Politička kriza trese Hrvatsku. Političko aktiviranje bivšeg premijera Sanadera, prva presuda bivšem potpredsjedniku Vlade Polančecu i njegovo izravno optuživanje vrha vlasti, uzdrmali su vladajući HDZ i ohrabrili opoziciju da zatraži glasanje o povjerenju Vladi.
Ima li takva opcija šansi i smisla?
Da se odmah razumijemo – sadašnja hrvatska Vlada je slaba vlada. Toliko slaba – o tome sam na ovom mjestu već pisala – da ju je gotovo nesportski dalje napadati.
Ali, ima važnijih stvari od Vlade, a to su građani, sigurnost, stabilnost, napredak.
Sve je ugroženo. Zato je veliko pitanje ima li u ovom trenutku ne samo šansi, nego i smisla rušiti Vladu Jadranke Kosor.
Razmotrimo najprije šanse.
Prvo, opozicija nema dovoljno ruku u Saboru da sruši Vladu. Legitimno je traženje glasanja o povjerenju, svjedoci smo da se to pokreće i u razvijenim demokracijama kada opozicija procijeni da je vlada slaba, a njezin politički rejting ojačao. To je slučaj i u Hrvatskoj. U sadašnjem hrvatskom trenutku riječ je ipak o kalkulantskom potezu. Računa se da je HDZ ošamućen udarom od strane bivšeg premijera. Vladajuću stranku se želi dodatno uzdrmati i oslabiti. Opozicija nije u dosluhu sa Sanaderom, što joj uspaničeni HDZ nevješto prebacuje, ali kalkulantski računa na učinak njegove operacije tjeranja straha u kosti vladajućima. Vodeća stranka oporbe - SDP - praktički je natjerao svoje partnere, Hrvatsku narodnu stranku i Istarski demokratski sabor, da se priključe toj inicijativi, iako to nije bio njihov prvobitni stav. SDP vodi stranačku bitku za primat, što je također legitimno, ali nije od presudnog značaja za političke odnose u zemlji.
Drugo, Vlada može pasti samo ako se raspadne vladajuća koalicija. A to se neće dogoditi. Partneri – Hrvatska seljačka stranka i zastupnici manjina – je neće ostaviti u 5 do 12. Najavljenim povratkom u Sabor Ivo Sanader silno je uzrujao HDZ, ali ga neće raskoliti. Političari u slobodnom padu često precjenjuju svoj značaj. Istina je, svi saborski zastupnici HDZ-a Sanaderov su odabir, tako kako je vladao, tako ih je i odabrao – kao poslušni stranački stroj. Riječ je o osobama otpornim na moralne imperative, oni su glatko i bez srama otpisali svoga bivšeg vođu. Kada su se s njim suočili na saborskom istražnom povjerenstvu zbog INE, malo su se uzvrpoljili i mucali, ali su branili novu šeficu.
Dakle, šanse za parlamentarno rušenje Vlade Jadranke Kosor su gotovo nikakve.
Folklor i fasada
A smisao?
Tu je mnogo argumenata za. Nesposobnost, nevjerodostojnost, umiješanost u korupciju velikih razmjera. Visoki državni dužnosnici uhvaćeni su u laži o krupnim pitanjima, nad nekima visi i potencijalni krivični progon. Oporavak nije na vidiku, nema novih investicija, nema novih radnih mjesta. Naprotiv, ekonomski su pokazatelji sve lošiji. U predizbornoj godini vlade u pravilu ne poduzimaju teške reformske zahvate koji pogađaju masu potencijalnih birača.
U predstojećoj godini za očekivati je daljnje socijalno zaoštravanje, jer se burze nezaposlenih neumitno i dalje pune, na red dolaze brodogradilišta čiji navozi ostaju sve prazniji, poticaji seljacima sve više kasne, neplaćeni računi milijardskih iznosa samo rastu. Budžet je neprekidno kratak, ide se u nova zaduženja.
Sve su to argumenti za prijevremene izbore. Ozbiljni i utemeljeni.
Hrvatski sabor, arhivska fotografijaAli, ako u Hrvatskom saboru nema dovoljno ruku za pad vlade i raspisivanje novih izbora godinu i nešto dana prije redovitog roka, treba li jačati izvanparlamentarni pritisak u tom pravcu i posezati i za drugim sredstvima političke borbe?
I to je moguće, ali je veliko pitanje je li korisno za zemlju.
Možda bi produktivnije bilo natjerati Vladu Jadranke Kosor da dovrši ono što je svečano obećala – „nultu točku tolerancije na korupciju“ i počisti zemlju barem od najkrupnijeg političkog kriminala. To je i svojevrsni dug HDZ-ea Hrvatskoj. Mafiju je HDZ stvorio, on je najbolje poznaje, ona je njegovo čedo.
Jasno je da je sadašnja Vlada zamislila da prinese žrtvu u liku i djelu dojučerašnjeg vicepremijera Polančeca i još tri-četiri direktora jačeg formata, a ostalo je bio folklor i fasada. Računala je na vjetar u leđa od strane Zapada, odakle je i dobila nezanemarivu podršku.
Lopovi
Sada joj se ukazao Ivo Sanader kao noćna mora. Ova Vlada može opstati samo ako ide dalje, i prema Sanderu i prema još nekim vlastitim ministrima. Samo tako uvjetno zaslužuje da opstane još nekoliko mjeseci.
Makar i po kazni.
Nisam sigurna u kapacitet sadašnje premijerke i šefice HDZ-ea da to izvede, ali to bi bilo dobro za zemlju. Računam i na žilavu sposobnost HDZ-ea za samoodržanjem.
Izuzetno je važan i politički kontekst. HDZ okuplja između 30 i 40 posto biračkog tijela konzervativne i – recimo to nježno – nacionalno osjetljive populacije. Ne bi bilo dobro da se ta stranka u kaosu raspadne i da dobijemo milijun dezorijentiranih ljudi sklonih radikalizmu. Tada djeluje ulica i razni populistički „spasitelji“. U ovdašnjim prilikama to je prostor za rast radikalne desnice.
Sadašnja opozicija je 2000-te godine dobila mandat za izvlačenje zemlje iz posvemašnjeg kolapsa. Tek ga je djelomično ispunila.
Nevinih više nema. U Hrvatskoj danas nema toliko zatvora da bi u njih stali svi koji su pokrali sadašnjost i budućnost zemlje za nekoliko generacija.
U takvoj situaciji vagu one famozne slijepe pravde drže lopovi. Za to su se borili i izborili.
Još je Epikur poučavao kako je početak zdravlja „svijest o grijehu“. Hrvatska sporo uči i brzo zaboravlja. Oporba je uporni ponavljač. A novih glumaca nema na vidiku.
Ima li takva opcija šansi i smisla?
Da se odmah razumijemo – sadašnja hrvatska Vlada je slaba vlada. Toliko slaba – o tome sam na ovom mjestu već pisala – da ju je gotovo nesportski dalje napadati.
Ali, ima važnijih stvari od Vlade, a to su građani, sigurnost, stabilnost, napredak.
Sve je ugroženo. Zato je veliko pitanje ima li u ovom trenutku ne samo šansi, nego i smisla rušiti Vladu Jadranke Kosor.
Razmotrimo najprije šanse.
Prvo, opozicija nema dovoljno ruku u Saboru da sruši Vladu. Legitimno je traženje glasanja o povjerenju, svjedoci smo da se to pokreće i u razvijenim demokracijama kada opozicija procijeni da je vlada slaba, a njezin politički rejting ojačao. To je slučaj i u Hrvatskoj. U sadašnjem hrvatskom trenutku riječ je ipak o kalkulantskom potezu. Računa se da je HDZ ošamućen udarom od strane bivšeg premijera. Vladajuću stranku se želi dodatno uzdrmati i oslabiti. Opozicija nije u dosluhu sa Sanaderom, što joj uspaničeni HDZ nevješto prebacuje, ali kalkulantski računa na učinak njegove operacije tjeranja straha u kosti vladajućima. Vodeća stranka oporbe - SDP - praktički je natjerao svoje partnere, Hrvatsku narodnu stranku i Istarski demokratski sabor, da se priključe toj inicijativi, iako to nije bio njihov prvobitni stav. SDP vodi stranačku bitku za primat, što je također legitimno, ali nije od presudnog značaja za političke odnose u zemlji.
Opozicija nema dovoljno ruku u Saboru da sruši Vladu i Vlada može pasti samo ako se raspadne vladajuća koalicija. A to se neće dogoditi
Drugo, Vlada može pasti samo ako se raspadne vladajuća koalicija. A to se neće dogoditi. Partneri – Hrvatska seljačka stranka i zastupnici manjina – je neće ostaviti u 5 do 12. Najavljenim povratkom u Sabor Ivo Sanader silno je uzrujao HDZ, ali ga neće raskoliti. Političari u slobodnom padu često precjenjuju svoj značaj. Istina je, svi saborski zastupnici HDZ-a Sanaderov su odabir, tako kako je vladao, tako ih je i odabrao – kao poslušni stranački stroj. Riječ je o osobama otpornim na moralne imperative, oni su glatko i bez srama otpisali svoga bivšeg vođu. Kada su se s njim suočili na saborskom istražnom povjerenstvu zbog INE, malo su se uzvrpoljili i mucali, ali su branili novu šeficu.
Dakle, šanse za parlamentarno rušenje Vlade Jadranke Kosor su gotovo nikakve.
Folklor i fasada
A smisao?
Tu je mnogo argumenata za. Nesposobnost, nevjerodostojnost, umiješanost u korupciju velikih razmjera. Visoki državni dužnosnici uhvaćeni su u laži o krupnim pitanjima, nad nekima visi i potencijalni krivični progon. Oporavak nije na vidiku, nema novih investicija, nema novih radnih mjesta. Naprotiv, ekonomski su pokazatelji sve lošiji. U predizbornoj godini vlade u pravilu ne poduzimaju teške reformske zahvate koji pogađaju masu potencijalnih birača.
U predstojećoj godini za očekivati je daljnje socijalno zaoštravanje, jer se burze nezaposlenih neumitno i dalje pune, na red dolaze brodogradilišta čiji navozi ostaju sve prazniji, poticaji seljacima sve više kasne, neplaćeni računi milijardskih iznosa samo rastu. Budžet je neprekidno kratak, ide se u nova zaduženja.
Sve su to argumenti za prijevremene izbore. Ozbiljni i utemeljeni.
I to je moguće, ali je veliko pitanje je li korisno za zemlju.
Možda bi produktivnije bilo natjerati Vladu Jadranke Kosor da dovrši ono što je svečano obećala – „nultu točku tolerancije na korupciju“ i počisti zemlju barem od najkrupnijeg političkog kriminala. To je i svojevrsni dug HDZ-ea Hrvatskoj. Mafiju je HDZ stvorio, on je najbolje poznaje, ona je njegovo čedo.
Jasno je da je sadašnja Vlada zamislila da prinese žrtvu u liku i djelu dojučerašnjeg vicepremijera Polančeca i još tri-četiri direktora jačeg formata, a ostalo je bio folklor i fasada. Računala je na vjetar u leđa od strane Zapada, odakle je i dobila nezanemarivu podršku.
Lopovi
Sada joj se ukazao Ivo Sanader kao noćna mora. Ova Vlada može opstati samo ako ide dalje, i prema Sanderu i prema još nekim vlastitim ministrima. Samo tako uvjetno zaslužuje da opstane još nekoliko mjeseci.
Makar i po kazni.
Nisam sigurna u kapacitet sadašnje premijerke i šefice HDZ-ea da to izvede, ali to bi bilo dobro za zemlju. Računam i na žilavu sposobnost HDZ-ea za samoodržanjem.
Izuzetno je važan i politički kontekst. HDZ okuplja između 30 i 40 posto biračkog tijela konzervativne i – recimo to nježno – nacionalno osjetljive populacije. Ne bi bilo dobro da se ta stranka u kaosu raspadne i da dobijemo milijun dezorijentiranih ljudi sklonih radikalizmu. Tada djeluje ulica i razni populistički „spasitelji“. U ovdašnjim prilikama to je prostor za rast radikalne desnice.
U Hrvatskoj danas nema toliko zatvora da bi u njih stali svi koji su pokrali sadašnjost i budućnost zemlje za nekoliko generacija
Sadašnja opozicija je 2000-te godine dobila mandat za izvlačenje zemlje iz posvemašnjeg kolapsa. Tek ga je djelomično ispunila.
Nevinih više nema. U Hrvatskoj danas nema toliko zatvora da bi u njih stali svi koji su pokrali sadašnjost i budućnost zemlje za nekoliko generacija.
U takvoj situaciji vagu one famozne slijepe pravde drže lopovi. Za to su se borili i izborili.
Još je Epikur poučavao kako je početak zdravlja „svijest o grijehu“. Hrvatska sporo uči i brzo zaboravlja. Oporba je uporni ponavljač. A novih glumaca nema na vidiku.
