Kako ni više od tri mjeseca nakon oktobarskih izbora u Bosni i Hercegovini još nema odgovora na ključno pitanje, koje će partije i koalicije i na kojem minimumu zajedničkog formirati organe državne vlasti za iduće četiri godine, djelimično se može razumjeti zašto još nije bilo značajnije javne rasprave o tako bitnim aspektima "društvene klime" u kojoj se odvija izborna trka kao što je - na primjer - uticaj vjerskih zajednica na demokratski proces. A ne može se baš reći da nije bilo sasvim konkretnih povoda za takav razgovor. Tako su u samo jednom danu, 15. oktobra - dakle nepune dvije nedjelje nakon izbora - zabilježena dva autoritativna a međusobno neusklađena reagovanja iz vrhova Islamske zajednice koja su, na žalost, ostala bez odgovarajuće javne valorizacije.
Tog dana, naime, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u službenom saopštenju je ukorio predsjednika Stranke demokratske akcije ocjenjujući njegove izjave o njenom miješanju u izborni proces "neutemeljenim i štetnim po ukupne interese Bošnjaka muslimana" i kvalifikujući kritiku Islamske zajednice u kontekstu izbornih rezultata kao "nepristojnu i krajnje zlonamjernu" jer - kako kažu - ona nije učestvovala u izborima.
Istog dana, zamjenik poglavara Islamske zajednice, hadži hafiz Ismet ef. Spahić je u Begovoj džamiji nezadovoljstvo što su na izborima navodno pobijedili "oni koji su nam poručivali da će graditi zatvore a ne džamije" objašnjavao i time što "moj Bošnjo ne vidi kuda srlja" jer "grijeh je nadjačao njegovo dobro djelo".
"Poručuje nam jedna divna izreka: 'Znajte da su s vama Allahovi čuvari, meleci, pa ih se stidite.' Stidite se meleka. Kad nema nikoga ima melek. Kad si zaokruživao (na izborima - op. a.) bio je melek koji je vidio gdje si ti zaokružio. On te je pratio. Što se njega nismo zastidjeli ..." - rekao je reisov zamjenik a sve to uredno zabilježio najtiražniji bošnjački dnevnik.
Emitovati u istom danu najslužbenije saopštenje u kojem se dovođenje Islamske zajednice u bilo kakvu vezu s izbornim procesom označava kao "nepristojno i krajnje zlonamjerno" i prijekor drugog čovjeka te zajednice Bošnjacima što su glasali tako kako su glasali primjer je krajnjeg potcjenjivanja sposobnosti bosanske, a u ovom slučaju bošnjačke, javnosti da vidi i ono što je očito: nije se, eto, baš Islamska zajednica miješala u izborni proces ali bio je tamo melek da prati kako je ko glasao.
Sulejman Tihić, Stranka demokratske akcije (SDA), sastanak političkih partija u Sarajevu, 01. januuar 2011.Takvo potcjenjivanje javnosti moguće je samo tamo gdje se ta javnost svodi na grupnu identifikaciju sa sirotim "Bošnjom koji ne može da vidi kuda srlja" kako je reisov zamjenik okarakterisao demokratsku volju bošnjačkih birača. A upravo je on u toku izborne kampanje bio najistureniji predstavnik Islamske zajednice u otvorenim nastojanjima kompromitacije predsjednika Stranke demokratske akcije. Ta nastojanja išla su sve do toga da je Spahić - u razgovoru za Avaz - optužio Sulejmana Tihića da je "ubačeni srpski igrač" na bosanskoj političkoj sceni. Pri tome je priču o navodnoj Tihićevoj misiji rušenja muslimanske stranke potkrijepio izvorima koji ni ozbiljnom javnom radniku ni ozbiljnoj novini nigdje u svijetu ne bi bili dovoljni da takve optužbe šire u javnosti. Rekao je, naime: "Meni je 1966. godine u Štutgartu prišao čovjek i pita me: 'Znaš li ti tog i tog čovjeka?' Rekao sam da ne znam tog čovjeka jer ga nije bilo ovdje u ratu. Taj čovjek mi je rekao: 'Doći će on vama, bit će vam na čelu stranke, zapamti. Čuvajte ga se, ubačen je čovjek, srpski je igrač'. To mi je kasnije potvrdio jedan poznati doktor iz Zenice ..."
U tim otvorenim nastojanjima iz vrhova Islamske zajednice da se kompromituje vodstvo vodeće bošnjačke partije iz prošle dvije decenije ova je institucija prešla i puni krug učešća u političkim procesima u Bosni i Hercegovini: godinama je bila glavni oslonac u izbornim kampanjama Stranke demokratske akcije i njenog osnivača i dugogodišnjem predsjednika Alije Izetbegovića. Onda je - uoči izbora 2006. godine - njen favorit za bošnjačkog člana državnog predsjedništva postao Haris Silajdžić kojem je sam reis javno namijenio prvorazrednu političku misiju kad ge je pozvao: "De nam ti, Harise, napiši taj evropski ustav". Od tada je postalo jasno da je to bila i najpromašenija investicija bošnjačke politike jer se pokazalo - a moglo se lako da predvidjeti - da se u bosanskohercegovačkoj višenacionalnoj stvarnosti ne mogu pisati nikakvi a pogotovu ne evropski ustavi po mjeri samo jedne političke, etničke ili vjerske opcije. Tako se došlo i do izborne 2010. godine u kojoj, eto, Islamska zajednica po službenom saopštenju nije učestvovala na izborima pa je neutemeljeno, štetno, nepristojno i krajnje zlonamjerno tvrditi suprotno čak i ako vam se izjave njenog visokog predstavnika o "ubačenom igraču" i "Bošnji koji ne vidi kuda srlja" ne čine baš primjerima neutralnosti u političkim procesima.
Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u službenom saopštenju je ukorio predsjednika Stranke demokratske akcije ocjenjujući njegove izjave o njenom miješanju u izborni proces "neutemeljenim i štetnim po ukupne interese Bošnjaka muslimana".
Tog dana, naime, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u službenom saopštenju je ukorio predsjednika Stranke demokratske akcije ocjenjujući njegove izjave o njenom miješanju u izborni proces "neutemeljenim i štetnim po ukupne interese Bošnjaka muslimana" i kvalifikujući kritiku Islamske zajednice u kontekstu izbornih rezultata kao "nepristojnu i krajnje zlonamjernu" jer - kako kažu - ona nije učestvovala u izborima.
Istog dana, zamjenik poglavara Islamske zajednice, hadži hafiz Ismet ef. Spahić je u Begovoj džamiji nezadovoljstvo što su na izborima navodno pobijedili "oni koji su nam poručivali da će graditi zatvore a ne džamije" objašnjavao i time što "moj Bošnjo ne vidi kuda srlja" jer "grijeh je nadjačao njegovo dobro djelo".
"Poručuje nam jedna divna izreka: 'Znajte da su s vama Allahovi čuvari, meleci, pa ih se stidite.' Stidite se meleka. Kad nema nikoga ima melek. Kad si zaokruživao (na izborima - op. a.) bio je melek koji je vidio gdje si ti zaokružio. On te je pratio. Što se njega nismo zastidjeli ..." - rekao je reisov zamjenik a sve to uredno zabilježio najtiražniji bošnjački dnevnik.
Emitovati u istom danu najslužbenije saopštenje u kojem se dovođenje Islamske zajednice u bilo kakvu vezu s izbornim procesom označava kao "nepristojno i krajnje zlonamjerno" i prijekor drugog čovjeka te zajednice Bošnjacima što su glasali tako kako su glasali primjer je krajnjeg potcjenjivanja sposobnosti bosanske, a u ovom slučaju bošnjačke, javnosti da vidi i ono što je očito: nije se, eto, baš Islamska zajednica miješala u izborni proces ali bio je tamo melek da prati kako je ko glasao.
U otvorenim nastojanjima iz vrhova Islamske zajednice da se kompromituje vodstvo vodeće bošnjačke partije ova je institucija prešla i puni krug učešća u političkim procesima u Bosni i Hercegovini.
U tim otvorenim nastojanjima iz vrhova Islamske zajednice da se kompromituje vodstvo vodeće bošnjačke partije iz prošle dvije decenije ova je institucija prešla i puni krug učešća u političkim procesima u Bosni i Hercegovini: godinama je bila glavni oslonac u izbornim kampanjama Stranke demokratske akcije i njenog osnivača i dugogodišnjem predsjednika Alije Izetbegovića. Onda je - uoči izbora 2006. godine - njen favorit za bošnjačkog člana državnog predsjedništva postao Haris Silajdžić kojem je sam reis javno namijenio prvorazrednu političku misiju kad ge je pozvao: "De nam ti, Harise, napiši taj evropski ustav". Od tada je postalo jasno da je to bila i najpromašenija investicija bošnjačke politike jer se pokazalo - a moglo se lako da predvidjeti - da se u bosanskohercegovačkoj višenacionalnoj stvarnosti ne mogu pisati nikakvi a pogotovu ne evropski ustavi po mjeri samo jedne političke, etničke ili vjerske opcije. Tako se došlo i do izborne 2010. godine u kojoj, eto, Islamska zajednica po službenom saopštenju nije učestvovala na izborima pa je neutemeljeno, štetno, nepristojno i krajnje zlonamjerno tvrditi suprotno čak i ako vam se izjave njenog visokog predstavnika o "ubačenom igraču" i "Bošnji koji ne vidi kuda srlja" ne čine baš primjerima neutralnosti u političkim procesima.