Izvršni direktor ALFA Centra, NVO koja se zalaže za članstvo Crne Gore u NATO, Aleksandar Dedović za RSE komentariše najnovije aktivnosti Vlade na promociji NATO članstva Crne Gore. Prenosi nam i detalje razgovora sa američkim lobistima koji će, o trošku Ministarstva inostranih poslova (MIP), raditi za što brži ulazak Crne Gore u Alijansu.
Dedović: Što je veći pritisak institucija i establišmenta na građane da prihvate i zavole NATO i članstvo u NATO, toliko se kod građana javlja recipročna doza odbojnosti prema svemu tome. Tri godine traje implementacija komunikacione strategije ka evroatlantskim integracijama Crne Gore. Radi se o dokumentu koji je precizno i korektno napisan, ali u realnom životu, implementacija tog dokumenta, po nama, radi sa na pomalo neprilagođen način.
Mislim da treba prihvatiti činjenicu da je Crna Gora, ne samo svojim položajem, svojom prošlošću, mentalitetom svojih građana, društveno, socijalnim, političkim, ekonomskim i drugim specifičnostima, različita u odnosu na ostale zemlje koje su u različitim okolnostima, u različitim momentima svoje tranzicije pristupale Sjeverno-atlantskom savezu. Sve strategije, planovi i kampanje, koje su vođene u drugim zemljama, a koje se pokušavaju iskopirati na Crnu Goru, za sada ne bilježe neki veliki uspjeh, a u taj uspjeh sigurno možemo računati i pomak u procentu građana koji podržavaju članstvo u NATO.
I dalje smatramo da su metode neprilagođene, da su aktivnosti neprimjerene, ne samo ovom momentu, nego i ciljnim grupama i socijalnom momentu u kome se nalaze crnogorski građani. Mnogi svakodnevno ostaju bez svojih radnih mjesta, nezadovoljni su u borbi sa veoma teškom svakodnevnicom kako da prežive današnji i sutrašnji dan. Oni nemaju u listama svojim prioriteta članstvo Crne Gore u NATO. Moramo prihvatiti činjenicu da je to, u ovom momentu, tema koja ih možda i ponajmanje zanima, a kada im se svakodnevno, preko različitih medija, serviraju uglavnom jedne te iste stvari koje govore isključivo o benifitima i boljem životu u NATO, onda građani pomalo dobijaju nekakvu dozu averzije i animoziteta prema tom akronimu, kao i prema cijeloj ovoj kampanji.
Vladina koordinaciona tijela ovu svoju aktivnost nazivaju kampanjom. Ta kampanja bi trebala da poprimi razmjere i atribute jednog običnog, opuštenog razgovora sa građanima koje ta tema zanima, koji žele nešto više saznati o NATO, o istorijatu, karakteru i naravno o obavezama i odgovornostima koje Crnu Goru čekaju članstvom u NATO, a najbitnije je kakvu će od toga korist imati crnogorski građani, u čemu se sastoji boljitak.
Dedović: Ne samo da građani nisu obavješteni o angažovanju lobista i stručnjaka iz SAD-a koji borave u Crnoj Gori, građani u principu nisu obavješteni o bilo kojim planovima, o bilo kakvom trošenju novca iz budžeta. Smatramo da je nivo svijesti građana Crne Gore na još nedovoljno visokom nivou da shvate da taj novac, kojima se plaćaju, ne samo pomenuti lobisti, već i ostale brojne investicije koje za svoj cilj imaju povećanje kvalitete života, plaćaju upravo građani iz svojih džepova, uredno plaćajući takse i ostale dadžbine koje su obavezne.
Imao sam priliku da se sretnem sa gospodom iz SAD-a. Moj utisak je da se radi o ljudima sa dosta iskustva i znanja i ljudima koji poznaju prilike u Crnoj Gori. Po prvi put se desilo da jedna državna institucija, ovoga puta MIP, preporuči ALFA centar za susret sa uvaženom gospodom. Mi smo, u jednom potpuno opuštenom i otvorenom razgovoru, proveli nekih dva sata. Moji su utisci da su gospoda savjetnici itekako dobro informisani o situaciji u Crnoj Gori.
Bitno da građani ne osjećaju frustriranost i ljutnju
Dedović: U ta dva sata uglavnom smo slušali pitanja koja su postavljali, koja su bila ciljana i dobro osmišljena. Iz njihovih pitanja sam primijetio da dobro poznaju prilike, odnose i konstelacije političkih snaga, da dobro poznaju ekonomiju i sadašnje stanje u Crnoj Gori. Istakao sam da po odlasku velikih zvaničnika iz NATO, Evropske unije i visoko rangiranih predstavnika međunarodnih institucija i organizacija, crnogorski mediji su puni naslova kako je Crna Gora svijetli primjer u regionu, Crna Gora je lokomotiva, primjer za ostale. Smatram da takvi stavovi razljute veliki broj crnogorskih građana, koji itekako dobro poznaju dnevne prilike i situaciju u Crnoj Gori. A ako ih ne razljute, ono makar na neki način bace sjenku na kvalitet razgovora koji se obavljaju u Crnoj Gori.
Podstakao sam u tom razgovoru mogućnost da će crnogorski put u NATO uticati da se institucije sistema u Crnoj Gori ojačaju, da se konačno, konkretno i u realnosti, počnu realizovati aktivnosti na polju suzbijanja korupcije i organizovanog kriminala, da se smanji nepotizam i ostale društveno negativne pojave u Crnoj Gori, da se crnogorsko društvo ojača. Samim tim ojačaće i naša država i kao takva biti primljena u klub 28 članica NATO savez.
Dedović: Potpuno prihvatam stav i činjenicu da će NATO prihvatiti zemlju koja aspirira da bude članica Saveza u onoj mjeri u kojoj to njeni građani prihvataju, razumiju i žele. Ukoliko građani cijene da će članstvo u NATO unaprijediti, ne samo bezbjednost u jednoj državi, nego opšti kvalitet života, ukoliko građani iskreno prihvataju članstvo u bilo kom savezu ili klubu, utoliko će taj klub biti jači i utoliko će uticaj koji će ta buduća zemlja članica u Savezu biti veći.
Ne znam koliko će pomenuti lobisti imati uticaja na donosioce odluka u Crnoj Gori, na one koji planiraju aktivnosti iz komunikacione strategije, na one koji planiraju i vode strategiju pojavljivanja natpisa u medijima ili televizijskim emisija. Taj veliki novac, koji će biti isplaćen za njihove konsultantske usluge, možda će u jednom dijelu opravdati svoju postojanost i svoj trošak. Bojim se da će na kraju, savjeti koje crnogorska Vlada bude dobila, biti realizovani i ispunjeni, ali da će se kretati ka ispunjenu tih savjeta u onoj mjeri koliko to bude ponovo odgovaralo vladajućem establišmentu, zanemarujući neke ključne stvari iz izvještaja koji će oni dobro uraditi. Plašim se da će se implementacija i dalje u Crnoj Gori nastaviti po starom, uvažavajući usko lične interese.
U jednom članku u beogradskoj Politici i domaćim Vijestima, predstavnik neke nevladine organizacije iz Crne Gore je rekao da mi imamo mehanizme da ubijedimo narod da bude u NATO. Upravo se plašim tih mehanizama i načina na koji će crnogorskim građanima biti prezentirane informacije o NATO i značaju članstva u NATO. Mislim da je članstvo Crne Gore u NATO savezu bitno iz više razloga, ali samo ako jednoga dana za to bude veća polovina građana Crna Gore. Ima još dosta onih koji nemaju formiran svoj stav o ovom važnom pitanju. Bitno je da se ta većina ne osjeća gubitnikom, da građani Crne Gore ne osjećaju frustriranost i ljutnju.
Uvijek se i javno zalažemo da se odluka o članstvu Crne Gore u NATO savezu donese na referendumu jer lično smatram da volja građana i raspoloženje za članstvo u NATO, a to sva istraživanja pokazuju, nije baš iskazana u skladu sa rasporedom i brojem poslaničkih mjesta u Parlamentu Crne Gore, da u ovom momentu možda i ti izabrani predstavnici građana ne predstavljaju pravu volju i odluku građana Crne Gore, nego stav i programe političkih partija. Pred nama je jedno interesantno vrijeme u kojem će, kako vrijeme bude odmicalo, ipak javno mnijenje biti to koje će donijeti tu konačnu odluku.
RSE: Čini se da je Crna Gora krenula u još jednu ofanzivu kako bi promovisala prednosti članstva u NATO i pridobila veću podršku građana. Kako sada stvari stoje po Vama u vezi sa raspoloženjem javnosti? Koliko su izgledi za uspjeh realniji, nego što su bili unazad neko vrijeme?
Dedović: Što je veći pritisak institucija i establišmenta na građane da prihvate i zavole NATO i članstvo u NATO, toliko se kod građana javlja recipročna doza odbojnosti prema svemu tome. Tri godine traje implementacija komunikacione strategije ka evroatlantskim integracijama Crne Gore. Radi se o dokumentu koji je precizno i korektno napisan, ali u realnom životu, implementacija tog dokumenta, po nama, radi sa na pomalo neprilagođen način.
Što je veći pritisak institucija i establišmenta na građane da prihvate i zavole NATO i članstvo u NATO, toliko se kod građana javlja recipročna doza odbojnosti prema svemu tome.
I dalje smatramo da su metode neprilagođene, da su aktivnosti neprimjerene, ne samo ovom momentu, nego i ciljnim grupama i socijalnom momentu u kome se nalaze crnogorski građani. Mnogi svakodnevno ostaju bez svojih radnih mjesta, nezadovoljni su u borbi sa veoma teškom svakodnevnicom kako da prežive današnji i sutrašnji dan. Oni nemaju u listama svojim prioriteta članstvo Crne Gore u NATO. Moramo prihvatiti činjenicu da je to, u ovom momentu, tema koja ih možda i ponajmanje zanima, a kada im se svakodnevno, preko različitih medija, serviraju uglavnom jedne te iste stvari koje govore isključivo o benifitima i boljem životu u NATO, onda građani pomalo dobijaju nekakvu dozu averzije i animoziteta prema tom akronimu, kao i prema cijeloj ovoj kampanji.
Vladina koordinaciona tijela ovu svoju aktivnost nazivaju kampanjom. Ta kampanja bi trebala da poprimi razmjere i atribute jednog običnog, opuštenog razgovora sa građanima koje ta tema zanima, koji žele nešto više saznati o NATO, o istorijatu, karakteru i naravno o obavezama i odgovornostima koje Crnu Goru čekaju članstvom u NATO, a najbitnije je kakvu će od toga korist imati crnogorski građani, u čemu se sastoji boljitak.
RSE: U Crnu Goru su doputovali američki lobisti koje plaća MIP, to jeste poreski obveznici. Da li je po Vama korektno da građani, do prije neki dan, nisu bili obavješteni da plaćaju lobiste koji lobiraju ulazak Crne Gore u NATO, a pri tome više od dvije trećine građana Crne Gore ne podržava ulazak u NATO?
Dedović: Ne samo da građani nisu obavješteni o angažovanju lobista i stručnjaka iz SAD-a koji borave u Crnoj Gori, građani u principu nisu obavješteni o bilo kojim planovima, o bilo kakvom trošenju novca iz budžeta. Smatramo da je nivo svijesti građana Crne Gore na još nedovoljno visokom nivou da shvate da taj novac, kojima se plaćaju, ne samo pomenuti lobisti, već i ostale brojne investicije koje za svoj cilj imaju povećanje kvalitete života, plaćaju upravo građani iz svojih džepova, uredno plaćajući takse i ostale dadžbine koje su obavezne.
Imao sam priliku da se sretnem sa gospodom iz SAD-a. Moj utisak je da se radi o ljudima sa dosta iskustva i znanja i ljudima koji poznaju prilike u Crnoj Gori. Po prvi put se desilo da jedna državna institucija, ovoga puta MIP, preporuči ALFA centar za susret sa uvaženom gospodom. Mi smo, u jednom potpuno opuštenom i otvorenom razgovoru, proveli nekih dva sata. Moji su utisci da su gospoda savjetnici itekako dobro informisani o situaciji u Crnoj Gori.
Bitno da građani ne osjećaju frustriranost i ljutnju
RSE: Šta su vam oni kazali o šansama da Crna Gora uskoro bude pozvana u članstvo?
Dedović: U ta dva sata uglavnom smo slušali pitanja koja su postavljali, koja su bila ciljana i dobro osmišljena. Iz njihovih pitanja sam primijetio da dobro poznaju prilike, odnose i konstelacije političkih snaga, da dobro poznaju ekonomiju i sadašnje stanje u Crnoj Gori. Istakao sam da po odlasku velikih zvaničnika iz NATO, Evropske unije i visoko rangiranih predstavnika međunarodnih institucija i organizacija, crnogorski mediji su puni naslova kako je Crna Gora svijetli primjer u regionu, Crna Gora je lokomotiva, primjer za ostale. Smatram da takvi stavovi razljute veliki broj crnogorskih građana, koji itekako dobro poznaju dnevne prilike i situaciju u Crnoj Gori. A ako ih ne razljute, ono makar na neki način bace sjenku na kvalitet razgovora koji se obavljaju u Crnoj Gori.
Podstakao sam u tom razgovoru mogućnost da će crnogorski put u NATO uticati da se institucije sistema u Crnoj Gori ojačaju, da se konačno, konkretno i u realnosti, počnu realizovati aktivnosti na polju suzbijanja korupcije i organizovanog kriminala, da se smanji nepotizam i ostale društveno negativne pojave u Crnoj Gori, da se crnogorsko društvo ojača. Samim tim ojačaće i naša država i kao takva biti primljena u klub 28 članica NATO savez.
RSE: Da li mislite da će u radu tih ljudi, američkih lobista, koji pokušavaju da izlobiraju što brže članstvo Crne Gore u NATO, objektivno biti prepreka što više od dvije trećine građana ne podržava ulazak u NATO? Koliko je podatak, da država želi članstvo u NATO, ali velika većina građana to ne želi, važan NATO članicama?
Ukoliko građani cijene da će članstvo u NATO unaprijediti, ne samo bezbjednost u jednoj državi, nego opšti kvalitet života, ukoliko građani iskreno prihvataju članstvo u bilo kom savezu ili klubu, utoliko će taj klub biti jači
Ne znam koliko će pomenuti lobisti imati uticaja na donosioce odluka u Crnoj Gori, na one koji planiraju aktivnosti iz komunikacione strategije, na one koji planiraju i vode strategiju pojavljivanja natpisa u medijima ili televizijskim emisija. Taj veliki novac, koji će biti isplaćen za njihove konsultantske usluge, možda će u jednom dijelu opravdati svoju postojanost i svoj trošak. Bojim se da će na kraju, savjeti koje crnogorska Vlada bude dobila, biti realizovani i ispunjeni, ali da će se kretati ka ispunjenu tih savjeta u onoj mjeri koliko to bude ponovo odgovaralo vladajućem establišmentu, zanemarujući neke ključne stvari iz izvještaja koji će oni dobro uraditi. Plašim se da će se implementacija i dalje u Crnoj Gori nastaviti po starom, uvažavajući usko lične interese.
U jednom članku u beogradskoj Politici i domaćim Vijestima, predstavnik neke nevladine organizacije iz Crne Gore je rekao da mi imamo mehanizme da ubijedimo narod da bude u NATO. Upravo se plašim tih mehanizama i načina na koji će crnogorskim građanima biti prezentirane informacije o NATO i značaju članstva u NATO. Mislim da je članstvo Crne Gore u NATO savezu bitno iz više razloga, ali samo ako jednoga dana za to bude veća polovina građana Crna Gore. Ima još dosta onih koji nemaju formiran svoj stav o ovom važnom pitanju. Bitno je da se ta većina ne osjeća gubitnikom, da građani Crne Gore ne osjećaju frustriranost i ljutnju.
Uvijek se i javno zalažemo da se odluka o članstvu Crne Gore u NATO savezu donese na referendumu jer lično smatram da volja građana i raspoloženje za članstvo u NATO, a to sva istraživanja pokazuju, nije baš iskazana u skladu sa rasporedom i brojem poslaničkih mjesta u Parlamentu Crne Gore, da u ovom momentu možda i ti izabrani predstavnici građana ne predstavljaju pravu volju i odluku građana Crne Gore, nego stav i programe političkih partija. Pred nama je jedno interesantno vrijeme u kojem će, kako vrijeme bude odmicalo, ipak javno mnijenje biti to koje će donijeti tu konačnu odluku.
