Bosanskohercegovačka ekonomija je na koljenima, što zbog svjetske ekonomske krize, što zbog rata i kriminalne privatizacije. Ipak, ono što ekonomski stručnjaci u prvi plan stavljaju je da je Dejtonski sporazum pokidao infrastrukturne i privredne veze, onakve kakve su bile do 1992.godine, jer se u Dejtonu rukovodilo etničkim i vojno-političkim kriterijima, zaključeno je na drugom danu skupa pod nazivom "Bosna i Hercegovina - 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma“ koji je u Sarajevu okupio stručnjake iz BiH, regiona i svijeta.
Geografska karta BiH do 1992. i ona koja je nastala potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, dijametralno su različite. Do početka rata zemlja je bila podijeljena na regije, između kojih je postojala prirodna i ekonomska usklađenost.
Dejtonski sporazum podijelio je Bosnu i Hercegovinu, ne uvažavajući njene do tada komplementarne dijelove. Političari su se rukovodili etničkim i vojno-političkim kriterijima, čime su pokidali sve infrastrukturne i privredne veze. Vještačka podjela uzrokovala je da uprava preduzeća, primjerice, ostane u jednom, a fabrike u drugom entitetu. Sve to je uticalo na visoku stopu nezaposlenosti.
Boris Tihi na skupu u Sarajevu, 19. januar 2011.Neki bazični ekonomski indikatori za BiH kao cjelinu i njena dva entiteta, pokazuju da su poslijeratni rezultati lošiji nego u većini zemalja u tranziciji koje nisu imale vještačke podjele svojih regija, kaže profesor na sarajevskom Ekonomskom fakultetu Boris Tihi.
„Pošto sam cijeli rat bio predsjednik Upravnog odbora Famosa, ja sam među prvima ušao u onaj dio prostora gdje je Famos lociran, a koji je za vrijeme rata pripadao srpskom dijelu. Kad smo ušli u najveću fabričku halu Famosa, naravno, nije bilo ništa unutra, ali smo u uglu vidjeli onu traku koju obično koristi policija kada se desi neki zločin ili neka saobraćajna nesreća. Došli smo do tamo i vidjeli jednog čovjeka koji sjedi. Pitali smo ga zašto je ta traka, šta se desilo. On kaže: 'Ovo je dejtonska granica, ja sjedim i čuvam Republiku Srpsku',“ kazao je Tihi.
Ekonomija BiH najveći razvoj zabilježila je odmah nakon što je potpisan Dejtonski sporazum, i to samo zbog toga što je u tom period imala veliku pomoć međunarodne zajednice. Ono što je urađeno od 1996. do 1998., anulirano je u narednim godinama, pa su strane investicije sa 701 milion dolara, pale na 177 miliona, koliko iznose u prošloj godini.
Jedan od razloga ovakvih pokazatelja je i taj što vlasti niti jednom do sada nisu angažovale naučne radnike, a vlade na svim nivoima u posljednjih 15 godina nisu od univerziteta naručile niti jednu studiju, navodi Hasan Muratović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
„Čekaju k'o ozebo sunce da li će MMF uplatiti kredit da budžet izmiri svoje obaveze. To je apsurdno u zemlji koja je u posljeratnoj obnovi. A istovremeno u njihovim državnim preduzećima leži mnogo veći iznos od tog kojeg oni očekuju. Samo Elektroprivreda i Elektroprenos imaju 500 miliona maraka već dugi period vremena u bankama“, navodi Muratović.
Spor tempo reformi, fiskalna ranjivost
Privreda BiH, zbog ratnih dejstava, ali i kriminalne privatizacije, je uništena i nije konkurentna ekonomijama u regiji. Zbog toga će, smatra profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, Azra Hadžiahmetović, biti teško doći do novih izvora finansiranja iz Evropske unije.
„Od unutrašnjih izazova spomenimo spor tempo reformi, ekonomija je nedovoljno dinamična i fleksibilna da iskoristi nove prilike za rast, velik neformalni sektor, a posebno ono što predstavlja najveći rizik – fiskalna ranjivost. Pomenimo samo visoke rashode vlada u odnosu na veličinu ekonomije, koji su oko 50 posto GDP-a, od čega 80 posto vladine potrošnje odlazi na finansiranje administracije, odnosno transfere“, kaže Hadžiomerović.
Brojne studije raznih međunarodnih organizacija koje govore o statusu Bosne i Hercegovine ukazuju na činjenicu da se bh. društvo nalazi u određenoj opasnosti.
Čarls Taker na skupu u Sarajevu, 19. decembar 2011.
Čarls Taker, profesor na Univerzitetu u Čikagu kaže kako je i to jedan od razloga zbog kojeg bosanskohercegovačke vlade treba natjerati da imaju neki plan ekonomskog razvoja.
„Želimo da vidimo da Bosna i Hercegovina postaje konkurentna i respektabilna, što je, čak, važnije. Da se stvara sistem vlasti koji traže od lidera da rade više za narod, a ne narodu da nešto rade. U cijeli proces treba da budu uključeni i svi oni koji misle da mogu pomoći“, smatra Taker.
I dok strani univerzitetski profesori smatraju kako je ključ uspjeha u rukama domaćih predstavnika vlasti, bh. univerzitetski radnici kažu i kako je međunarodna zajednica u BiH mogla pomoći da se nešto promijeni, ali nije. Svi dosadašnji visoki predstavnici parcijalno su pristupali provođenju Dejtonskog sporazuma i uz njihovu pomoć ratni ciljevi su i ostvareni.
OHR nema jasnu strategiju razvoja BiH, a prognoze su pesimističnije za 2020. nego što je to bio slučaj 1996., kaže Salih Fočo, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
„Međunarodna zajednica je naturila koncept: treba razrušiti privrednu strukturu BiH, velike kompanije, pa onda razrušene prodati u dijelovima, umjesto da je bio obrnut pristup - da se osposobe kompanije da bi se mogle prodati. Čak ni visoki predstavnik nije reagirao. Mi niti jednu banku nemamo svoju. Čime će Vlada vladati? Ničim“, zaključuje Fočo.
Kako graditi ekonomiju države, u kojoj je i ta oblast podijeljena? Nemoguća je i pomisao na to ako se zna da BiH nema ministarstvo za privredu ili ekonomiju na državnom nivou, jer su to entitetski resori. Istovremeno, vlast već godinama nema ni jedinstven pristup oko izvoza bosanskohercegovačkih proizvoda, jer ne podstiče razvoj bh. privrede. Tako se dešava da je za poljoprivrednu proizvodnju iskorišteno samo 20 posto obradivih površina, a zemlja koja ima više drveća nego ijedna druga u ovom dijelu Balkana - Bosna i Hercegovina - uvozi namještaj, pa čak i šibice i čačkalice.
Geografska karta BiH do 1992. i ona koja je nastala potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, dijametralno su različite. Do početka rata zemlja je bila podijeljena na regije, između kojih je postojala prirodna i ekonomska usklađenost.
Dejtonski sporazum podijelio je Bosnu i Hercegovinu, ne uvažavajući njene do tada komplementarne dijelove. Političari su se rukovodili etničkim i vojno-političkim kriterijima, čime su pokidali sve infrastrukturne i privredne veze. Vještačka podjela uzrokovala je da uprava preduzeća, primjerice, ostane u jednom, a fabrike u drugom entitetu. Sve to je uticalo na visoku stopu nezaposlenosti.
„Pošto sam cijeli rat bio predsjednik Upravnog odbora Famosa, ja sam među prvima ušao u onaj dio prostora gdje je Famos lociran, a koji je za vrijeme rata pripadao srpskom dijelu. Kad smo ušli u najveću fabričku halu Famosa, naravno, nije bilo ništa unutra, ali smo u uglu vidjeli onu traku koju obično koristi policija kada se desi neki zločin ili neka saobraćajna nesreća. Došli smo do tamo i vidjeli jednog čovjeka koji sjedi. Pitali smo ga zašto je ta traka, šta se desilo. On kaže: 'Ovo je dejtonska granica, ja sjedim i čuvam Republiku Srpsku',“ kazao je Tihi.
Ekonomija BiH najveći razvoj zabilježila je odmah nakon što je potpisan Dejtonski sporazum, i to samo zbog toga što je u tom period imala veliku pomoć međunarodne zajednice. Ono što je urađeno od 1996. do 1998., anulirano je u narednim godinama, pa su strane investicije sa 701 milion dolara, pale na 177 miliona, koliko iznose u prošloj godini.
Jedan od razloga ovakvih pokazatelja je i taj što vlasti niti jednom do sada nisu angažovale naučne radnike, a vlade na svim nivoima u posljednjih 15 godina nisu od univerziteta naručile niti jednu studiju, navodi Hasan Muratović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
„Čekaju k'o ozebo sunce da li će MMF uplatiti kredit da budžet izmiri svoje obaveze. To je apsurdno u zemlji koja je u posljeratnoj obnovi. A istovremeno u njihovim državnim preduzećima leži mnogo veći iznos od tog kojeg oni očekuju. Samo Elektroprivreda i Elektroprenos imaju 500 miliona maraka već dugi period vremena u bankama“, navodi Muratović.
Spor tempo reformi, fiskalna ranjivost
Privreda BiH, zbog ratnih dejstava, ali i kriminalne privatizacije, je uništena i nije konkurentna ekonomijama u regiji. Zbog toga će, smatra profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, Azra Hadžiahmetović, biti teško doći do novih izvora finansiranja iz Evropske unije.
Azra Hadžiomerović, Foto: Midhat Poturović
„Od unutrašnjih izazova spomenimo spor tempo reformi, ekonomija je nedovoljno dinamična i fleksibilna da iskoristi nove prilike za rast, velik neformalni sektor, a posebno ono što predstavlja najveći rizik – fiskalna ranjivost. Pomenimo samo visoke rashode vlada u odnosu na veličinu ekonomije, koji su oko 50 posto GDP-a, od čega 80 posto vladine potrošnje odlazi na finansiranje administracije, odnosno transfere“, kaže Hadžiomerović.
Brojne studije raznih međunarodnih organizacija koje govore o statusu Bosne i Hercegovine ukazuju na činjenicu da se bh. društvo nalazi u određenoj opasnosti.
Čarls Taker, profesor na Univerzitetu u Čikagu kaže kako je i to jedan od razloga zbog kojeg bosanskohercegovačke vlade treba natjerati da imaju neki plan ekonomskog razvoja.
„Želimo da vidimo da Bosna i Hercegovina postaje konkurentna i respektabilna, što je, čak, važnije. Da se stvara sistem vlasti koji traže od lidera da rade više za narod, a ne narodu da nešto rade. U cijeli proces treba da budu uključeni i svi oni koji misle da mogu pomoći“, smatra Taker.
I dok strani univerzitetski profesori smatraju kako je ključ uspjeha u rukama domaćih predstavnika vlasti, bh. univerzitetski radnici kažu i kako je međunarodna zajednica u BiH mogla pomoći da se nešto promijeni, ali nije. Svi dosadašnji visoki predstavnici parcijalno su pristupali provođenju Dejtonskog sporazuma i uz njihovu pomoć ratni ciljevi su i ostvareni.
OHR nema jasnu strategiju razvoja BiH, a prognoze su pesimističnije za 2020. nego što je to bio slučaj 1996., kaže Salih Fočo, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
„Međunarodna zajednica je naturila koncept: treba razrušiti privrednu strukturu BiH, velike kompanije, pa onda razrušene prodati u dijelovima, umjesto da je bio obrnut pristup - da se osposobe kompanije da bi se mogle prodati. Čak ni visoki predstavnik nije reagirao. Mi niti jednu banku nemamo svoju. Čime će Vlada vladati? Ničim“, zaključuje Fočo.
Kako graditi ekonomiju države, u kojoj je i ta oblast podijeljena? Nemoguća je i pomisao na to ako se zna da BiH nema ministarstvo za privredu ili ekonomiju na državnom nivou, jer su to entitetski resori. Istovremeno, vlast već godinama nema ni jedinstven pristup oko izvoza bosanskohercegovačkih proizvoda, jer ne podstiče razvoj bh. privrede. Tako se dešava da je za poljoprivrednu proizvodnju iskorišteno samo 20 posto obradivih površina, a zemlja koja ima više drveća nego ijedna druga u ovom dijelu Balkana - Bosna i Hercegovina - uvozi namještaj, pa čak i šibice i čačkalice.