Bivši ambasador Velike Britanije u Bosni i Hercegovini Charles Crawford za Radio Slobodna Evropa komentariše slučaj Ganić.
Crawford je bivši zamjenik političkog direktora britanskog Foreign Officea, i šef odjela za Jugoistočnu Evropu. Jedan od vodećih stručnjaka za pitanje bivše Jugoslavije. Bio je i ambasador UK u Beogradu. Piše za Guardijan. Dobitnik je prestižnog viteškog odlikovanja St Michael and St George za svoj rad u post ratnoj BiH 1998. godine.
Crawford ističe da se zločin u Dobrovoljačkoj evidentno dogodio, te da će britanski sud imati ozbiljan zadatak prilikom odluke o izručenju. Iz ugla nekadašnjeg diplomate, slučaj Ganić je pravno pitanje, iako se politika u njega želi uplesti.
Crawford: Rat u bivšoj Jugoslaviji je je stao, ali nije nikad završen. Borbe i rivalstva se nastavljaju u drugačijoj formi. Ono na šta sumnjam je da Beograd koji govori o usvajanju Rezolucije o Srebrenici i mnogim drugim stvarima, namjerava demonstrirati srbijanskoj javnosti i to da ljudi koji su počinili ratni zločin protiv Srba također treba da se suoče s pravdom. Nisam siguran da li je išta urađeno sa slučajem „Dobrovoljačka“, niti da li je iko procesuiran zbog toga. Ako pogledate „raspad Jugoslavije“ vidjećete da je to bio strašan incident u kome je konvoj pod UN-ovom pratnjom napradnut na način na koji je napadnut. Pitanje je kako se to dogodilo i to na samom početku konflikta, tako da ne iznenađuje da su odabrali baš ovo i vidjeli priliku da za to procesuiraju Ganića.
Crawford: Ne mislim da je to slučaj. Svaka zemlja ima pravila o izručenju koja mogu biti različita. Ako se gospodin Ganić zatekao ovdje, onda je zahtjevtu i upućen. Da je bio u Francuskoj to se i tamo moglo dogoditi, tako da nije u pitanju da li je neko iskorišten.
Ove procedure postoje i to sa dobrim razlogom da se spriječi kriminalno postupanje. Jedna od otežavajućih stvari za Ganića je kad jednom uđe u ovu proceduru policija mora da to prati i ako je optužen za četrdeset ubistava i sumnjiči se da je ratni zločinac to će ozbiljno da shvate. Velika Britanija je učinila veliki napredak po pitanju ratnih zločina. Ne znam koliko se sjećate ali kad je pokušano hapšenje gospodina Drljače ubijen je od strane NATO snaga. (Simo Drljača ratni načelnik Stanice javne bezbijednosti Prijedor, bio je optužen za genocid u Haškom tribunalu. Ubijen prilikom hapšenja 1997. op.aut). To je bilo za vrijeme mog mandata u Sarajevu i, iako je bio Srbin, sarajevski su mediji napali britansku vladu i mene što smo napravili taj potez. Govorili su da, zbog toga što je ubijen Srbin osumnjičen za ratni zločin, pokušavamo osigurati pozicije Srbima, što je potpuno besmisleno. Mi smo zaista postali lideri u pitanjima ratnih zločina i to znači da procedure u postupanju s bilo kim ko na bilo koji način ima veze s ratnim zločinom imamo ozbiljan pristup. I mislim da se to i sada događa.
Crawford: Ne znam tačno po kom su osnovu odlučili da ne odobre kauciju. Da bi ušli u detalje trebate biti tamo, da vidite koji su uslovi za kauciju, kakva je kaucija bila dostupna, gdje je bio novac, tako da je s te strane za mene upitno o tome govoriti. Lično nemam razloga sumnjati u sudsku odluku koji je možda iz predmeta zaključio da je isuviše ozbiljan da se odobri kaucija. Ali vjerovatno je za gospodina Ganića prilično frustrirajuće da bude tamo gdje je sada. Ali ne bih rekao da se radi o zloupotrebi procedure.
Crawford: To su različita pitanja. Sada govorim kao neko ko je davno studirao pravo. Postoje dvije stvari. Jedna je zahtjev za izručenje od strane druge vlade. Postoji zakon o izručenju i procedure još iz 2002. ili 2003. godine koji je uspostavljen kako bi druge vlade u različitim kategorijama mogle tražiti od britanske vlade da im izruči neke osobe. To je ono što je Srbija uradila. Druga situacija koja se odnosila nedavno na izraelske lidere je kad je izraelski lider htio doći u UK i jedna je osoba pokušala pokrenuti ono što se zove privatna tužba. Ukratko pojavio se kao obični građanin da kaže „ja optužujem ovu osobu za ratni zločin i zato je treba uhapsiti“. O tome je Gordon Brown govorio i to stvara probleme. Ne bi trebalo biti problema u slučaju zahtjeva za izručenje koji dolaze iz Bosne, Kine, Rusije, Venecuele, sve dok to čine ispravno. Zahtjev za izručenje može i ne mora biti odobren i to je u osnovi sudska odluka koja nema veze s privatnim tužbama u kojima se traži da se ljudi uhapse, iskreno zbog političkih razloga.
Crawford: Ne mogu to reći, ali mislim da bi bilo uloženo mnogo napora da se osigura fer suđenje. U krajnjoj liniji međunarodni posmatrači bi bili tu da prate. Iako mislim da u Bosni i Hercegovini i Sarajevu vlada mišljenje kako nijedno suđenje u Srbiji ne može biti pošteno. Ono zaista može biti fer, ali može da vam se ne svidi ishod. Mislim da je to teško u ovim slučajevima jer je umiješano mnogo politike i emocija. Mislim da bi suđenje u Srbiji moglo biti dosta pošteno, ali nisam siguran da je to na istoj liniji kao ono što mi u Velikoj Britaniji smatramo fer suđenjem. Ali možda i ljudi u Britaniji misle da ni naše fer nije dovoljno fer.
Poteškoća je u tome što se sam događaj u Dobrovoljačkoj ulici dogodio jako davno i mislim da bi bilo jako teško predočiti dokaze, transkripte i dokumente za koje bi se moglo tvrditi da su autentični, da nisu podmetnuti ili mijenjani ili da se s njima nešto događalo u međuvremenu. Uz to i pitanje pricipa i odgovornosti i toga ko je šta radio taj dan. Mislim da je to teško sada.
Crawford: Mislim da neće jer se zahtjev rješava normalnim odnosom države s državom. Mislim da ukoliko gospodin Ganić bude izručen Srbiji bošnjačka strana u BiH će biti nezadovoljna, ali sumnjam kako bi se to moglo dogoditi bez jedne strašne pravne borbe koja bi trajala dugo. Stvar je komplikovana, pitanja su brojna. Jedno od njih je da li bi se Ganiću pošteno sudilo u Velikoj Britaniji. U pravu postoje mnogi provizoriji koji kažu da ukoliko je prošlo isuviše mnogo vremena i mnogi drugi faktori neće doći do izručenja. Imaćete, to je sigurno, jake advokate koji će se boriti protiv toga. Ono što ne razumijem zašto su Bošnjaci uputili zahtjev da im bude izručen. To sugeriše da planiraju istragu za ratni zločin u kojoj je Ganić osumnjičen, i to je čudno jer time samo jačaju slučaj u korist Srbije, a ne idu protiv nje. Tako da se cijeli slučaj može pretvoriti u veliku gužvu koja je zbunjujuća. Može ovo potrajati dan ili dva ili se vući dugo, što je teško procijeniti.
Crawford: Kad se jednom uđe u ispravan sudski sistem raspravljaće se o pravu, jer to je ono što se ovdje događa. Postoje izvrsni pravnici koji se razumiju u izručenja i činjenice.
Crawford: Apsolutno. Ali to nama veze i zato služe sudovi. Na sudove idete ako postoji spor. U ovoj zemlji imamo problema s ozbiljnim sporovima i u ovom slučaju moglo bi biti veoma kontroverzno. Malo depresivno za njega može biti to što britanska štampa nije previše pažnje posvetila ovom slučaju, nije na naslovnim stranama i veoma malo se o tome priča izuzev u trenutku kad je uhapšen.
*****
Pročitajte i ovo:
Beograd ćuti o detaljima slučaja Ganić
Utrka BiH i Srbije oko izručenja Ganića
Šta se desilo u "Dobrovoljačkoj" 1992.?
Crawford je bivši zamjenik političkog direktora britanskog Foreign Officea, i šef odjela za Jugoistočnu Evropu. Jedan od vodećih stručnjaka za pitanje bivše Jugoslavije. Bio je i ambasador UK u Beogradu. Piše za Guardijan. Dobitnik je prestižnog viteškog odlikovanja St Michael and St George za svoj rad u post ratnoj BiH 1998. godine.
Crawford ističe da se zločin u Dobrovoljačkoj evidentno dogodio, te da će britanski sud imati ozbiljan zadatak prilikom odluke o izručenju. Iz ugla nekadašnjeg diplomate, slučaj Ganić je pravno pitanje, iako se politika u njega želi uplesti.
RSE: Gospodine Crawford kakva je pozadina slučaja Ganić iz Vaše perspektive?
Crawford: Rat u bivšoj Jugoslaviji je je stao, ali nije nikad završen. Borbe i rivalstva se nastavljaju u drugačijoj formi. Ono na šta sumnjam je da Beograd koji govori o usvajanju Rezolucije o Srebrenici i mnogim drugim stvarima, namjerava demonstrirati srbijanskoj javnosti i to da ljudi koji su počinili ratni zločin protiv Srba također treba da se suoče s pravdom. Nisam siguran da li je išta urađeno sa slučajem „Dobrovoljačka“, niti da li je iko procesuiran zbog toga. Ako pogledate „raspad Jugoslavije“ vidjećete da je to bio strašan incident u kome je konvoj pod UN-ovom pratnjom napradnut na način na koji je napadnut. Pitanje je kako se to dogodilo i to na samom početku konflikta, tako da ne iznenađuje da su odabrali baš ovo i vidjeli priliku da za to procesuiraju Ganića.
RSE: Da li je Velika Britanije hapšenjem Ganića dozvolila sebi da bude na neki način pijun u toj borbi između BiH i Srbije?
Crawford: Ne mislim da je to slučaj. Svaka zemlja ima pravila o izručenju koja mogu biti različita. Ako se gospodin Ganić zatekao ovdje, onda je zahtjev
Rat u bivšoj Jugoslaviji je je stao, ali nije nikad završen. Borbe i rivalstva se nastavljaju u drugačijoj formi....
Ove procedure postoje i to sa dobrim razlogom da se spriječi kriminalno postupanje. Jedna od otežavajućih stvari za Ganića je kad jednom uđe u ovu proceduru policija mora da to prati i ako je optužen za četrdeset ubistava i sumnjiči se da je ratni zločinac to će ozbiljno da shvate. Velika Britanija je učinila veliki napredak po pitanju ratnih zločina. Ne znam koliko se sjećate ali kad je pokušano hapšenje gospodina Drljače ubijen je od strane NATO snaga. (Simo Drljača ratni načelnik Stanice javne bezbijednosti Prijedor, bio je optužen za genocid u Haškom tribunalu. Ubijen prilikom hapšenja 1997. op.aut). To je bilo za vrijeme mog mandata u Sarajevu i, iako je bio Srbin, sarajevski su mediji napali britansku vladu i mene što smo napravili taj potez. Govorili su da, zbog toga što je ubijen Srbin osumnjičen za ratni zločin, pokušavamo osigurati pozicije Srbima, što je potpuno besmisleno. Mi smo zaista postali lideri u pitanjima ratnih zločina i to znači da procedure u postupanju s bilo kim ko na bilo koji način ima veze s ratnim zločinom imamo ozbiljan pristup. I mislim da se to i sada događa.
RSE: Međutim, sud je odbio Ganićev zahtjev za puštanje na slobodu uz kauciju. U Bosni i Hercegovini vlada stav da se radi o kontroverznoj odluci s obzirom da su sve garancije bile obezbijeđene.
Crawford: Ne znam tačno po kom su osnovu odlučili da ne odobre kauciju. Da bi ušli u detalje trebate biti tamo, da vidite koji su uslovi za kauciju, kakva je kaucija bila dostupna, gdje je bio novac, tako da je s te strane za mene upitno o tome govoriti. Lično nemam razloga sumnjati u sudsku odluku koji je možda iz predmeta zaključio da je isuviše ozbiljan da se odobri kaucija. Ali vjerovatno je za gospodina Ganića prilično frustrirajuće da bude tamo gdje je sada. Ali ne bih rekao da se radi o zloupotrebi procedure.
RSE: I gospodin Gordon Braun je govorio o opasnosti od zloupotrebe pojedinih zakona od strane politički motiviranih osoba ili organizacija. Da li je na sud moglo uticati činjenica da Srbija možda jeste politički motivirana.
Crawford: To su različita pitanja. Sada govorim kao neko ko je davno studirao pravo. Postoje dvije stvari. Jedna je zahtjev za izručenje od strane druge vlade. Postoji zakon o izručenju i procedure još iz 2002. ili 2003. godine koji je uspostavljen kako bi druge vlade u različitim kategorijama mogle tražiti od britanske vlade da im izruči neke osobe. To je ono što je Srbija uradila. Druga situacija koja se odnosila nedavno na izraelske lidere je kad je izraelski lider htio doći u UK i jedna je osoba pokušala pokrenuti ono što se zove privatna tužba. Ukratko pojavio se kao obični građanin da kaže „ja optužujem ovu osobu za ratni zločin i zato je treba uhapsiti“. O tome je Gordon Brown govorio i to stvara probleme. Ne bi trebalo biti problema u slučaju zahtjeva za izručenje koji dolaze iz Bosne, Kine, Rusije, Venecuele, sve dok to čine ispravno. Zahtjev za izručenje može i ne mora biti odobren i to je u osnovi sudska odluka koja nema veze s privatnim tužbama u kojima se traži da se ljudi uhapse, iskreno zbog političkih razloga.
RSE: Mislite li da bi Ganić imao fer suđenje u Srbiji?
Crawford: Ne mogu to reći, ali mislim da bi bilo uloženo mnogo napora da se osigura fer suđenje. U krajnjoj liniji međunarodni posmatrači bi bili tu da prate. Iako mislim da u Bosni i Hercegovini i Sarajevu vlada mišljenje kako nijedno suđenje u Srbiji ne može biti pošteno. Ono zaista može biti fer, ali može da vam se ne svidi ishod. Mislim da je to teško u ovim slučajevima jer je umiješano mnogo politike i emocija. Mislim da bi suđenje u Srbiji moglo biti dosta pošteno, ali nisam siguran da je to na istoj liniji kao ono što mi u Velikoj Britaniji smatramo fer suđenjem. Ali možda i ljudi u Britaniji misle da ni naše fer nije dovoljno fer.
Iako mislim da u BiH i Sarajevu vlada mišljenje kako nijedno suđenje u Srbiji ne može biti pošteno. Ono zaista može biti fer, ali može da vam se ne svidi ishod....
Poteškoća je u tome što se sam događaj u Dobrovoljačkoj ulici dogodio jako davno i mislim da bi bilo jako teško predočiti dokaze, transkripte i dokumente za koje bi se moglo tvrditi da su autentični, da nisu podmetnuti ili mijenjani ili da se s njima nešto događalo u međuvremenu. Uz to i pitanje pricipa i odgovornosti i toga ko je šta radio taj dan. Mislim da je to teško sada.
RSE: Hoće li ovaj incident uticati na diplomatske odnose BiH i Velike Britanije?
Crawford: Mislim da neće jer se zahtjev rješava normalnim odnosom države s državom. Mislim da ukoliko gospodin Ganić bude izručen Srbiji bošnjačka strana u BiH će biti nezadovoljna, ali sumnjam kako bi se to moglo dogoditi bez jedne strašne pravne borbe koja bi trajala dugo. Stvar je komplikovana, pitanja su brojna. Jedno od njih je da li bi se Ganiću pošteno sudilo u Velikoj Britaniji. U pravu postoje mnogi provizoriji koji kažu da ukoliko je prošlo isuviše mnogo vremena i mnogi drugi faktori neće doći do izručenja. Imaćete, to je sigurno, jake advokate koji će se boriti protiv toga. Ono što ne razumijem zašto su Bošnjaci uputili zahtjev da im bude izručen. To sugeriše da planiraju istragu za ratni zločin u kojoj je Ganić osumnjičen, i to je čudno jer time samo jačaju slučaj u korist Srbije, a ne idu protiv nje. Tako da se cijeli slučaj može pretvoriti u veliku gužvu koja je zbunjujuća. Može ovo potrajati dan ili dva ili se vući dugo, što je teško procijeniti.
RSE: Da, naročito ako politika igra veću ulogu nego samo pravo.
Crawford: Kad se jednom uđe u ispravan sudski sistem raspravljaće se o pravu, jer to je ono što se ovdje događa. Postoje izvrsni pravnici koji se razumiju u izručenja i činjenice.
RSE: Ali motivi su diskutabilni.
Crawford: Apsolutno. Ali to nama veze i zato služe sudovi. Na sudove idete ako postoji spor. U ovoj zemlji imamo problema s ozbiljnim sporovima i u ovom slučaju moglo bi biti veoma kontroverzno. Malo depresivno za njega može biti to što britanska štampa nije previše pažnje posvetila ovom slučaju, nije na naslovnim stranama i veoma malo se o tome priča izuzev u trenutku kad je uhapšen.
*****
Pročitajte i ovo:
Beograd ćuti o detaljima slučaja Ganić
Utrka BiH i Srbije oko izručenja Ganića
Šta se desilo u "Dobrovoljačkoj" 1992.?
