Žarko Puhovski, sveučilišni profesor, bivši predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, borac za ljudska prava i politički analitičar, u intervjuu za naš program komentira kakva je budućnost BiH nakon posljednjih općih izbora, te izbor hrvatskog člana Predsjedništva.
Puhovski smatra da se Republika Hrvatska ne treba miješati u bosanskohercegovačke političke odnose, a za to što građani u BiH nemaju građansku poziciju, kaže, krivicu nosi i međunarodna zajednica.
Puhovski: Imate onaj cirkulus viciozus - točno reagiraju na činjenicu podijeljenosti, ali stalnim govorom o tome oni produbljuju, odnosno cementiraju tu podijeljenost, i to je nešto što je jako loše. Ono što je dobro, međutim, je da je skinut sa javne pozornice čovjek koji je, uz Đukanovića, zadnji ostao iz 90-ih godina u javnom životu bivše Jugoslavije, a to je Silajdžić. Postoji obećanje, nadam se da će ga ispuniti, da će se i Đukanović maknuti do kraja ove godine sa javne scene, a to bi značilo da se barem personalno prekida veza sa najgorim razdobljem jugoslavenske ili postjugoslavenske politike.
Puhovski: Statistički gledano to je potpuno jasno. Naprosto nema dovoljno Hrvata za toliki broj glasova. Paradoksalno je da čovjek koji predstavlja Hrvate u Predsjedništvu dobije više glasova nego dva prva kandidata za predsjednika bošnjačkog dijela populacije. U tom pogledu imaju hrvatski nacionalisti pravo. Ali, sad tu dolazi keč, odnosno kvaka. To je moguće da imaju pravo uz uvjet da sami ne prihvaćaju svoju retoriku. A njihova retorika glasi: Hrvati su oni koji su hrvatske krvi. Čovjek koji je izabran jeste hrvatske krvi, ali nije hrvatske političke orijentacije. Građanska opcija SDP-a je sa građanske pozicije pokušala iskoristiti nacionalnu odrednicu. A nacionalistička pozicija u kritici toga ne pristaje više na svoju urođeničku koncepciju, koju svi nacionalisti imaju.
Puhovski: Mislim da Hrvatska ne treba se u to pačati. Hrvatska bi se trebala pačati onda kad bi temeljna prava Hrvata državaljana BiH bila ugrožena zato što su Hrvati. Ili ako se dogodi da hrvatska zajednica u BiH ne dobije opet nijednu od tri vodeće funkcije, onda mislim da bi hrvatska država imala pravo intervenirati jer je to direktna povreda Dejtonskog sporazuma. Ja ne smatram da je Dejtonski sporazum dobar, ali je to sad sveto pismo.
Greške SDP-a Hrvatske
Puhovski: Istina je da je ta međunarodna zajednica ljudima u BiH, koji su se našli u teškom ratu, omogućila predah i zbog toga je razumljivo i to da moraju biti zahvalni. I mogu biti frustrirani, nezadovoljni jer zaista drže ljude u BiH u tom stanju permanentne nepunoljetnosti, a to sigurno nije građanska pozicija.
Puhovski: Jadranka Kosor ima veliku prednost. Ona je jedina od vodećih političara i političarki u HDZ-u za koju se zna da nije vezana uz korupcijske afere. Ona će, shvativši to što se događa zadnjih tjedana, se okrenuti na presonaliziranu kampanju na izborima, i koliko god sad loše stajala, ona može još uvijek imati neke šanse pod tri pretpostavke, a to je: da Hrvatska doista završi pregovore i bude de fakto članica EU do izbora; da se pokažu neki elementi popravljanja ekonomske situacije, do čega će doći zbog vanjskih faktora, od Njemačke koja ide naprijed, pa nadalje; i treće, da Sanader bude u zatvoru.
Puhovski: SDP je uradio dvije velike greške. Prvo, on je kritizirao sve ministre Jadranke Kosor ne shvativši da time zapravo jača njenu poziciju, da je ona sad u poziciji da ona zaista može, na koncu i ustavno to može, svakog od tih ministara maknuti i igrati dalje bez njega, ili s nekim drugim na njegovom ili njezinom mjestu. Drugo, SDP je napravio strašnu grešku u tomu što je stalno napadao Državno odvjetništvo, dakle tužilaštvo, pa imate paradoks da je HDZ podržao tužilaštvo koje ugalvnom vodi istrage protiv članova HDZ-a, a SDP koji živi od njihovih nalaza, sve kritike počivaju na nalazima Hrvatskog odvjetništva, je protiv reizbora državnog odvjetnika. To je potpuni paradoks koji pokazuje to da opozicija i dalje nije sasvim na čistu sa svojom funkcijom i da su oni već počeli vjerovati, kao što su i 2007. vjerovali, da dobivaju izbore, a najbolji način da se to izgubi je da unaprijed mislite da ste pobijedili.
Puhovski smatra da se Republika Hrvatska ne treba miješati u bosanskohercegovačke političke odnose, a za to što građani u BiH nemaju građansku poziciju, kaže, krivicu nosi i međunarodna zajednica.
RSE: U BiH su prije desetak dana završeni opći izbori. Čini se da se nikada više kao ovaj put nije govorilo o podjelama. Pratite li ova događanja i šta mislite o njima?
Puhovski: Imate onaj cirkulus viciozus - točno reagiraju na činjenicu podijeljenosti, ali stalnim govorom o tome oni produbljuju, odnosno cementiraju tu podijeljenost, i to je nešto što je jako loše. Ono što je dobro, međutim, je da je skinut sa javne pozornice čovjek koji je, uz Đukanovića, zadnji ostao iz 90-ih godina u javnom životu bivše Jugoslavije, a to je Silajdžić. Postoji obećanje, nadam se da će ga ispuniti, da će se i Đukanović maknuti do kraja ove godine sa javne scene, a to bi značilo da se barem personalno prekida veza sa najgorim razdobljem jugoslavenske ili postjugoslavenske politike.
RSE: Što vi mislite o ovoj tezi da su Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva?
Puhovski: Statistički gledano to je potpuno jasno. Naprosto nema dovoljno Hrvata za toliki broj glasova. Paradoksalno je da čovjek koji predstavlja Hrvate u Predsjedništvu dobije više glasova nego dva prva kandidata za predsjednika bošnjačkog dijela populacije. U tom pogledu imaju hrvatski nacionalisti pravo. Ali, sad tu dolazi keč, odnosno kvaka. To je moguće da imaju pravo uz uvjet da sami ne prihvaćaju svoju retoriku. A njihova retorika glasi: Hrvati su oni koji su hrvatske krvi. Čovjek koji je izabran jeste hrvatske krvi, ali nije hrvatske političke orijentacije. Građanska opcija SDP-a je sa građanske pozicije pokušala iskoristiti nacionalnu odrednicu. A nacionalistička pozicija u kritici toga ne pristaje više na svoju urođeničku koncepciju, koju svi nacionalisti imaju.
RSE: Čini li se i vama da vođe hrvatskih političkih stranaka čekaju rekaciju iz Zagreba? Je li uopće realno i potrebno očekivati da se vrh Republike Hrvatske sada oglasi?
Puhovski: Mislim da Hrvatska ne treba se u to pačati. Hrvatska bi se trebala pačati onda kad bi temeljna prava Hrvata državaljana BiH bila ugrožena zato što su Hrvati. Ili ako se dogodi da hrvatska zajednica u BiH ne dobije opet nijednu od tri vodeće funkcije, onda mislim da bi hrvatska država imala pravo intervenirati jer je to direktna povreda Dejtonskog sporazuma. Ja ne smatram da je Dejtonski sporazum dobar, ali je to sad sveto pismo.
Greške SDP-a Hrvatske
RSE: Kako danas promatrate ulogu međunarodne zajdnice u BiH?
Puhovski: Istina je da je ta međunarodna zajednica ljudima u BiH, koji su se našli u teškom ratu, omogućila predah i zbog toga je razumljivo i to da moraju biti zahvalni. I mogu biti frustrirani, nezadovoljni jer zaista drže ljude u BiH u tom stanju permanentne nepunoljetnosti, a to sigurno nije građanska pozicija.
RSE: S obzirom da dolazite iz Hrvatske, posljednjih mjeseci svjedoci smo da se državni vrh i vladajuća politička stranka tamo, HDZ, suočavaju sa korupcijom. Jadranka Kosor očito tome želi stati u kraj.
Puhovski: Jadranka Kosor ima veliku prednost. Ona je jedina od vodećih političara i političarki u HDZ-u za koju se zna da nije vezana uz korupcijske afere. Ona će, shvativši to što se događa zadnjih tjedana, se okrenuti na presonaliziranu kampanju na izborima, i koliko god sad loše stajala, ona može još uvijek imati neke šanse pod tri pretpostavke, a to je: da Hrvatska doista završi pregovore i bude de fakto članica EU do izbora; da se pokažu neki elementi popravljanja ekonomske situacije, do čega će doći zbog vanjskih faktora, od Njemačke koja ide naprijed, pa nadalje; i treće, da Sanader bude u zatvoru.
RSE: Ipak, Jadranku Kosor opozicija tamo stalno kritizira.
Puhovski: SDP je uradio dvije velike greške. Prvo, on je kritizirao sve ministre Jadranke Kosor ne shvativši da time zapravo jača njenu poziciju, da je ona sad u poziciji da ona zaista može, na koncu i ustavno to može, svakog od tih ministara maknuti i igrati dalje bez njega, ili s nekim drugim na njegovom ili njezinom mjestu. Drugo, SDP je napravio strašnu grešku u tomu što je stalno napadao Državno odvjetništvo, dakle tužilaštvo, pa imate paradoks da je HDZ podržao tužilaštvo koje ugalvnom vodi istrage protiv članova HDZ-a, a SDP koji živi od njihovih nalaza, sve kritike počivaju na nalazima Hrvatskog odvjetništva, je protiv reizbora državnog odvjetnika. To je potpuni paradoks koji pokazuje to da opozicija i dalje nije sasvim na čistu sa svojom funkcijom i da su oni već počeli vjerovati, kao što su i 2007. vjerovali, da dobivaju izbore, a najbolji način da se to izgubi je da unaprijed mislite da ste pobijedili.