11. jula 1995. godine.16. sati i 20 minuta. Vojni promatrači UN-a izvijestili su da su Srbi zauzeli Srebrenicu. Kasno poslijepodne generali Ratko Mladić, Radislav Krstić i drugi oficiri, uz pratnju kamera, prošetali su praznim ulicama Srebrenice. Genaral Ratko Mladić:
„Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednoga velikoga praznika srpskoga poklanjamo srpskom narodu ovaj grad - i napokon došao je trenutak da se posle bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru.“
Deset godina poslije, Srebrenicu koja je u svijetu postala simbolom najvećeg zločina u Evropi nakon II svjetskog rata, Radio Slobodna Evropa je pronašao Lejlu Siručić koja nam je sitnim dječijim, skoro sramežljivim jezikom kazala:
„Ja sam se rodila u Potočarima 12. jula 1995. Sad živim u St. Louisu.“
Nepunih 15 godina nakon zločina u BiH i Srbiji još nije potvrđeno da se u Srebrenici genocid i desio. Mjesecima već traje rasprava oko toga trebaju li ili ne usvojiti obavezujuću Rezoluciju EU kojom se genocid osuđuje. U sedmici za nama (22.3.-27.3) napokon je na sastanku Kolegija Skupštine Srbije utvrđen prijedlog deklaracije o Srebrenici u kojem se riječ genocid ne pominje.
Najoštrije se osuđuje zločin nad bošnjačkim stanovništvom na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, te se izražava saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spriječi ta tragedija. O ovom će se prijedlogu, koji je jako dugo pripreman, raspravljati u Parlamentu Srbije.
Bolje od ćutanja mržnje
Na naše pitanje zašto se Rezolucija o Srebrenici krčka tako dugo u Parlametnu iako je dovoljno 126 glasova vladajuće koalicije da bi se usvojila, Jelena Trivan iz Demokratske stranke je odgovorila:
„Zato što živimo u zemlji u kojoj je 2005. emitovanje filma o Srebrenici bila tema kojom je traženo da se kazni rukovodstvo RTS zato što je pokazalo istinu o Srebrenici. Zato što je Boris Tadić, maltene, linčovan zbog izvinjenja i poklonjenja žrtvama u Srebrenici. Zato što je pre samo godinu ili godinu i po dana ovde vođena kampanja da se ljudi koji se zalažu za evropske integracije sačekaju na aerodromu i ubij ako potpišu Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji.“
Žarko Korać, Foto: Vesna Anđić
Narodni poslanik sa liste opozicionog LDP-a Žarko Korać kaže da je to rezultat nejasnog stava vladajuće koalicije:
„To je princip: hajde da nešto uradimo ali tako da nas ništa ne košta, ništa ne obavezuj i da se pokaže da mi to radimo zato što moramo a ne zato što osećamo potrebu. Da je, bože, Šaper vodi ovu zemlju, Srđan Šaper. Osećam se kao čovek bedno!“
Janja Beč, profesorka sociologije i autorka jedinog regionalnog kursa o ratnom zločinu, genocidu i sećanju, takođe primećuje pomake kada je reč o stavovima javnosti u Srbiji o počinjenim zločinima u '90-im godinama, ali kad je reč o prihvatanju istine o počinjenom genocidu u Srebrenici, to nije slučaj:
„Pozitivno je da se o tome uopšte počelo da razgovara, jer je to bolje nego ćutanje, bolje od tog ćutanja mržnje i banalnosti i ravnodušnosti koji su ovde dominantni kao oblici poricanja genocida.“
Naša sagovornica, koju njen angažman vodi često na razne adrese u regionu, pokušava da pažnju javnosti skrene sa domaćih nesuglasica na one kojima će se Srbija tom rezolucijom obratiti. Janja Beč poručuje da bi usvajanje rezolucije bez osude genocida bilo uvredljivo za žtrve:
„Toliko uvredljivo da može loše da utiče na odnose u regionu, ne samo sada nego i za narednih nekoliko generacija. Takva vrsta zločina zahteva priznanje da se to desilo.“
Nepominjanje reči “genocid” propuštena prilika
Nakon što je šefovima poslaničkih grupa u Parlamentu Srbije podijeljena radna verzija rezolucije o Srebrenici u kojoj nema riječi genocid, za komentar smo zamolili Benjamina Warda, iz nevladine organizacije Human Rights Watch.
Ward: Mislim da je najbitnije da debata ide u pravom smeru. Očigledno u tekstu ima implicitno priznanje jer sadrži reference o presudi Međunarodnog suda pravde, u kojoj stoji da je srebrenički zločin genocid, kao što je utvrdio i Haški tribunal u presudi Krstiću. Smatram, međutim, da su dela važnija nego reči. Najbolji način da Srbija demonstrira da se suočava sa prošlošću jeste puna saradnja sa Haškim tribunalom, politička podrška vlasti srpskom tužiocu za ratne zločine i saradnja sa susedima u istragama za ratne zločine koje oni vode.
RSE: Imate li osećaj kako će, ako se ovakva rezolucija u srpskoj skupštini usvoji, reagovati porodice žrtava u Srebrenici?
Ward: Pretpostavljam da će neke od njih u najmanju ruku smatrati da je nepominjanje reči “genocid” propuštena prilika. Ali, ponavljam: na ovo se mora gledati u širem kontekstu. Iako je neosporno da je pred Srbijom još dobar deo puta - a žrtve, odnosno, majke Srebrenice ne bi ništa više želele nego da vide Mladića u Hagu - treba primetiti da je bilo i napretka u suočavanju Srbije sa ratnim zločinima vršenim u njeno ime. Činjenica koja, po mom mišljenju, o tome najbolje svedoči jeste hapšenje i isporučivanje Radovana Karadžića.
BiH će ostati jedina bez osude genocida?
Radoslav StojanovićI profesor međunarodnog prava Radoslav Stojanović, šef pravnog tima Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u tužbi BiH za genocid, saglasan je da se osuda Beograda mora donijeti. Evo i zašto:
„Zbog toga što je Međunarodni sud pravde u svojoj presudi od 2007. godine presudio da je zločin koji je učinjen u Srebrenici genocid. I prema tome, u toj našoj deklaraciji mi ne treba da brinemo, niti da izmišljamo kvalifikaciju zločina počinjenog u Srebrenici, nego treba samo da citiramo presudu Međunarodnog suda pravde u kojoj se jasno kaže da je zločin koji je počinjen u Srebrenici zločin genocida.“
To što se u Srbiji tako odugovlači sa donošenjem Rezolucije o Srebrenici je jedna priča. Druga, mnogo tragičnija je ona bosanska. U zemlji na čijem se teritoriju genocid i desio, Parlament u nekoliko navrata odbija izvršiti prihvatanje evropskog dokumenta. Zastupnici u skupštinskim klupama i 24. su marta još jednom jasno poručili da će BiH očigledno ostati jedina na Balkanu koja ne osuđuje srebrenički genocid.
Zastupnik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Slavko Jovičić:
„Ja imam pravo da u ime žrtava iz mog naroda kažem otvoreno i jasno da dok sam ja ovdje, a nadam se, kolege, da ovo ne može biti prihvaćeno. Ali to nije, ljudi, moguće. Ja izlazim pred glasače u Republici Srpskoj, i znam u bezbroj kontakata šta su mi rekli. Da prođe još 15 godina. Ja ne znam, možda će idući saziv Parlamenta imati jaču snagu, možda će doći do neke nove istine koja će približiti stavove. Ja vas uvjeravam, prijatelji, neće se ovim postići mir nego idemo u nove sukobe i konfrontacije nesagledivih razmjera.“
Izraz savjesti i odgovornosti
Denis Bećirović, Foto: Midhat Poturović
Uzalud je u bh. Parlamentu poslanik SDP-a BiH Denis Bećirović pokušavao druge ubijediti u važnost ovog dokumenta za sve narode u Bosni i Hercegovini:
„Mislim da trebamo smoći snage da usvojimo jedan ovakav dokument. Ovo je trebalo znatno prije uraditi. Izraz ove rezolucije, ako je prihvatimo, treba da bude izraz naše savjesti i odgovornosti.“
Poslanik Slavko Jovičić svoje argumente protiv Rezolucije o Srebrenici temeljio je i na tvrdnji da postoje tri istine, te da ovakav dokument može dodatno konfrontirati narode u BiH:
„Ja vas potpuno, ljudi, shvatam, ali shvatite vi mene i predstavnike srpskoga naroda da ovo nije trenutak, ne za cijelu BiH, nego na Rezoluciji o Srebrenici da se mi zbližimo - šta samo jedna izjava nekoga može da uradi u BiH.“
Genocid je genocid, odgovorila mu je zastupnica Stranke za BiH Azra Hadžiahmetović. Podsjetila je na Rezoluciju Evropskog parlamenta, te činjenicu da je genocid dokazan i presudom Suda u Hagu:
„Mi se možemo ponašati kao nojevi, zabadati glavu u pijesak itd. Ovdje je samo pitanje hoćemo li mi, i kada, otvoriti neku priču o bilo čemu u BiH što će doprinijeti boljoj budućnosti svih građana BiH. Ja mislim da je bolje da što prije s tim počnemo.“
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Četićevo priznanje krivice uzeto kao olakšavajuća okolnost
Nastavljeno svjedočenje Šačića optuženog za protjerivanje srpskog stanovništva
Nezadovoljstvo procesuiranjem zločina počinjenih u Hercegovini
Zamjerke inicijatorima ideje o osnivanju RECOM-a
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Evropski parlament,
- poštujući svoju rezoluciju od 7. jula 2005. "Balkan: 10 godina nakon Srebrenice",
- poštujući Sporazum o stablilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Bosne i Hercegovine potpisanog 16. juna 2008. i preporuke o članstvu u Evropskoj uniji datih svim zemljama zapadnog Balkana na samitu Evropske unije u Solunu 2003. godine,
- poštujući Pravilo 103(4) svojih Pravila o postupku;
A. budući da je 11. jula 1995. bosanski grad Srebrenica, koja je u to vrijeme bila izolirana enklava koju je Vijeće sigurnosti UN proglasilo sigurnom zonom svojom odlukom donesenom 16. aprila 1993., pala u ruke snaga srpskih militanata koje je predvodio general Ratko Mladić a pod komandom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića;
B. budući da su u roku od nekoliko dana krvoprolića nakon pada Srebrenice snage bosanskih Srba, kojima je zapovijedao general Ratko Mladić i paravojne jedinice, uključujući srbijanske neredovite policijske jedinice koje su ušle na bosanski prostor iz Srbije, skupno smaknule više od 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka, koji su tražili sigurnost na ovom području pod zaštitom Mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR); budući da je na silu deportovano skoro 25 000 žena, djece i starijih osoba, čineći ovaj događaj najvećim ratnim zločinom u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata,
C. budući da se ova tragedija, koju je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio činom genocida, odvila na mjestu koje su Ujedinjene nacije (UN) proglasile sigurnom zonom, zbog čega je ona simbol nesposobnosti međunarodne zajednice da intervenira u sukobima i zaštiti civilno stanovništvo,
D. uzimajući u obzir višestruka kršenja Ženevske konvencije koja su počinili vojnici bosanskih Srba nad civilnim stanovništvom Srebrenice, uključujući protjerivanje hiljada žena, djece i staraca kao i silovanje velikog broja žena,
E. budući da uprkos ogromnim naporima učinjenim do današnjeg dana da se otkriju i iskopaju masovne i pojedinačne grobnice te identificiraju tijela žrtava, do sada izvedena istraživanja ne dozvoljavaju potpunu rekonstrukciju događaja u Srebrenici i oko nje,
F. budući da nema stvarnog mira bez pravde, te budući da puna i bezuvjetna suradnja sa MKSJ ostaje osnovni zahtjev za zemlje zapadnog Balkana za budući nastavak procesa integracije u Evropsku uniju,
G. budući da je general Radislav Krstić kao pripadnik vojske bosanskih Srba prva osoba koju je MKSJ proglasio krivom zbog pomaganja i poticanja srebreničkog genocida, budući da je jedan od dvojice najistaknutijih optuženika Ratko Mladić još uvijek na slobodi skoro četrnaest godina nakon tragičnih zbivanja, i budući da je pozdravljeno to što je Radovan Karadžić prebačen u MKSJ,
H. budući da je institucionalizacija dana sjećanja najbolji način odavanja poštovanja žrtvama zločina i slanje jasne poruke budućim generacijama,
1. Evropski parlament se sjeća i odaje počast svim žrtvama okrutnosti tokom rata u bivšoj Jugoslaviji; izražava svoje saučešće i solidarnost sa porodicama žrtava, od kojih mnoge žive bez konačne potvrde o sudbini njihovih očeva, sinova, muževa ili braće; priznaje da je ovaj nastavak bola pogoršan propustom da se privedu pravdi odgovorni za ove događaje;
2. Poziva Vijeće i Komisiju da prikladno odaju počast godišnjici čina genocida Srebrenica - Potočari podržavajući priznanje Evropskog parlamenta o 11. julu kao danu sjećanja na srebrenički genocid u cijeloj Evropskoj uniji i poziva sve zemlje zapadnog Balkana da učine isto;
3. Poziva na dalje napore za privođenje pravdi ostalih bjegunaca, izražava svoju punu podršku važnom i napornom radu MKSJ i naglašava da je privođenje pravdi za zločine u i oko Srebrenice još važan korak prema miru i stabilnosti u regionu;
4. Naglašava važnost pomirenja kao dijela evropskog integracionog procesa; ističe važnu ulogu religijskih zajednica, medija i obrazovnog sistema u ovom procesu, tako da stanovništvo svih etničkih grupa može prevazići tenzije prošlosti i početi miroljubiv i iskren suživot u zajedničkom trajnom miru, stabilnosti i ekonomskom razvoju; podstiče sve zemlje da učine dalje napore i dođu do dobrih odnosa unatoč teskoj i opterećavajućoj prošlosti;
5. Nalaže svom predsjedniku da proslijedi ovu rezoluciju Vijeću, Komisiji, vladama država članica, Vladi i Parlametnu Bosne i Hercegovine, njenim entitetima i regionalnim jedinicama, i vladama i parlamentima država zapadnog Balkana.
„Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednoga velikoga praznika srpskoga poklanjamo srpskom narodu ovaj grad - i napokon došao je trenutak da se posle bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru.“
Deset godina poslije, Srebrenicu koja je u svijetu postala simbolom najvećeg zločina u Evropi nakon II svjetskog rata, Radio Slobodna Evropa je pronašao Lejlu Siručić koja nam je sitnim dječijim, skoro sramežljivim jezikom kazala:
„Ja sam se rodila u Potočarima 12. jula 1995. Sad živim u St. Louisu.“
Nepunih 15 godina nakon zločina u BiH i Srbiji još nije potvrđeno da se u Srebrenici genocid i desio. Mjesecima već traje rasprava oko toga trebaju li ili ne usvojiti obavezujuću Rezoluciju EU kojom se genocid osuđuje. U sedmici za nama (22.3.-27.3) napokon je na sastanku Kolegija Skupštine Srbije utvrđen prijedlog deklaracije o Srebrenici u kojem se riječ genocid ne pominje.
Najoštrije se osuđuje zločin nad bošnjačkim stanovništvom na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, te se izražava saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spriječi ta tragedija. O ovom će se prijedlogu, koji je jako dugo pripreman, raspravljati u Parlamentu Srbije.
Bolje od ćutanja mržnje
Na naše pitanje zašto se Rezolucija o Srebrenici krčka tako dugo u Parlametnu iako je dovoljno 126 glasova vladajuće koalicije da bi se usvojila, Jelena Trivan iz Demokratske stranke je odgovorila:
„Zato što živimo u zemlji u kojoj je 2005. emitovanje filma o Srebrenici bila tema kojom je traženo da se kazni rukovodstvo RTS zato što je pokazalo istinu o Srebrenici. Zato što je Boris Tadić, maltene, linčovan zbog izvinjenja i poklonjenja žrtvama u Srebrenici. Zato što je pre samo godinu ili godinu i po dana ovde vođena kampanja da se ljudi koji se zalažu za evropske integracije sačekaju na aerodromu i ubij ako potpišu Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji.“
„To je princip: hajde da nešto uradimo ali tako da nas ništa ne košta, ništa ne obavezuj i da se pokaže da mi to radimo zato što moramo a ne zato što osećamo potrebu. Da je, bože, Šaper vodi ovu zemlju, Srđan Šaper. Osećam se kao čovek bedno!“
Janja Beč, profesorka sociologije i autorka jedinog regionalnog kursa o ratnom zločinu, genocidu i sećanju, takođe primećuje pomake kada je reč o stavovima javnosti u Srbiji o počinjenim zločinima u '90-im godinama, ali kad je reč o prihvatanju istine o počinjenom genocidu u Srebrenici, to nije slučaj:
„Pozitivno je da se o tome uopšte počelo da razgovara, jer je to bolje nego ćutanje, bolje od tog ćutanja mržnje i banalnosti i ravnodušnosti koji su ovde dominantni kao oblici poricanja genocida.“
Naša sagovornica, koju njen angažman vodi često na razne adrese u regionu, pokušava da pažnju javnosti skrene sa domaćih nesuglasica na one kojima će se Srbija tom rezolucijom obratiti. Janja Beč poručuje da bi usvajanje rezolucije bez osude genocida bilo uvredljivo za žtrve:
„Toliko uvredljivo da može loše da utiče na odnose u regionu, ne samo sada nego i za narednih nekoliko generacija. Takva vrsta zločina zahteva priznanje da se to desilo.“
Nepominjanje reči “genocid” propuštena prilika
Nakon što je šefovima poslaničkih grupa u Parlamentu Srbije podijeljena radna verzija rezolucije o Srebrenici u kojoj nema riječi genocid, za komentar smo zamolili Benjamina Warda, iz nevladine organizacije Human Rights Watch.
Ward: Mislim da je najbitnije da debata ide u pravom smeru. Očigledno u tekstu ima implicitno priznanje jer sadrži reference o presudi Međunarodnog suda pravde, u kojoj stoji da je srebrenički zločin genocid, kao što je utvrdio i Haški tribunal u presudi Krstiću. Smatram, međutim, da su dela važnija nego reči. Najbolji način da Srbija demonstrira da se suočava sa prošlošću jeste puna saradnja sa Haškim tribunalom, politička podrška vlasti srpskom tužiocu za ratne zločine i saradnja sa susedima u istragama za ratne zločine koje oni vode.
RSE: Imate li osećaj kako će, ako se ovakva rezolucija u srpskoj skupštini usvoji, reagovati porodice žrtava u Srebrenici?
Ward: Pretpostavljam da će neke od njih u najmanju ruku smatrati da je nepominjanje reči “genocid” propuštena prilika. Ali, ponavljam: na ovo se mora gledati u širem kontekstu. Iako je neosporno da je pred Srbijom još dobar deo puta - a žrtve, odnosno, majke Srebrenice ne bi ništa više želele nego da vide Mladića u Hagu - treba primetiti da je bilo i napretka u suočavanju Srbije sa ratnim zločinima vršenim u njeno ime. Činjenica koja, po mom mišljenju, o tome najbolje svedoči jeste hapšenje i isporučivanje Radovana Karadžića.
BiH će ostati jedina bez osude genocida?
„Zbog toga što je Međunarodni sud pravde u svojoj presudi od 2007. godine presudio da je zločin koji je učinjen u Srebrenici genocid. I prema tome, u toj našoj deklaraciji mi ne treba da brinemo, niti da izmišljamo kvalifikaciju zločina počinjenog u Srebrenici, nego treba samo da citiramo presudu Međunarodnog suda pravde u kojoj se jasno kaže da je zločin koji je počinjen u Srebrenici zločin genocida.“
To što se u Srbiji tako odugovlači sa donošenjem Rezolucije o Srebrenici je jedna priča. Druga, mnogo tragičnija je ona bosanska. U zemlji na čijem se teritoriju genocid i desio, Parlament u nekoliko navrata odbija izvršiti prihvatanje evropskog dokumenta. Zastupnici u skupštinskim klupama i 24. su marta još jednom jasno poručili da će BiH očigledno ostati jedina na Balkanu koja ne osuđuje srebrenički genocid.
Zastupnik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Slavko Jovičić:
„Ja imam pravo da u ime žrtava iz mog naroda kažem otvoreno i jasno da dok sam ja ovdje, a nadam se, kolege, da ovo ne može biti prihvaćeno. Ali to nije, ljudi, moguće. Ja izlazim pred glasače u Republici Srpskoj, i znam u bezbroj kontakata šta su mi rekli. Da prođe još 15 godina. Ja ne znam, možda će idući saziv Parlamenta imati jaču snagu, možda će doći do neke nove istine koja će približiti stavove. Ja vas uvjeravam, prijatelji, neće se ovim postići mir nego idemo u nove sukobe i konfrontacije nesagledivih razmjera.“
Izraz savjesti i odgovornosti
„Mislim da trebamo smoći snage da usvojimo jedan ovakav dokument. Ovo je trebalo znatno prije uraditi. Izraz ove rezolucije, ako je prihvatimo, treba da bude izraz naše savjesti i odgovornosti.“
Poslanik Slavko Jovičić svoje argumente protiv Rezolucije o Srebrenici temeljio je i na tvrdnji da postoje tri istine, te da ovakav dokument može dodatno konfrontirati narode u BiH:
„Ja vas potpuno, ljudi, shvatam, ali shvatite vi mene i predstavnike srpskoga naroda da ovo nije trenutak, ne za cijelu BiH, nego na Rezoluciji o Srebrenici da se mi zbližimo - šta samo jedna izjava nekoga može da uradi u BiH.“
Genocid je genocid, odgovorila mu je zastupnica Stranke za BiH Azra Hadžiahmetović. Podsjetila je na Rezoluciju Evropskog parlamenta, te činjenicu da je genocid dokazan i presudom Suda u Hagu:
„Mi se možemo ponašati kao nojevi, zabadati glavu u pijesak itd. Ovdje je samo pitanje hoćemo li mi, i kada, otvoriti neku priču o bilo čemu u BiH što će doprinijeti boljoj budućnosti svih građana BiH. Ja mislim da je bolje da što prije s tim počnemo.“
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Četićevo priznanje krivice uzeto kao olakšavajuća okolnost
Nastavljeno svjedočenje Šačića optuženog za protjerivanje srpskog stanovništva
Nezadovoljstvo procesuiranjem zločina počinjenih u Hercegovini
Zamjerke inicijatorima ideje o osnivanju RECOM-a
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Tekst Rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici
Rezolucija Evropskog parlamenta o SrebreniciEvropski parlament,
- poštujući svoju rezoluciju od 7. jula 2005. "Balkan: 10 godina nakon Srebrenice",
- poštujući Sporazum o stablilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Bosne i Hercegovine potpisanog 16. juna 2008. i preporuke o članstvu u Evropskoj uniji datih svim zemljama zapadnog Balkana na samitu Evropske unije u Solunu 2003. godine,
- poštujući Pravilo 103(4) svojih Pravila o postupku;
A. budući da je 11. jula 1995. bosanski grad Srebrenica, koja je u to vrijeme bila izolirana enklava koju je Vijeće sigurnosti UN proglasilo sigurnom zonom svojom odlukom donesenom 16. aprila 1993., pala u ruke snaga srpskih militanata koje je predvodio general Ratko Mladić a pod komandom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića;
B. budući da su u roku od nekoliko dana krvoprolića nakon pada Srebrenice snage bosanskih Srba, kojima je zapovijedao general Ratko Mladić i paravojne jedinice, uključujući srbijanske neredovite policijske jedinice koje su ušle na bosanski prostor iz Srbije, skupno smaknule više od 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka, koji su tražili sigurnost na ovom području pod zaštitom Mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR); budući da je na silu deportovano skoro 25 000 žena, djece i starijih osoba, čineći ovaj događaj najvećim ratnim zločinom u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata,
C. budući da se ova tragedija, koju je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio činom genocida, odvila na mjestu koje su Ujedinjene nacije (UN) proglasile sigurnom zonom, zbog čega je ona simbol nesposobnosti međunarodne zajednice da intervenira u sukobima i zaštiti civilno stanovništvo,
D. uzimajući u obzir višestruka kršenja Ženevske konvencije koja su počinili vojnici bosanskih Srba nad civilnim stanovništvom Srebrenice, uključujući protjerivanje hiljada žena, djece i staraca kao i silovanje velikog broja žena,
E. budući da uprkos ogromnim naporima učinjenim do današnjeg dana da se otkriju i iskopaju masovne i pojedinačne grobnice te identificiraju tijela žrtava, do sada izvedena istraživanja ne dozvoljavaju potpunu rekonstrukciju događaja u Srebrenici i oko nje,
F. budući da nema stvarnog mira bez pravde, te budući da puna i bezuvjetna suradnja sa MKSJ ostaje osnovni zahtjev za zemlje zapadnog Balkana za budući nastavak procesa integracije u Evropsku uniju,
G. budući da je general Radislav Krstić kao pripadnik vojske bosanskih Srba prva osoba koju je MKSJ proglasio krivom zbog pomaganja i poticanja srebreničkog genocida, budući da je jedan od dvojice najistaknutijih optuženika Ratko Mladić još uvijek na slobodi skoro četrnaest godina nakon tragičnih zbivanja, i budući da je pozdravljeno to što je Radovan Karadžić prebačen u MKSJ,
H. budući da je institucionalizacija dana sjećanja najbolji način odavanja poštovanja žrtvama zločina i slanje jasne poruke budućim generacijama,
1. Evropski parlament se sjeća i odaje počast svim žrtvama okrutnosti tokom rata u bivšoj Jugoslaviji; izražava svoje saučešće i solidarnost sa porodicama žrtava, od kojih mnoge žive bez konačne potvrde o sudbini njihovih očeva, sinova, muževa ili braće; priznaje da je ovaj nastavak bola pogoršan propustom da se privedu pravdi odgovorni za ove događaje;
2. Poziva Vijeće i Komisiju da prikladno odaju počast godišnjici čina genocida Srebrenica - Potočari podržavajući priznanje Evropskog parlamenta o 11. julu kao danu sjećanja na srebrenički genocid u cijeloj Evropskoj uniji i poziva sve zemlje zapadnog Balkana da učine isto;
3. Poziva na dalje napore za privođenje pravdi ostalih bjegunaca, izražava svoju punu podršku važnom i napornom radu MKSJ i naglašava da je privođenje pravdi za zločine u i oko Srebrenice još važan korak prema miru i stabilnosti u regionu;
4. Naglašava važnost pomirenja kao dijela evropskog integracionog procesa; ističe važnu ulogu religijskih zajednica, medija i obrazovnog sistema u ovom procesu, tako da stanovništvo svih etničkih grupa može prevazići tenzije prošlosti i početi miroljubiv i iskren suživot u zajedničkom trajnom miru, stabilnosti i ekonomskom razvoju; podstiče sve zemlje da učine dalje napore i dođu do dobrih odnosa unatoč teskoj i opterećavajućoj prošlosti;
5. Nalaže svom predsjedniku da proslijedi ovu rezoluciju Vijeću, Komisiji, vladama država članica, Vladi i Parlametnu Bosne i Hercegovine, njenim entitetima i regionalnim jedinicama, i vladama i parlamentima država zapadnog Balkana.