Jedna stara vodenica, na rijeci Osanica kod istočnobosanskog grada Goražde, preživjela je i ratove i poplave i različite države, ali novi federalni zakon o obrtu jamačno neće.
Vlasnici, Rasim i Mulija Šalaka, ukoliko žele nastaviti porodičnu djelatnost moraju stari mlin registrovati, a to opet podrazumijeva kako će se Rasim odreći penzije, ili će Mulija, na pragu osme decenije, ponovo u školu.
Oronulu vodenicu u selu Podmihovići, koja ni u kom slučaju ne liči na neku buduću obrtničku firmu, Rasim Šalaka naslijedio je od svoje majke. Uništavana je, kaže, u poplavama 1969. i 1974. godine, ali je zbog porodične tradicije uvijek iznova obnavljana.
„Meni je 70 godina, a ja ne pamtim kad su moj djed i ostali njegovi tamo dalje, posjedovali to", kaže on.
Baš u vrijeme kada su savremene tehnologije zaustavile stari vodenički kamen počeo je rat, a u Podmihoviće stigle izbjeglice u blizini sela formirane i linije fronta.
Ako je Rasim registrira na svoje ime izgubit će penziju, a ako bi to učinila Mulija morala bi u peti razred osnovne škole
Da bi mlin mogao da nahrani gladne u ovom dijelu opkoljenog Goražda mobilizirana je i Mulija. U 52. godini života postala je pripadnica ARBiH, nadala se penziji, a dobila certifikate. Prije nekoliko dana rad vodenice zabranila je kantonalna inspekcija, koja je naložila registraciju firme.
Ako je Rasim registrira na svoje ime izgubit će penziju, a ako bi to učinila Mulija morala bi u peti razred osnovne škole, jer završila je četiri, a za zanimanje mlinara po novim zakonskim propisima potrebna je srednja školska sprema.
„Ja sam prvo počela ljekarsko. A oni izdaju ljekarsko samo do 65 godina, a ja imala 69. U redu mi bili nalazi, zdrava, nisam imala ni šećera, ni pritiska, ni ništa, kao kad nisam nikad bolesna. Iz suda papir da nisam kažnjavana, i iz CIPS-a mi treba, to sam povadila, donijela u Ustikolinu. Evo pravilnika, kaže treba sad ti treći razred. Dajte vi meni kažite gdje ste vi kupili školu, i ja ću kupiti", kaže Mulija.
Mještani koji u blizini nemaju drugu vodenicu ne mogu se načuditi ovakvom odnosu prema poljoprivredi, tradiciji, starim zanatima i vodenicama koje nestaju.
