Mirjana Rakela
Ministri vanjskih poslova EU danas bi trebali ponovno uvesti sankcije bjeloruskim dužnosnicima kao odgovor na nasilno slamanje demonstracija nakon spornih predsjedničkih izbora 19. decembra na kojima je reizabran Aleksandar Lukašenka.
Dvojica istaknutih američkih senatora u “Washington Postu” John Kerry i Joe Liberman zatražili su od svoje vlade još črvšće sankcije protiv Bjelorusije pozivajući i druge zemlje na sličan potez. Istodobno, Lukashenkov režim ide korak dalje.
Oficiri tajne službe borave u domovina istaknutih oporbenih političara koji su pušteni iz zatvora.
Aleksandar Lukašenka ponovno je postao predsjednik na očito nepravednim i nedemokratskim izborima 19. decembra , napisali su u tekstu za “Washington Post”, John Carry, predsjednik senatskog Odbora za vanjsku politiku i Joe Liberman, lider senatskog Komiteta za domovinsku sigurnost.
Lukašenka, autoritarni vladar Bjelorusije, podsjetio je svoje sunarodnjake, ali i svijet da vizija post hladnoratovske Evrope kao cjelovite i slobodne, nažalost ostaje neispunjena, istaknuli su američki senatori.
Zemljom vlada teror KGB, i svaki otpor slama se nasilinim metodama, hapšenjima ili raznim oblicima zastrašivanja.
Bjelorusija je zemlja koja razumije patnje: proživjela je Holokaust , na njenom teritoriju vodile su se neke od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata, zemlja je izdržala desetljeća sovjetske autoritarne vladavine, a 1986 je dobila 70 posto radioaktivnog otpada iz Černobila .
U međuvremenu, u 20 godina neovisnosti od raspada Sovjetskog Saveza, Bjelorusi su gledali kako nekad socijalistički susjedi Poljska i Litva radikalno poboljšavaju životni standard, slobodno biraju svoje vlade, te su postale članice Europske unije i NATO-u.
Lukašenka je došao na vlast u 1994., i zadržao je sovjetski stil vladanja neutraliziranjem i zastrašivanje kritičara.
On i njegovi pristaše pod kontrolom imaju televizijske stanice, a zakonom donesim 2008. imaju pravo zatvoriti nezavisne medije, tako da režim vrlo djelotvorno guši bilo kakvu političku raspravu.
Nema slobode okupljanja
Čak i po Lukašenkovim standardima, represija u decembru bila je do tada nevidjena. Snage sigurnosti uhapsile su više od 700 ljudi, među njima i predsjedničke kandidate.
Uhapšenima je i dalje zabranjen pristup članova obitelji, odvjetnika, liječenje.
Ugledna novinarka Irina Khalipa, supruga Andrei Sannikova, predsjedničkog kandidata koji je još u zatvoru, nakon više od mjesec i pol dana uspjela konačno zagrliti sina kojemu je prijetilo da bude odvojen od djeda i bake.
Direktor Bjeloruskog servisa našeg radija Aleksandr Luksahuk priča o novim metodomama Lukašenkovih tajnih službi.
"Nyklayev i Khalipa su u kućnom pritvoru. Ispostavilo se da to nije pritvor, već zatvor. U sovjetsko doba akademik Saharov je bio u takvom pritvoru. Tada su dvojica ili više policajaca sjedili u hodniku, stajali ispred njegovog stana i kontorlirali tko dolaze i s kim se Saharaov druži. Ono što je sada novo je da su oficiri KGB u samom stanu", kaže on.
"Budući da su u pritvoru oni ne mogu čitati novine, gledati televiziju. Ne smiju se koristiti kompjuterom i telefonom. Danas smo otkrili da ne smiju slušati ni radio.
Zato smo odlučili napraviti program samo za dvoje slušatelja. U tom programu još jednom ćemo progovoriti o podršci i glasovima solidarnosti za uhapšene u kojima je sudjelovao i istaknuti književnik Miljenko Jergović. No taj program će moći slušati jedino ukoliko netko donese radio aparat pred njihov prozor i upali ga", kaže on.
KGB je prošli mjesec nakon hapšenja ugledne novinarke Irene Khalipe zaprijetio da će trogodišnjeg dječaka smjestiti u posebnu ustanovu. No dječak , kao i njegova majska i sada se suočavaju sa represijom, kaže Lukašuk.
"Razgovarao sam s ocem Irene Khalipe. On mi je rekao da su dvojica KGB-ovaca u stanu njegove kćerke. Oni, se više-manje slobodeno kreću po svim sobama. Njen trogodišnji sin je počeo pitati - mama, tko su ovi muškarci. Ne znam što mu je odgovorila, ali sam siguran da će on ovo zapamtiti", kaže Luksahuk.
Međunarodna zajednica proteklih godina na razne načine pokušala službeni Minsk privesti pameti.
Najprije su uvedene zabrane izdavanja viza Lukašenku i njegovim najbližim suradnicima, pa su onda suspendirane u nadi da će Lukašenka pokrenuti demokratske reforme.
Pokazalo se da je računica Zapada bila kriva. Da li bi sada eventualna suspenzija Minska iz Istočnog partnerstva, zamrzavanje kredita MMF i Evropske investicijske banke, zabrana poslovanja s bjeloruskim državnim firmama, mogla donjeti neke promjene.
Očito je došlo vrijeme za snažnije, ali i usaglašene korake EU i SAD koje bi bile usmjerene isključivo na vladajući režim, a ne na građane Bjelorusije.
