Na Haškom sudu Tužiteljstvo je započelo s izvođenjem završnih riječi u procesu protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Generale tužiteljstvo tereti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem protjerivanja srpskog stanovništva tijekom i nakon akcije Oluja.
Samo pokretanje operacije Oluja kojom je 1995. godine Hrvatska povratila dio okupiranog područja za tužiteljstvo ne predstavlja zločinački plan, nego napadi na civilne objekte, protjerivanje i ubijanje srpskog stanovništva te uništavanje njihove imovine što se dogodilo prilikom i nakon akcije.
Prema riječima haškog tužitelja Alana Tiegera, zločinački poduhvat je dogovoren na navodnom sastanku s najvišim vojnim i policijskim dužnosnicima na otoku Brijuni kojeg su vodili pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak.
Tuđman je iznio plan da se ugrabi politička prilika i protjeraju srpski civili kombinacijom psiholoških operacija te protupravnim topničkih napadima. Tužitelj Edward Russo pročitao je zapovjedi o napadima na mjesta u Krajini koje je izdao prilikom početka akcije general Gotovina.
„Jednostavno značenje zapovjedi generala Gotovine potvrđuje i način na koji je ta zapovjed sprovedena. I metoda i sredstva napada prekršili su princip distinkcije i otkrivaju namjeru da se direktno puca po civilima. Kao što smo vidjeli iz zapovjedi generala Gotovine i izvještaja njegovih postrojbi nastalih u to vrijeme metoda tog napada prekršila je princip distinkcije zato što su cijeli civilni gradovi tretirani kao ciljevi.“, ustvrdio je Russo.
Srbi tjerani i psihološkom propagandom
Brojne svjedoke i dokaze obrane o tome da je bijeg srpskog stanovništva s područja takozvane Krajine prethodno dogovoren od samih lokalnih srpskih vlasti tužiteljstvo osporava izjavama civila – kako bježe zbog granatiranja njihovih mjesta. S druge strane tužiteljstvo je citiralo i brojne navode Tuđmana i Šuška u kojima razmatraju kako najbolje psihološki djelovati na srpsko stanovništvo i nagnati ga na bijeg iz osvete za prethodna brojna stradanja hrvatskih gradova i sela tijekom petogodišnjeg rata.
U planu je bilo prema riječima tužitelja i bacanje letaka te emitiranje radio programa u kojima se označavaju smjerovi izlaska iz zemlje. Tužiteljstvo se nakon uvodnog dijela o udruženom zločinačkog poduhvatu osvrnulo najprije na prekomjerno granatiranje civilnih objekata za što tereti generala Gotovinu koji je upravljao Olujom. Prema tužitelju Russou general Gotovina je znao da će oružje koje je koristio, odnosno višecjevni bacači raketa poznati kao "VBR" nasumično pogađati, a ne precizno iako su na njegovim kartama bile ucrtane crvene točkaste vojne mete.
„Svaki svjedok sa znanjem artiljerije u ovom predmetu, uključujući i načelnika artiljerija generala Gotovine, izjavio je da su VBR-i oružja kojim se gađa po područjima koja nisu prikladna za korištenje protiv točkastih ciljeva u nastanjenim područjima“, objasnio je stav tužiteljstva Russo.
Za Gotovinu tužiteljstvo traži 27 godina zatvora, za Markača 23 kao zapovjednika specijalne policije te za Čermaka, upravitelja kninskog područja u sporno vrijeme 17. Obrana, pak, traži oslobađajuće presude za svu trojicu optuženih. Nakon haškog tužiteljstva, do kraja tjedna, završne argumente će iznijeti obrana trojice generala.
Samo pokretanje operacije Oluja kojom je 1995. godine Hrvatska povratila dio okupiranog područja za tužiteljstvo ne predstavlja zločinački plan, nego napadi na civilne objekte, protjerivanje i ubijanje srpskog stanovništva te uništavanje njihove imovine što se dogodilo prilikom i nakon akcije.
Prema riječima haškog tužitelja Alana Tiegera, zločinački poduhvat je dogovoren na navodnom sastanku s najvišim vojnim i policijskim dužnosnicima na otoku Brijuni kojeg su vodili pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak.
Tuđman je iznio plan da se ugrabi politička prilika i protjeraju srpski civili kombinacijom psiholoških operacija te protupravnim topničkih napadima. Tužitelj Edward Russo pročitao je zapovjedi o napadima na mjesta u Krajini koje je izdao prilikom početka akcije general Gotovina.
„Jednostavno značenje zapovjedi generala Gotovine potvrđuje i način na koji je ta zapovjed sprovedena. I metoda i sredstva napada prekršili su princip distinkcije i otkrivaju namjeru da se direktno puca po civilima. Kao što smo vidjeli iz zapovjedi generala Gotovine i izvještaja njegovih postrojbi nastalih u to vrijeme metoda tog napada prekršila je princip distinkcije zato što su cijeli civilni gradovi tretirani kao ciljevi.“, ustvrdio je Russo.
Srbi tjerani i psihološkom propagandom
Brojne svjedoke i dokaze obrane o tome da je bijeg srpskog stanovništva s područja takozvane Krajine prethodno dogovoren od samih lokalnih srpskih vlasti tužiteljstvo osporava izjavama civila – kako bježe zbog granatiranja njihovih mjesta. S druge strane tužiteljstvo je citiralo i brojne navode Tuđmana i Šuška u kojima razmatraju kako najbolje psihološki djelovati na srpsko stanovništvo i nagnati ga na bijeg iz osvete za prethodna brojna stradanja hrvatskih gradova i sela tijekom petogodišnjeg rata.
U planu je bilo prema riječima tužitelja i bacanje letaka te emitiranje radio programa u kojima se označavaju smjerovi izlaska iz zemlje. Tužiteljstvo se nakon uvodnog dijela o udruženom zločinačkog poduhvatu osvrnulo najprije na prekomjerno granatiranje civilnih objekata za što tereti generala Gotovinu koji je upravljao Olujom. Prema tužitelju Russou general Gotovina je znao da će oružje koje je koristio, odnosno višecjevni bacači raketa poznati kao "VBR" nasumično pogađati, a ne precizno iako su na njegovim kartama bile ucrtane crvene točkaste vojne mete.
„Svaki svjedok sa znanjem artiljerije u ovom predmetu, uključujući i načelnika artiljerija generala Gotovine, izjavio je da su VBR-i oružja kojim se gađa po područjima koja nisu prikladna za korištenje protiv točkastih ciljeva u nastanjenim područjima“, objasnio je stav tužiteljstva Russo.
Za Gotovinu tužiteljstvo traži 27 godina zatvora, za Markača 23 kao zapovjednika specijalne policije te za Čermaka, upravitelja kninskog područja u sporno vrijeme 17. Obrana, pak, traži oslobađajuće presude za svu trojicu optuženih. Nakon haškog tužiteljstva, do kraja tjedna, završne argumente će iznijeti obrana trojice generala.
