Vratio se prvi hrvatski volonter s Haitija

Prvi od troje volontera Hrvatskog Crvenog križa, Tihomir Štrekelj, vratio se se iz Haitija.

Tamo je mjesec dana pomagao u osiguravanju pitke vode i sanitarnih uređaja za tri milijuna Haićana pogođenih nedavnim razornim potresom.

Na Haitiju se sada nalaze volonteri iz nacionalnih organizacija Crvenog križa iz 35 zemalja.

„Prvi dojam? Mili bože, kud sam zaš'o! Stvarno je bilo ono ... Bolesni ljudi po ulicama, da li je dijareja, da li je već kolera neka, sjede bespomoćno u roju muha... Bilo je takvih loših i groznih scena. Sada toga više nema – ipak je to očišćeno, ljudi su zbrinuti. Pomiče se, ali - situacija je bila stvarno loša, znate...“

Tako priča umirovljeni dočasnik Hrvatske vojske Tihomir Štrekelj, jedan od troje volontera Hrvatskog Crvenog križa na Haitiju, koji se nakon jednomjesečne „šihte“ vratio kući.

Preostalo dvoje, Sanja Faraguna i Aleksandar Knežević iz Labina, ostat će još neko vrijeme. Štrekelj je bio prvi hrvatski volonter na Haitiju. On je ratni veteran, nagledao se svačega u ratu, ali kada priča o Haitiju, a posebno o djeci – glas mu zadrhti.

„Teško je kada vam netko nudi da uzmete dijete, jer ga on ne može prehraniti! Živite ispod četiri kolca između kojih je razapeta plahta. Recite, koji je to život? Koja vam je budućnost?“

Djeca su mu neiscrpna tema.

„Pa znate šta, imam deset prstiju, po pet na svakoj ruci. Tako možete voditi djecu. Svako u'vati jedan prst i tako ide. Vjerujte mi, željni su zagrljaja, željni su nježnosti. Ponio sam sa sobom bombone što sam ih tu dobio – „Hrvatski Crveni križ“ – i natrpao sam ih tamo u džepove. U jednom kampu kako je koje dijete došlo, ja sam mu dao bombončić. Nijedno dijete nije otišlo da je uzelo bombončić, a da nije reklo – hvala! To je nešto što vas čini sretnim, znate!“

Red je odgovoriti dobrotom

Zanimljivo je da je Hrvatska jedina tranzicijska zemlja među 35 država čiji su volonteri nacionalnog Crvenog križa došli pomoći Haićanima. Kako je za naš radio kazao voditelj Odjela za pripremu i odgovor na katastrofe Hrvatskog Crvenog križa Marin Metličić, svijet je pomogao početkom devedesetih, i red je na dobrotu odgovoriti – dobrotom.

„Mi smo kao Hrvatski Crveni križ držali da sve ono što smo dobili tijekom onih naših nesretnih dana moramo pokušati barem dijelom vratiti u nekim novim situacijama. Stoga smo se posljednih godina dosta trudili da bi educirali ljude i podigli naše kapacitete, e da bi mogli tako nešto napraviti. Dakle, kada se negdje nešto dogodi, da mi pomognemo onoliko koliko možemo i onako kako možemo.“

Do sada je kompletnu obuku prošlo dvadesetak volontera, a jedan od njih, Ivan Usmiani, odlazi na Haiti čim se preostalo dvoje hrvatskih volontera vrati. Ovo mu nije prvo volontiranje, kazao je Usmiani za naš radio:

„Prošao sam mnogo međunarodnih treninga i prošle godine sam sudjelovao u međunarodnoj humanitarnoj misiji u Zimbabveu, gdje je bila epidemija kolere. Tamo sam bio kao dio njemačko-austrijskog tima.“

Štrekelj je poziv dobio jedne subote navečer u deset sati, i već je u ponedjeljak ujutro bio u Beču, otkuda je krenuo avion sa austrijskim timom, kojem su se priključili i hrvatski volonteri. On, kao i drugi dobri poznavatelji prilika na Haitiju, kaže kako će biti potrebne još godine međunarodne pomoći.

Tri milijuna ljudi pod šatorima, bez pitke vode i kanalizacije. Sada kreće kišna sezona, a za nekoliko mjeseci i sezona uragana... Jedina je dobra vijest da – nasuprot medijskim izvještajima – nema uličnih bandi koje pljačkaju. Ulicama patroliraju strani vojnici, a i Haićani sami pretuku onog koga ulove u pljački – ponekad i nasmrt, kaže Štrekelj. Usprkos svim tim problemima, on bi ponovo na Haiti.

„Poziv već stoji. Oni su pitali - jesam li spreman da ponovno idem u sedmome mjesecu? Ja sam rekao – ako me budete zvali, ja sam tu. Na raspolaganju.“