Mitar Vasiljević, kojeg je Haški tribunal osudio na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina u Višegradu, pušten je na slobodu nakon dvije trećine izdržane kazne. Vasiljević se 12. marta vratio u Višegrad, gdje je dočekan kao heroj, uz muziku, kolone automobila, te četnička obilježja.
Dan kasnije u mjestu Draževina kod Višegrada, ponovo su, uz prepoznatljivu četničku ikonografiju i pjesme, pripadnici Ravnogorskog pokreta obilježili godišnjicu hapšenja Draže Mihajlovića na tom području. Poruke sa skupa kretale su se u pravcu veličanja djela i lika Draže Mihajlovića, te poziva na život u jednoj srpskoj državi.
Nakon što je odležao dvije trećine kazne, Mitar Vasiljević, kojeg je haški Tribunal osudio na 15 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, vratio se u Višegrad. Kao član paravojne jedinice koju je predvodio Milan Lukić, Vasiljević je osuđen, između ostalog, zbog sprječavanja bijega sedmorici muslimana, zatvorenika u hotelu „Vilina vlas“, te tako pomogao Milanu Lukiću i njegovim ljudima da petoricu ubiju, dok su dvojica preživjela.
U Višegradu su, tokom 1992., kako se navodi u u haškoj presudi, srpske snage ubile veliki broj nenaoružanih muslimanskih civila. U rijeku Drinu bacani su mnogi leševi muslimana - muškaraca, žena i djece, ubijenih u gradu i na historijskoj, otomanskoj ćupriji na Drini. Srpske snage sprovele su sistematsko pljačkanje i razaranje muslimanskih kuća. Potpuno su srušene obje gradske džamije - navodi se u presudi Vasiljeviću.
Uprkos tome Vasiljeviću je u gradu priređen svečani doček. Kad je stigao u Višegrad, pred nekoliko stotina Višegrađana Vasiljević je kazao:
Mitar Vasiljević, osuđeni ratni zločinac, dočekan u Višegradu. Foto: visegrad24.info
„Nikad srećniji u životu, nikad! Pozdravljam sve svoje Srbe i Srpkinje, i ostale, omladinu, posebno djecu koja nisu bila rođena za vrijeme mog odsustva. Pozdravljam te, Višegrade. Pozdravljam ti svako selo. Nemam riječi. Normalno, sto posto nepravdeno. Laži!“
Doček je propratila i četnička ikonografija, a Vasiljević je i sam nosio šubaru sa kokardom.
Dok su žrtve tugovale...
Predsjednica udruženja Žene žrtve rata Bakira Hasečić, koja je u Haškom sudu svjedočila protiv Vasiljevića, kaže kako je ovaj potez naročito pogodio žrtve koje su, kako kaže, pod istim obilježjima 1992. godine ubijane, silovane i protjerivane iz Višegrada:
„Možete misliti ratnog zločinca koji je izdržao kaznu, koliku-toliku, i da je ponovo natukao istu onu šajkaču i kokardu ispred koje su Bošnjaci bježali spašavajući gole živote da ne bi ponovo padali njima u ruke! Dok su žrtve tugovale, oni isti sljedbenici i djeca ratnih zločinaca su priredili doček ’svome heroju’ - koljaču, ubici.“
Udruženje Žene žrtve rata je najavilo i da će Sudu BiH kao i Haškom tužilaštvu poslati informaciju o dočeku i ikonografiji koja ga je pratila. Također je Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) već poslat i upit vezan za okupljanje oko 800 pristalica Ravnogorskog pokreta u Draževini kraj Višegrada, dan nakon puštanja Vasiljevića.
Naime, traži se od SIPE da navede da li je provjeravala identitet osoba koje su ušle u BiH kako bi prisustvovali obilježavanju 62. obljetnice hapšenja četničkog vođe Draže Mihajlovića, te da li ima osoba koje se nalaze na potjernicama zbog ratnog zločina. SIPA, kako nam je potvrđeno, zahtjev još nije primila.
Na skupu su pripadnici pokreta, između ostalog, pozivali i srbijanskog predsjednika Borisa Tadića da ne usvaja rezoluciju o Srebrenici, te izrazili namjeru da žive u srpskoj državi:
„Nije dobro, predsjedniče, da donosite bilo kakvu rezoluciju. Puno su se Srbi posljednjih godina izvinjavali svima, nama se niko izvinio nije. Došlo je vrijeme da Srbija ima bolje rukovodstvo nego što je sad, inače sve ovo ide kud ne treba. Nema varijante gdje se može spasiti Kosovo i gdje se može u EU i u NATO pakt i da sve ostane tako i da budemo dobri s Rusijom. Vrijeme je, braćo, da mi kažemo - dosta ove politike ovakve kakva jeste, dosta, želimo da se identifikujemo kao srpska država i da živimo u srpskoj državi.“
Mračne sile
Na okupljanje Ravnogorskog pokreta, ikonografiju i govore reagovala je i Socijaldemokratska unija BiH. Predsjednik stranke Nermin Pećanac:
„Kao i svake godine, taj festival nacionalizma, nacionalne mržnje, gdje je ikonografija koja samo izaziva nacionalne tenzije, odnosno paljenje zastave države BiH, može samo da doprinese rušenju ustavno-pravnog poretka BiH. I to je ustvari glavni problem - ugrožavanje nacionalne bezbjednosti ove zemlje. Ako neće vlasti RS da reaguju, ako neće državni organi BiH da reaguju, mi ćemo podnijeti prijavu.“
Zbog činjenice da u BiH ne postoji zakon o zabrani fašističkih organizacija ili grupa koje promoviraju ideje i doktrine koje su fašističke, rasističke ili ksenofobične, ne postoji ni način da se ovakva ili slična okupljanja spriječe. Zakon je u parlamentarnoj proceduri doživio fijasko jer nije utvrđeno koje su to organizacije koje se mogu uvrstiti u ovu kategoriju.
Pokret koji podržava ideje Draže Mihajlovića treba najoštriju osudu i javnosti i politike, kaže predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović. Ali nema je, kaže, jer se još uvijek koketira sa simbolima iz prošlosti:
„Zaista je poražavajuće za RS, gdje naši političari deklarativno govore o evropskim integracijama, o evropskim vrijednostima, o ljudskim pravima, da se ne nađu riječi osude za one koji veličaju zločine, koji veličaju fašizam i koji veličaju te mračne sile za koje smo mislili da su prije 60 i više godina poražene. Nažalost, svjedoci smo da se ne samo ponovo javljaju, oživljavaju te ideje, ideje zločina, nego da se na neki način pokušavaju unijeti i institucionalno osnažiti kao neka tobožnja vrsta zalaganja za nezavisnost, za nacionalna prava, što smo već imali priliku čuti na tom skupu.“
Selo Undrulje, nekoliko kilometara od Višegrada, tokom posljednjeg rata preimenovano je u Draževina kao spomen na hapšenje Draže Mihajlovića na toj lokaciji 13. marta 1946. godine. Ravnogorski pokret se, uz prateću četničku ikonografiju, svake godine tradicionalno okuplja na ovoj lokaciji.
Dan kasnije u mjestu Draževina kod Višegrada, ponovo su, uz prepoznatljivu četničku ikonografiju i pjesme, pripadnici Ravnogorskog pokreta obilježili godišnjicu hapšenja Draže Mihajlovića na tom području. Poruke sa skupa kretale su se u pravcu veličanja djela i lika Draže Mihajlovića, te poziva na život u jednoj srpskoj državi.
Nakon što je odležao dvije trećine kazne, Mitar Vasiljević, kojeg je haški Tribunal osudio na 15 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, vratio se u Višegrad. Kao član paravojne jedinice koju je predvodio Milan Lukić, Vasiljević je osuđen, između ostalog, zbog sprječavanja bijega sedmorici muslimana, zatvorenika u hotelu „Vilina vlas“, te tako pomogao Milanu Lukiću i njegovim ljudima da petoricu ubiju, dok su dvojica preživjela.
U Višegradu su, tokom 1992., kako se navodi u u haškoj presudi, srpske snage ubile veliki broj nenaoružanih muslimanskih civila. U rijeku Drinu bacani su mnogi leševi muslimana - muškaraca, žena i djece, ubijenih u gradu i na historijskoj, otomanskoj ćupriji na Drini. Srpske snage sprovele su sistematsko pljačkanje i razaranje muslimanskih kuća. Potpuno su srušene obje gradske džamije - navodi se u presudi Vasiljeviću.
Uprkos tome Vasiljeviću je u gradu priređen svečani doček. Kad je stigao u Višegrad, pred nekoliko stotina Višegrađana Vasiljević je kazao:
„Nikad srećniji u životu, nikad! Pozdravljam sve svoje Srbe i Srpkinje, i ostale, omladinu, posebno djecu koja nisu bila rođena za vrijeme mog odsustva. Pozdravljam te, Višegrade. Pozdravljam ti svako selo. Nemam riječi. Normalno, sto posto nepravdeno. Laži!“
Doček je propratila i četnička ikonografija, a Vasiljević je i sam nosio šubaru sa kokardom.
Dok su žrtve tugovale...
Predsjednica udruženja Žene žrtve rata Bakira Hasečić, koja je u Haškom sudu svjedočila protiv Vasiljevića, kaže kako je ovaj potez naročito pogodio žrtve koje su, kako kaže, pod istim obilježjima 1992. godine ubijane, silovane i protjerivane iz Višegrada:
„Možete misliti ratnog zločinca koji je izdržao kaznu, koliku-toliku, i da je ponovo natukao istu onu šajkaču i kokardu ispred koje su Bošnjaci bježali spašavajući gole živote da ne bi ponovo padali njima u ruke! Dok su žrtve tugovale, oni isti sljedbenici i djeca ratnih zločinaca su priredili doček ’svome heroju’ - koljaču, ubici.“
Možete misliti ratnog zločinca koji je izdržao kaznu, koliku-toliku, i da je ponovo natukao istu onu šajkaču i kokardu ispred koje su Bošnjaci bježali spašavajući gole živote da ne bi ponovo padali njima u ruke!
Udruženje Žene žrtve rata je najavilo i da će Sudu BiH kao i Haškom tužilaštvu poslati informaciju o dočeku i ikonografiji koja ga je pratila. Također je Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) već poslat i upit vezan za okupljanje oko 800 pristalica Ravnogorskog pokreta u Draževini kraj Višegrada, dan nakon puštanja Vasiljevića.
Naime, traži se od SIPE da navede da li je provjeravala identitet osoba koje su ušle u BiH kako bi prisustvovali obilježavanju 62. obljetnice hapšenja četničkog vođe Draže Mihajlovića, te da li ima osoba koje se nalaze na potjernicama zbog ratnog zločina. SIPA, kako nam je potvrđeno, zahtjev još nije primila.
Na skupu su pripadnici pokreta, između ostalog, pozivali i srbijanskog predsjednika Borisa Tadića da ne usvaja rezoluciju o Srebrenici, te izrazili namjeru da žive u srpskoj državi:
„Nije dobro, predsjedniče, da donosite bilo kakvu rezoluciju. Puno su se Srbi posljednjih godina izvinjavali svima, nama se niko izvinio nije. Došlo je vrijeme da Srbija ima bolje rukovodstvo nego što je sad, inače sve ovo ide kud ne treba. Nema varijante gdje se može spasiti Kosovo i gdje se može u EU i u NATO pakt i da sve ostane tako i da budemo dobri s Rusijom. Vrijeme je, braćo, da mi kažemo - dosta ove politike ovakve kakva jeste, dosta, želimo da se identifikujemo kao srpska država i da živimo u srpskoj državi.“
Mračne sile
Na okupljanje Ravnogorskog pokreta, ikonografiju i govore reagovala je i Socijaldemokratska unija BiH. Predsjednik stranke Nermin Pećanac:
„Kao i svake godine, taj festival nacionalizma, nacionalne mržnje, gdje je ikonografija koja samo izaziva nacionalne tenzije, odnosno paljenje zastave države BiH, može samo da doprinese rušenju ustavno-pravnog poretka BiH. I to je ustvari glavni problem - ugrožavanje nacionalne bezbjednosti ove zemlje. Ako neće vlasti RS da reaguju, ako neće državni organi BiH da reaguju, mi ćemo podnijeti prijavu.“
Zbog činjenice da u BiH ne postoji zakon o zabrani fašističkih organizacija ili grupa koje promoviraju ideje i doktrine koje su fašističke, rasističke ili ksenofobične, ne postoji ni način da se ovakva ili slična okupljanja spriječe. Zakon je u parlamentarnoj proceduri doživio fijasko jer nije utvrđeno koje su to organizacije koje se mogu uvrstiti u ovu kategoriju.
Kao i svake godine, taj festival nacionalizma, nacionalne mržnje, gdje je ikonografija koja samo izaziva nacionalne tenzije, odnosno paljenje zastave države BiH, može samo da doprinese rušenju ustavno-pravnog poretka BiH.
„Zaista je poražavajuće za RS, gdje naši političari deklarativno govore o evropskim integracijama, o evropskim vrijednostima, o ljudskim pravima, da se ne nađu riječi osude za one koji veličaju zločine, koji veličaju fašizam i koji veličaju te mračne sile za koje smo mislili da su prije 60 i više godina poražene. Nažalost, svjedoci smo da se ne samo ponovo javljaju, oživljavaju te ideje, ideje zločina, nego da se na neki način pokušavaju unijeti i institucionalno osnažiti kao neka tobožnja vrsta zalaganja za nezavisnost, za nacionalna prava, što smo već imali priliku čuti na tom skupu.“
Selo Undrulje, nekoliko kilometara od Višegrada, tokom posljednjeg rata preimenovano je u Draževina kao spomen na hapšenje Draže Mihajlovića na toj lokaciji 13. marta 1946. godine. Ravnogorski pokret se, uz prateću četničku ikonografiju, svake godine tradicionalno okuplja na ovoj lokaciji.