U Sarajevu je u petak upriličena komemoracija povodom treće godišnjice smrti učenika Katoličkog školskog centra (KŠC) Denisa Mrnjavca, kojeg je 5. februara 2008. godine nožem usmrtio maloljtnik u sarajevskom tramvaju. Od tada do danas, uprkos brojnim protestima, akcijama, inicijativama, nije izgrađen zatvor za maloljetničke prijestupnike, niti su zakoni prilagođeni.
Nakon spaljivanja starice Ljubice Đokić i ubistva nožem 17-godišnjeg Denisa Mrnjavca u sarajevskom tramvaju nakon što se iz škole vraćao kući, iz struktura vlasti sarajevskog Kantona obećano je kako se nikada više tako nešto neće ponoviti u glavnom gradu BiH.
I nije - umjesto noža u tramvaju se sada puca, a iz ćoškova i mračnih dijelova grada kriminalci su izašli na svjetlo dana pucajući svuda, a žrtve su i nedužni prolaznici. Mada policijske strukture tvrde kako je Sarajevo po statistikama jedan od najsigurnijih gradova u regionu, ono što se vidi na ulicama ne ide u prilog tvrdnji.
Protest protiv nasilja u Sarajevu, nakon ubistva Denisa Mrnjavca, februar 2008Osjećaj nesigurnosti kod građana je sve prisutniji:
RSE: Jeste li sigurni u Sarajevu?
"Ne, čim nešto - nelagodno hodam, čim se malo smrkne, nisam sigurna."
RSE: Koga krivite za ovo stanje?
"Ne znam - nas što šutimo ili one što nas ne čuvaju."
"Sudove koji ništa ne rade da maknu kriminalce sa ulica."
RSE: A da li se vi osjećate sigurno?
"Ne, uopšte. Dovoljno je čitati novine, gledati televiziju."
"U Sarajevu? Ne. Pa vidite sami kakva je situacija. Kako ću biti siguran? Svaki dan se nešto dešava, neka ubistva, pucačine. Ne mogu nikako biti siguran."
"Nisam, zbog svih dešavnja."
RSE: Ko je kriv za to?
"Vlast."
Nema kapaciteta u zatvoru
Iako policija u velikom broju slučajeva otkrije počinioce, te ih uhapsi, za par dana ponovo se smiješe sa stranica crnih hronika. Priznao je to i načelnik krim policije MUP KS Predrag Kurteš, a informacija bi trebala da zabrine one koji su godinama obećavali da će kriminalce skloniti sa ulica:
Zatvor„Vjerujte da nema kapaciteta u zatvoru. Evo sad imate 300, 400 hoda Kantonom Sarajevo koji imaju pravosnažne presude od godinu, dvije, tri. Oni nemaju gdje da budu smješteni“, navodi Kurteš.
Kako kapaciteta nema, tako je vlast u FBiH izmjenom zakona oduđenima na kaznu do godine dana omogućila da umjesto zatvora svoju slobodu kupe za 100 KM po danu koji bi proveli iza rešetaka. Tako su za 14 predmeta samo u Općinskom sudu u Sarajevu inkasirali oko 160.000 KM. A platiti se može, bez obzira o kakvom se djelu radi.
„Zakon ne pravi razliku koja vrsta kaznenog djela je počinjena, samo propisuje da je to jedne godine“, kaže Goran Šimić, savjetnik federalnog ministra pravde.
Ako se ima u vidu da je preko 80 posto izrečenih kazni upravo do jedne godine zatvora, ne čudi što je i odlazak u kupovinu za građane Sarajeva postao sigurnosni izazov, jer slobodu mogu kupiti i kradljivci i razbojnici, silovatelji, dileri, osobe koje su nekome nanijele teške tjelesne povrede, čak i sa trajnim oštećenjima, i tako u nedogled.
Sarajevo postaje kao divlji zapad, a mjere koje su to davno trebale spriječiti nisu urodile plodom, smatra bivši ministar unutrašnjih poslova KS, a danas zastupnik SDU u Skupštini KS Nermin Pećanac. Policija svoj posao radi, ali politika ne, kažePećanac:
„Ja sam dao jednu incijativu, istu što sam dao prije dvije godine, da se sazove vanredna skupština, da se da povjerenje vladi, da vidimo o čemu se radi. Jer ne može policija rješavati socijalne slučajeve, ne može policija zapošljavati, ne može rješavati imaju milionski izostanci u srednjim školama u sarajevskom Kantonu - nemoguće da su nam sva djeca bolesna, da je to epidemija neka. Mora se dati odgovor na ta pitanja. Ali to je pitanje vlasti, a oni od toga bježe. Oni se samo kriju iza policije.“
NVO Akcija građana najavila je da će uskoro pozvati na odgovornost sve nivoe vlasti zbog ovakve situacije, kaže član organizacije Šemsudin Maljevac.
„Dovoljno je pregledati novine i vidjeti da se situcija pogoršava. To je rezultat nerada ljudi na svim nivoima vlasti - koji su obećali i više nego što smo očekivali, a uradili daleko manje. Ovo je ponavljanje istog secanrija gdje ljudi obećavaju da će se neke stvari uraditi, na kraju ne urade ništa. Mi smo imali očekivanja od ljudi koji su došli na pozicije sa kojih su drugi, maltene, skinuti pod pritiskom javnosti, međutim ništa se nije promijenilo“, navodi Maljevac.
Ako se ima u vidu da je policija u 2010. tokom rutinskih kontrola vozila i ugostiteljskih objekata oduzela 151 oružje, jasno je da se u vožnju po gradu ili na piće u kafanu, pa i u školu danas ide s automatskim puškama, pištoljima, heklerima i ručnim bombama. Pitanje je koliko ih nije otkriveno i kada će ružičastu statistiku zamijeniti crna prognoza.
Nakon spaljivanja starice Ljubice Đokić i ubistva nožem 17-godišnjeg Denisa Mrnjavca u sarajevskom tramvaju nakon što se iz škole vraćao kući, iz struktura vlasti sarajevskog Kantona obećano je kako se nikada više tako nešto neće ponoviti u glavnom gradu BiH.
I nije - umjesto noža u tramvaju se sada puca, a iz ćoškova i mračnih dijelova grada kriminalci su izašli na svjetlo dana pucajući svuda, a žrtve su i nedužni prolaznici. Mada policijske strukture tvrde kako je Sarajevo po statistikama jedan od najsigurnijih gradova u regionu, ono što se vidi na ulicama ne ide u prilog tvrdnji.
RSE: Jeste li sigurni u Sarajevu?
"Ne, čim nešto - nelagodno hodam, čim se malo smrkne, nisam sigurna."
RSE: Koga krivite za ovo stanje?
"Ne znam - nas što šutimo ili one što nas ne čuvaju."
"Sudove koji ništa ne rade da maknu kriminalce sa ulica."
RSE: A da li se vi osjećate sigurno?
"Ne, uopšte. Dovoljno je čitati novine, gledati televiziju."
"U Sarajevu? Ne. Pa vidite sami kakva je situacija. Kako ću biti siguran? Svaki dan se nešto dešava, neka ubistva, pucačine. Ne mogu nikako biti siguran."
"Nisam, zbog svih dešavnja."
RSE: Ko je kriv za to?
"Vlast."
Nema kapaciteta u zatvoru
Iako policija u velikom broju slučajeva otkrije počinioce, te ih uhapsi, za par dana ponovo se smiješe sa stranica crnih hronika. Priznao je to i načelnik krim policije MUP KS Predrag Kurteš, a informacija bi trebala da zabrine one koji su godinama obećavali da će kriminalce skloniti sa ulica:
Kako kapaciteta nema, tako je vlast u FBiH izmjenom zakona oduđenima na kaznu do godine dana omogućila da umjesto zatvora svoju slobodu kupe za 100 KM po danu koji bi proveli iza rešetaka. Tako su za 14 predmeta samo u Općinskom sudu u Sarajevu inkasirali oko 160.000 KM. A platiti se može, bez obzira o kakvom se djelu radi.
„Zakon ne pravi razliku koja vrsta kaznenog djela je počinjena, samo propisuje da je to jedne godine“, kaže Goran Šimić, savjetnik federalnog ministra pravde.
Ako se ima u vidu da je preko 80 posto izrečenih kazni upravo do jedne godine zatvora, ne čudi što je i odlazak u kupovinu za građane Sarajeva postao sigurnosni izazov, jer slobodu mogu kupiti i kradljivci i razbojnici, silovatelji, dileri, osobe koje su nekome nanijele teške tjelesne povrede, čak i sa trajnim oštećenjima, i tako u nedogled.
Sarajevo postaje kao divlji zapad, a mjere koje su to davno trebale spriječiti nisu urodile plodom, smatra bivši ministar unutrašnjih poslova KS, a danas zastupnik SDU u Skupštini KS Nermin Pećanac. Policija svoj posao radi, ali politika ne, kaže
'Dovoljno je pregledati novine i vidjeti da se situcija pogoršava. To je rezultat nerada ljudi na svim nivoima vlast', kažu u NVO Akcija građana.
„Ja sam dao jednu incijativu, istu što sam dao prije dvije godine, da se sazove vanredna skupština, da se da povjerenje vladi, da vidimo o čemu se radi. Jer ne može policija rješavati socijalne slučajeve, ne može policija zapošljavati, ne može rješavati imaju milionski izostanci u srednjim školama u sarajevskom Kantonu - nemoguće da su nam sva djeca bolesna, da je to epidemija neka. Mora se dati odgovor na ta pitanja. Ali to je pitanje vlasti, a oni od toga bježe. Oni se samo kriju iza policije.“
NVO Akcija građana najavila je da će uskoro pozvati na odgovornost sve nivoe vlasti zbog ovakve situacije, kaže član organizacije Šemsudin Maljevac.
„Dovoljno je pregledati novine i vidjeti da se situcija pogoršava. To je rezultat nerada ljudi na svim nivoima vlasti - koji su obećali i više nego što smo očekivali, a uradili daleko manje. Ovo je ponavljanje istog secanrija gdje ljudi obećavaju da će se neke stvari uraditi, na kraju ne urade ništa. Mi smo imali očekivanja od ljudi koji su došli na pozicije sa kojih su drugi, maltene, skinuti pod pritiskom javnosti, međutim ništa se nije promijenilo“, navodi Maljevac.
Ako se ima u vidu da je policija u 2010. tokom rutinskih kontrola vozila i ugostiteljskih objekata oduzela 151 oružje, jasno je da se u vožnju po gradu ili na piće u kafanu, pa i u školu danas ide s automatskim puškama, pištoljima, heklerima i ručnim bombama. Pitanje je koliko ih nije otkriveno i kada će ružičastu statistiku zamijeniti crna prognoza.
