedev je došao, pored svih onih problema kod kuće, međutim, razgovor o Rusiji – iako je Rusija jako pripremljena stigla na Forum, sa mnogo novih ponuda i mnogo bolje uređenim sistemom za strane investicije – ipak se o Rusiji razgovaralo samo za vrijeme govora predsjednika Medvjedeva i nekih neposrednih razgovora nakon toga. Poruka Foruma jeste, na neki način, da se svijet kreće u pravcu Kine, da je Kina već sada i ubuduće svjetska ekonomska sila, i da mi sa ove strane kontinenta, odnosno u Evropi, i dalje moramo mnogo intenzivnije raditi na izgradnji konkurentnosti naših tržišta i konkurentnosti naših ekonomija.
RSE: Vi ste pozivnicu za Svjetski ekonomski forum dobili zahvaljujući priznanju „Društveni poduzetnik godine centralne i istočne Evrope“, koje Vam je prošle godine dodijelila Schwab Fondacija. Pretpostavljam da su i vaši susreti na ovom skupu bili uglavnom u organizaciji te fondacije, jer je osim Vas bilo još 30 „Društvenih poduzetnika” iz cijelog svijeta.
Puljić: To znači da sam bio gost gospođe Schwab, koja je predsjednica i osnivač Fondacije Schwab. Inače, njen suprug, gospodin Klaus Schwab, profesor, osnivač je i predsjednik Ekonomskog foruma, tako da smo, kako kod njih u kući, tako i ovdje, bili specijalni gosti, odnosno imali specijalni status na čitavom Forumu. Samim tim imali smo priliku upoznati se sa mnogo bitnih ljudi iz javnog i političkog života, iz raznoraznih zemalja. Ono što je možda najbliže bilo meni, bilo je nekoliko razgovora sa princezom Belgije, koja je, evo, neki dan postala i članica upravnog odbora Fondacije Schwab. Također bih izdvojio razgovor sa Nestle grupacijom – imao sam mali sastanak sa dopredsjednicom ove kompanije iz Amerike, koja je na neki način izrazila interes za neke od aktivnosti naše fondacije u Istočnoj Bosni. Moram da priznam da je to bilo jako korisno. S druge strane, jedna od posebnih grupa unutar Foruma su tzv. Tech Pioneers – izumitelji u tehnološkom smislu. Imao sam šansu s jednim kolegom iz Indije ostvariti jedan poslovni razgovor koji upravo baš danas rezultira time da je gospodin najavio posjetu jednoj od naših firmi za proizvodnju meda. Mi se zaista nadamo da ćemo u tu našu firmu uvesti određeni niz tehnoloških inovacija koje ćemo raditi zajedno sa kolegama iz Indije.
RSE: „Mozaik” je, kratko kazano, Fondacija za razvoj zajednica, koja dodjeljuje grantove i pruža savjetodavnu podršku lokalnim inicijativama od zajedničkog interesa u Bosni i Hercegovini.
Puljić: Ima čitav niz projekata – od ovih manjih, kao recimo izbor „Društveno odgovorne kompanije godine u BiH“, pa preko nekih malo poznatijih i interesantnijih, poput „Tragovima bosanskog kraljevstva“ – to je program za razvoj turističke ponude Srednje Bosne, pa Omladinske banke koje vrlo inovativno rade sa mladima i predstavnicima lokalnih vlasti u 17 manjih bh. gradova. I tako sve dalje, do, recimo, naše firme koju smo osnovali prije godinu dana, Eko Mozaik d.o.o., koja će zaposliti stotinu žena u Istočnoj Bosni u narednih par mjeseci, i proizvoditi jedan od najkvalitetnijih medova u ovom dijelu Evrope.
RSE: Znači, to su uglavnom projekti koji podstiču ili podržavaju razvoj lokalnih zajednica?
Puljić: Apsolutno. Nas primarno interesiraju ruralna područja. Gotovo svi naši projekti su, na neki način, tamo prisutni. Izuzetak je možda ovaj zadnji projekat – „Sarajevo na raskršću svijeta“. Ipak je Sarajevo glavni grad, pa smo se odlučili malo više aktivirati na ovom dijelu, gdje ćemo udružiti turističku ponudu nekih desetak institucija u BiH, odnosno u Sarajevu, i ponuditi nešto više strancima koji dolaze u Sarajevo.
RSE: Pročitala sam Vašu izjavu da se sa malo novca u BiH može uraditi mnogo dobrih stvari. Meni se ipak čini da bi za to trebao neki čarobni štapić.
Sa relativno malo novaca mogu se učiniti mnogo važne i mnogo bitne stvari, ne samo koje su korisne za ljude, nego i u dijelu povezivanja i ponovnog sklapanja nekih produktivnih veza unutar lokalne zajednice u BiH.
Puljić: To mi uglavnom kažu novinari jer smo navikli na loše vijesti u BiH, ali, vjerujte, mi samo iz prošle godine imamo preko stotinu pozitivnih primjera gdje se sa malo novaca i sa jako puno napornog rada, u saradnji sa lokalnim institucijama vlasti, sa jako puno volontera, sa jako puno predstavnika poslovnog sektora u tim mjestima, učinilo puno konkretnih stvari. I stojim pri tom. To je izjava od prije par godina, i zaista je i dan-danas istinita: sa relativno malo novaca mogu se učiniti mnogo važne i mnogo bitne stvari, ne samo koje su korisne za ljude, nego i u dijelu povezivanja i ponovnog sklapanja nekih produktivnih veza unutar lokalne zajednice u BiH.
RSE: Kakve su, prema Vašim procjenama, šanse da se BiH predstavi na ovako značajnim skupovima kao što je to Svjetski ekonomski forum u Davosu?
Puljić: Generalno mislim da se BiH, kao sama, na ovako velikim globalnim sastancima, možda ne može najbolje predstaviti. Ali, ono što smatram, i zaista je to činjenica, to su uradile mnoge druge države širom svijeta, jeste da se, u jednom zajedničkom nastupu sa susjednim zemljama, može nešto napraviti. Zaista, na ovako velikom forumu, da su se pojavile ove države bivše Jugoslavije, s našeg govornog područja, to bi ostavilo mnogo bolji utisak na svjetske lidere. Čak i tada je pitanje koliko se u globalnim trendovima, u odnosu na Kinu, u odnosu na Indiju, u odnosu na Afriku koja polako pristiže, možemo dobro predstaviti, koliko dovoljno možemo biti interesantni. Međutim, s druge strane, ono što sam primijetio na Forumu jeste to da se očekuje značajan rast cijena hrane u budućem periodu, pogotovo hrane koja je zdrava, koja je proizvedena u nekim biološkim organskim uslovima proizvodnje. Mislim da tu Bosna i Hercegovina zaista ima šansu, da li sama, da li sa susjednim zemljama, jer sa naših kvalitetnih prirodnih područja, nezagađenih, čistih, može da se proizvede hrana koja može konkurirati na međunarodnim tržištima.
