Priredio: Nedim Dervišbegović
Soren Jessen-Petersen, bivši šef misije UN na Kosovu i američki profesor Daniel Serwer, u članku objavljenom u International Herald Tribune-u pozivaju Evropsku uniju i Sjedinjene Države da ulože dodatne napore kako bi zemlje regiona prevazišle probleme i nepovratno krenule putem evropskih integracija. Tekst prenosimo u cjelini.
NATO, Sjedinjenje Države, Evropska unija i Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi se pripremaju za svoje samite ove jeseni ali Balkan im itekako može pokvariti zabavu.
Proces izgradnje mira je donio velike rezultate - kraj rata u Bosni i Hercegovini, pad Slobodana Miloševića, rast demokratske Srbije, nezavisnost Kosova, kao i izgledno članstvo Hrvatske u Evropskoj uniji. Ali neuspjeh na Balkanu je je još uvijek jedna od mogućnosti koja bi postidila i Evropljane i Amerikance.
Daniel Serwer, arhivska fotografija iz 2007. godineTri pitanja proganjaju region: Bosna i Hercegovina je zemlja koja je i dalje zaglibljena u neprekidnim – mada trenutno nenasilnim – etničkim podjelama; odnosi između Srbije i Kosova ostaju neriješeni i Makedonija se ne moze priključiti NATO-u i Evropskoj uniji dok se ne riješi pitanje grčke pritužbe na njeno ime (za koje Atina kaže da pripada Grčkoj).
Problemi BiH su ukorijenjeni u Ustavu koji je nametnut zaraćenim stranama prije 15 godina na Dejtonskim mirovnim pregovorima. Ustav predviđa nefukcionalnu državu nemoćnu da ispuni mnoge uslove za članstvo u NATO-u ili Evropskoj uniji. Potrebni su ustavni amandmani da bi se eliminisala diskriminacija na etničkoj osnovi i vladi u Sarajevu osigurali autoritet i odgovornost koji joj trebaju u vezi sa pregovorima za članstvu u NATO-u i Evropskoj uniji.
Napori na nametanju takvih amandmana nisu urodili plodom. Ono šta Brisel i Washington sada moraju odrediti su kriteriji koje Sarajevo mora ispuniti prije i za vrijeme procesa priključenja. Nedavni izbori u BiH otvaraju nove mogućnosti za reformu, dok bi napredak Srbije na putu ka EU trebao zavisiti od spremnosti da bosanski Srbi sarađuju sa Muslimanima (Bošnjacima) i Hrvatima kako bi usvojili ustavne amandmane koji će učiniti članstvo mogućim.
Što se tiče Kosova, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je preporučila u oktobru početak razgovora između Beograda i Prištine o praktičnim pitanjima, kao što su: trgovina, energija, okoliš, zdravstvo, granični prelazi, nestale osobe, povratak raseljenih) uz posredovanje EU i podršku SAD. To je dobra ideja čije je vrijeme konačno došlo, ali će Beograd iskorititi ove razgovre da predloži „korekcije“ granice sa Kosovom koje bi Srbiji dozvolile da priključi srpsku zajednicu na sjeveru Kosova.
Ovo pomjeranje granice, da bi se zadovoljile etničke razlike, opasno je i otvorilo bi to pitanje širom Balkana: svakako u Makedoniji i Bosni i Hercegovoni ali vrlo izvjesno i u albanskim dijelovima južne Srbije i u Crnoj Gori. Srbija i Kosovo se moraju pridržavati onoga što im je pri ruci, uspostavljanjem dobrih odnosa u vezi niza praktičnih pitanja na bazi međusobnog poštovanja, potrebnog za pristupanje Evropkoj uniji.
Soren Jessen-Petersen, arhivska fotografija iz 2006. godineVlada na Kosovu je suočena sa veoma teškom bitkom protiv Atine, koja želi da „Makedonija“ bude tako određena kako bi je se razlikovalo od onoga što Grci smatraju ekskluzivno svojim. Bez rješenja ovog pitanja, Makedoniju čeka dugoročno „čistilište“ bez članstva u NATO savezu za koje je spremna, ali će i njeni napori za ulazak u EU biti osujećeni i tako ponovo uzdrmati etničke grupe koje su zbog ulaska u EU smanjili međusobne tenzije.
Brisel i Vašington moraju raspetljati ovaj čvor, koji se zatezao s prolaskom svake godine od nezavisnosti Makedonije 1991.godine. Ovo ne izgleda kao zgodna prilika za Atinu da se izruguje Briselu u momentu kada očajnički treba ekonomsku podršku EU. Što se tiče članstva u NATO-u, Vašington i Brisel moraju insistirati da se Grčka pridržava sporazuma iz 1995.godine kojim je prihvatila Skopje pod anahronim i eufemističkim imenom „Bivša jugoslovenska republika Makedonija (FYROM)“. Ako je Skoplje spremno da pokaže svoju spremnost da doda prihvatljivu geografsku odrednicu svome imenu, onda je vrijeme i da se Skoplju odredi početak pregovora o pridruživanju, što bi još više stabilizovalo zemlju i stvorilo snažan podsticaj za dogovor Skopja i Atine.
Misija izgradnje mira na Blakanu još nije gotova, čak ni nakon 15 godina često vrlo bliskog zajedničkog rada na rješavanju ovih pitanja između EU i SAD.
Samo onda kada sve zemlje regiona budu nepovratno na putu ka Briselu, moći ćemo da slavimo. Po svemu sudeći za to neće trebati više od pet godina. Do tada, moramo držati Balkan na pravom kursu i osgurati da Bosna i Hercegovina, Kosovo i Makedonija ne ispadnu iz voza.
Soren Jessen-Petersen, bivši šef misije UN na Kosovu i američki profesor Daniel Serwer, u članku objavljenom u International Herald Tribune-u pozivaju Evropsku uniju i Sjedinjene Države da ulože dodatne napore kako bi zemlje regiona prevazišle probleme i nepovratno krenule putem evropskih integracija. Tekst prenosimo u cjelini.
NATO, Sjedinjenje Države, Evropska unija i Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi se pripremaju za svoje samite ove jeseni ali Balkan im itekako može pokvariti zabavu.
Proces izgradnje mira je donio velike rezultate - kraj rata u Bosni i Hercegovini, pad Slobodana Miloševića, rast demokratske Srbije, nezavisnost Kosova, kao i izgledno članstvo Hrvatske u Evropskoj uniji. Ali neuspjeh na Balkanu je je još uvijek jedna od mogućnosti koja bi postidila i Evropljane i Amerikance.
Problemi BiH su ukorijenjeni u Ustavu koji je nametnut zaraćenim stranama prije 15 godina na Dejtonskim mirovnim pregovorima. Ustav predviđa nefukcionalnu državu nemoćnu da ispuni mnoge uslove za članstvo u NATO-u ili Evropskoj uniji. Potrebni su ustavni amandmani da bi se eliminisala diskriminacija na etničkoj osnovi i vladi u Sarajevu osigurali autoritet i odgovornost koji joj trebaju u vezi sa pregovorima za članstvu u NATO-u i Evropskoj uniji.
Napori na nametanju takvih amandmana nisu urodili plodom. Ono šta Brisel i Washington sada moraju odrediti su kriteriji koje Sarajevo mora ispuniti prije i za vrijeme procesa priključenja. Nedavni izbori u BiH otvaraju nove mogućnosti za reformu, dok bi napredak Srbije na putu ka EU trebao zavisiti od spremnosti da bosanski Srbi sarađuju sa Muslimanima (Bošnjacima) i Hrvatima kako bi usvojili ustavne amandmane koji će učiniti članstvo mogućim.
Što se tiče Kosova, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je preporučila u oktobru početak razgovora između Beograda i Prištine o praktičnim pitanjima, kao što su: trgovina, energija, okoliš, zdravstvo, granični prelazi, nestale osobe, povratak raseljenih) uz posredovanje EU i podršku SAD. To je dobra ideja čije je vrijeme konačno došlo, ali će Beograd iskorititi ove razgovre da predloži „korekcije“ granice sa Kosovom koje bi Srbiji dozvolile da priključi srpsku zajednicu na sjeveru Kosova.
Ovo pomjeranje granice, da bi se zadovoljile etničke razlike, opasno je i otvorilo bi to pitanje širom Balkana: svakako u Makedoniji i Bosni i Hercegovoni ali vrlo izvjesno i u albanskim dijelovima južne Srbije i u Crnoj Gori. Srbija i Kosovo se moraju pridržavati onoga što im je pri ruci, uspostavljanjem dobrih odnosa u vezi niza praktičnih pitanja na bazi međusobnog poštovanja, potrebnog za pristupanje Evropkoj uniji.
Brisel i Vašington moraju raspetljati ovaj čvor, koji se zatezao s prolaskom svake godine od nezavisnosti Makedonije 1991.godine. Ovo ne izgleda kao zgodna prilika za Atinu da se izruguje Briselu u momentu kada očajnički treba ekonomsku podršku EU. Što se tiče članstva u NATO-u, Vašington i Brisel moraju insistirati da se Grčka pridržava sporazuma iz 1995.godine kojim je prihvatila Skopje pod anahronim i eufemističkim imenom „Bivša jugoslovenska republika Makedonija (FYROM)“. Ako je Skoplje spremno da pokaže svoju spremnost da doda prihvatljivu geografsku odrednicu svome imenu, onda je vrijeme i da se Skoplju odredi početak pregovora o pridruživanju, što bi još više stabilizovalo zemlju i stvorilo snažan podsticaj za dogovor Skopja i Atine.
Misija izgradnje mira na Blakanu još nije gotova, čak ni nakon 15 godina često vrlo bliskog zajedničkog rada na rješavanju ovih pitanja između EU i SAD.
Samo onda kada sve zemlje regiona budu nepovratno na putu ka Briselu, moći ćemo da slavimo. Po svemu sudeći za to neće trebati više od pet godina. Do tada, moramo držati Balkan na pravom kursu i osgurati da Bosna i Hercegovina, Kosovo i Makedonija ne ispadnu iz voza.
