Ateisti su danas nova manjina

Od sistema u kome je vjerski identitet bio nepoželjan, do sistema u kome je religija postala dominantna društvena sfera, postavlja se pitanje šta znači biti ateista u današnjem bh. društvu? Kako je BiH dospjela iz jedne krajnosti u drugu?

U vremenu kada je vjersko-nacionalni identitet postao primaran, a ostalo što nije utemeljeno na ovim načelima - društveno neprihvatljivo, može se postaviti pitanje: da li atesti čine novu manjinu u BiH? Univerzitetski profesor Ugo Vlaisavljević podržava tu tvrdnju:

„Postoje oni koji nastupaju u javnosti kao nevjernici, i oni koji naročito, iako su i u politici, i u obrazovanju, i u medijima, insistiraju na tome da su vjernici, tj. na svom vjerskom identitetu, pa je činjenica da se danas ateisti, ili oni koji se u javnosti pokazuju kao nevjernici, ukazuju istovremeno i kao manjina, da podliježu dijalektici većine i manjine i da iskušavaju izvjesnu opresiju.“

Profesor Enver Kazaz također smatra da se ateisti u BiH smatraju društveno neprihvatljivim:

„Možemo svjedočiti agresiji prema ateizmu iz postojećeg diskursa. Ako se kaže da su ateisti žvrljotine u vazduhu, da ateisti ne mogu biti moralni, ako se ne vide na odgovarajućim funkcijama ljudi koji se izjašnjavaju kao ateisti, onda možemo reći da su ateisti zaista ugroženi i da ateisti doživljavaju diskriminaciju.“

Pitanje ateizma nije uvijek bilo sporno, navodi primjer Katarina Crnjanski-Vlajčić, magistrica religijskih studija Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije u Sarajevu:

„Da li se neko osećao kao ateista početkom XX veka nećemo saznati zato što mu nikada nije bila data javna opcija da kaže da li se oseća kao ateista. U toku Socijalističke Jugoslavije bilo je mnogo lakše izjasniti se kao ateista nego kao protestant, jer moramo priznati da je određena forma izbegavanja religijskog identiteta bila upravo poželjni i prihvatljivi društveni identitet.“

PRAKTIČNI ATEIZAM I DEKLARATIVNA RELIGOZNOST

Teško je danas utvrditi koliko ima građana u BiH koji se slobodno izjašnjavaju kao ateisti, riječi su direktora Interreligijskog instituta u BiH, Marka Antonia Brkića:

„Ne postoje ozbiljna istraživanja koja nešto govore u tom smislu. Ono zadnje što imamo po popisu iz 1991. je da se to kreće negdje oko pet posto. Siguran sam da praktičnog ateizma ima puno više, a i onih koji se deklariraju u određenom smislu religioznima zbog nekih, uvjetno rečeno, nametnutih ili poželjnih društvenih ponašanja.“

Religija je postala dominantna sfera bh. društva, smatra profesor Enver Kazaz, stoga bi se parola „Nevolje tjeraju u bogomolje“ mogla i drugačije protumačiti:

„'Danas nevolje tjeraju u bogomolje' - ako bismo se igrali podznačenjima te parole, onda bismo mogli reći da se zapravo u religijskim institucijama odvijaju najunosniji poslovi i da sad nevolje postaju izvor dobiti. Meni je ta parola bitna iz još jednog ugla – egzistencijalnog. Naime, ljudi pokušavaju da riješe svoj egzistencijalni smisao vjerujući u Boga i prihvatajući božansku definiciju čovjeka.“

Ukoliko bi BiH htjela sačuvati kulturu različitosti njenih građana, trebala bi se više pridržavati principa sekularizma, riječi su magistrice Katarine Crnjanski-Vlajčić:

„Ključ rešenja tolerancije između pristupa ateizmu i teizmu jeste upravo u sekularnoj državi koja će omogućiti jednake šanse svima. Nažalost, mi danas ne živimo u takvom društvu, a to daje odgovor i na pitanje ko može biti dekan fakulteta i ko može biti direktor preduzeća - zato što je religija apsolutno prisutna u javnom prostoru i zato što mi danas možemo samo deklarativno reći da živimo u sekularnom društvu.“

Profesor Ugo Vlaisavljević slikovito objašnjava moguće rješenje:

„Ako je Njutnu moglo biti rečeno za njegovu „Mehaniku neba“: „Sve je to u redu, ali gdje vam je tu Bog?“, ja bih to iskoristio i rekao na sljedeći način: „Ako danas sekularizam u BiH treba da sačuvamo, onda ne treba da pitamo: gdje vam je tu ateista.“