Koliko novca od stranih donacija je stiglo u BiH, do sada nije precizno utvrđeno. Danas te podatke nemaju ni donatori, a ni vlasti BiH. Govori se o cifri od 14 do 20 milijardi konvertibilnih maraka, a pretpostavlja se da od tog novca između šest i osam milijardi nije potrošeno u svrhe za koje je bilo namijenjeno.
Ovo je samo dio donacija koji je registrovan kroz zvanične projekte različitih ministarstava. Ta suma novca svakako je mnogo veća. Jedno je sigurno, računajući po glavi stanovnika, nijedna država u istoriji nije dobila toliko novca od stranih donacija kao što je slučaj sa BiH.
Direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja Žarko Papić podsjeća na studiju koja je urađena još 2000. godine, a koja je govorila upravo o donatorskim sredstvima za BiH:
„Naša je procjena tada da je u pet posljeratnih godina u BiH ukupna suma donacija po raznim osnovama bila između 46 i 53 milijarde dolara. Govorim o ukupnim donacijama. U pravilu se u to vrijeme donacije nisu ni registrovale.“
Tek posljednjih godina državno Ministarstvo sa vanjsku trgovinu i ekonomske odnose pokušava da dođe do nekih godišnjih podataka, pri čemu registruje samo dio donacija - onih koje su sklopljene na bazi međudržavnih sporazuma.
POČINJE ISTRAGA O DONACIJAMA
Kompletne i prave podatke o ovom novcu vjerovatno niko nikada neće saznati, kaže predsjednik Komisije za utvrđivanje trošenja donatorskih sredstava Sefer Halilović. Ova Komisija ispitivaće sredstva pristigla u BiH od 1995. godine. Prvi zadatak biće im upitnik za ambasade, diplomatsko-konzularna predstavništva i organizacije iz zemalja koje su slale novčana sredstva u BiH. Upitnici će biti poslani i institucijama na svim nivoima koje su bile zadužene za utrošak poslanih sredstava, navodi Sefer Halilović:
„Mi krećemo od anketiranja onih koji su nam dali donacije i od korisnika donacija, i onda ćemo u tom periodu raditi svakodnevno i danonoćno, da što je moguće prije završimo, da ne uđemo u izborni period sa ovim podacima.“
Prije ove komisije, 2003. je također bila formirana komisija sa sličnim zadatkom, ali je zbog velikih opstrukcija i nepružanja podrške u radu ugašena. Članovi prethodne komisije došli su do podatka da je u BiH pristiglo 15 milijardi maraka pomoći. Za polovinu te sume ne zna se gdje je potrošena. Tadašnji predsjednik komisije, Tihomir Gligorić, kaže da vlast nije imala sluha i razumijevanja da se ovaj posao okonča:
„Koliko znam, ništa se nije preduzelo vezano po zaključcima Skupštine, iako Skupština i njeni zaključci obavezuju sve organe u BiH.“
NAJVIŠE NOVCA TREBALI DOBITI POVRATNICI
Javna je tajna da su, na primjer, poljoprivrednici - umjesto novih traktora sa kompletnom opremom koje su plaćali donatori, dobijali polovne i neupotrebljive. Sredstva za obnovu kuća završavala su u privatnim džepovima, a bilo je čak i malverzacija prilikom izgradnje Memorijalnog centra u Potočarima. Poslovi izgradnje su dobijani na sumnjiv način, a firme su posao dobijale bez javnih konkursa.
Emir Đikić iz Transparensi Internacionala BiH, takođe smatra da se ne može utvrditi precizna suma donacija pristiglih u BiH, jedan dio njih odnosi se na novac koji je dodijeljen NVO i dio koji se odnosi na zvanične donacije određenih država:
Mirhunisa ZukiĆ: kada se već proces povratka završio, nama su tada rekli: vi nemate potrebe da zavlačite ruke u naše džepove. (Foto: Ivan Katavić)„Znači, kad je ta i ta država izdvojila iz svog budžeta toliko i toliko sredstava – jer donator, recimo, prebaci sredstva u naš budžet, i onda kaže: vi kupite krave. A krave nije dijelio neko iz francuskog ili engleskog ministarstva, nego je dijelilo naše Ministarstvo poljoprivrede. I tu vam se pojavljuju razlike.“
Najveći dio stranih donacija bio je namijenjen procesu povratka. Strani donatori imali su svoje implementing organizacije. Njihova ulaganja nisu mogle pratiti domaće organizacije, kaže predsjednica Unije za održivi povratak i integracije, Mirhunisa Zukić:
„Mi čak nismo znali ni ko ih finansira. Na kraju, kada se već proces povratka završio, nama su tada rekli: vi nemate potrebe da zavlačite ruke u naše džepove.“
Da su se sredstva od stranih donacija trošila za prave namjene i na pravi način, BiH bi danas sigurno potpuno drugačije izgledala. Direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja, Žarko Papić:
„Analitički je za nevjerovati da je zemlja koja je primila toliko donacija, tek je negdje prošle godine sustigla nivo razvoja, govorim o GDP-u, koji je imala posljednje predratne 1991. godine. Ove donacije koje sam pominjao, u prvih pet godina, jednake su otprilike, nisam izračunao precizno, trogodišnjem društvenom proizvodu BiH iz 2008. godine.“
Činjenicom da su se donatorska sredstava tako trošila, BiH je dvostruko oštećena, smatra Tihomir Gligorić:
„Oštećena je zato što građani, kojima je to bilo namijenjeno, povratnicima ili kako god ih zvali, nisu dobili ta sredstva da bi obnovili kuće, a po meni je drugo, indirektno, koje je još opasnije, a to je da je BiH izgubila povjerenje kod međunarodne zajednice, kao zemlja u koju više ne treba davati donacije, zato što to zloupotrebljavaju.“
Ovo je samo dio donacija koji je registrovan kroz zvanične projekte različitih ministarstava. Ta suma novca svakako je mnogo veća. Jedno je sigurno, računajući po glavi stanovnika, nijedna država u istoriji nije dobila toliko novca od stranih donacija kao što je slučaj sa BiH.
Direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja Žarko Papić podsjeća na studiju koja je urađena još 2000. godine, a koja je govorila upravo o donatorskim sredstvima za BiH:
„Naša je procjena tada da je u pet posljeratnih godina u BiH ukupna suma donacija po raznim osnovama bila između 46 i 53 milijarde dolara. Govorim o ukupnim donacijama. U pravilu se u to vrijeme donacije nisu ni registrovale.“
Tek posljednjih godina državno Ministarstvo sa vanjsku trgovinu i ekonomske odnose pokušava da dođe do nekih godišnjih podataka, pri čemu registruje samo dio donacija - onih koje su sklopljene na bazi međudržavnih sporazuma.
POČINJE ISTRAGA O DONACIJAMA
Kompletne i prave podatke o ovom novcu vjerovatno niko nikada neće saznati, kaže predsjednik Komisije za utvrđivanje trošenja donatorskih sredstava Sefer Halilović.
Kompletne i prave podatke o ovom novcu vjerovatno niko nikada neće saznati, kaže predsjednik Komisije za utvrđivanje trošenja donatorskih sredstava Sefer Halilović. Ova Komisija ispitivaće sredstva pristigla u BiH od 1995. godine. Prvi zadatak biće im upitnik za ambasade, diplomatsko-konzularna predstavništva i organizacije iz zemalja koje su slale novčana sredstva u BiH. Upitnici će biti poslani i institucijama na svim nivoima koje su bile zadužene za utrošak poslanih sredstava, navodi Sefer Halilović:
„Mi krećemo od anketiranja onih koji su nam dali donacije i od korisnika donacija, i onda ćemo u tom periodu raditi svakodnevno i danonoćno, da što je moguće prije završimo, da ne uđemo u izborni period sa ovim podacima.“
Prije ove komisije, 2003. je također bila formirana komisija sa sličnim zadatkom, ali je zbog velikih opstrukcija i nepružanja podrške u radu ugašena. Članovi prethodne komisije došli su do podatka da je u BiH pristiglo 15 milijardi maraka pomoći. Za polovinu te sume ne zna se gdje je potrošena. Tadašnji predsjednik komisije, Tihomir Gligorić, kaže da vlast nije imala sluha i razumijevanja da se ovaj posao okonča:
„Koliko znam, ništa se nije preduzelo vezano po zaključcima Skupštine, iako Skupština i njeni zaključci obavezuju sve organe u BiH.“
NAJVIŠE NOVCA TREBALI DOBITI POVRATNICI
Javna je tajna da su, na primjer, poljoprivrednici - umjesto novih traktora sa kompletnom opremom koje su plaćali donatori, dobijali polovne i neupotrebljive. Sredstva za obnovu kuća završavala su u privatnim džepovima, a bilo je čak i malverzacija prilikom izgradnje Memorijalnog centra u Potočarima. Poslovi izgradnje su dobijani na sumnjiv način, a firme su posao dobijale bez javnih konkursa.
Emir Đikić iz Transparensi Internacionala BiH, takođe smatra da se ne može utvrditi precizna suma donacija pristiglih u BiH, jedan dio njih odnosi se na novac koji je dodijeljen NVO i dio koji se odnosi na zvanične donacije određenih država:
Najveći dio stranih donacija bio je namijenjen procesu povratka. Strani donatori imali su svoje implementing organizacije. Njihova ulaganja nisu mogle pratiti domaće organizacije, kaže predsjednica Unije za održivi povratak i integracije, Mirhunisa Zukić:
„Mi čak nismo znali ni ko ih finansira. Na kraju, kada se već proces povratka završio, nama su tada rekli: vi nemate potrebe da zavlačite ruke u naše džepove.“
Analitički je za nevjerovati da je zemlja koja je primila toliko donacija, tek je negdje prošle godine sustigla nivo razvoja, govorim o GDP-u, koji je imala posljednje predratne 1991. godine.
Da su se sredstva od stranih donacija trošila za prave namjene i na pravi način, BiH bi danas sigurno potpuno drugačije izgledala. Direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja, Žarko Papić:
„Analitički je za nevjerovati da je zemlja koja je primila toliko donacija, tek je negdje prošle godine sustigla nivo razvoja, govorim o GDP-u, koji je imala posljednje predratne 1991. godine. Ove donacije koje sam pominjao, u prvih pet godina, jednake su otprilike, nisam izračunao precizno, trogodišnjem društvenom proizvodu BiH iz 2008. godine.“
Činjenicom da su se donatorska sredstava tako trošila, BiH je dvostruko oštećena, smatra Tihomir Gligorić:
„Oštećena je zato što građani, kojima je to bilo namijenjeno, povratnicima ili kako god ih zvali, nisu dobili ta sredstva da bi obnovili kuće, a po meni je drugo, indirektno, koje je još opasnije, a to je da je BiH izgubila povjerenje kod međunarodne zajednice, kao zemlja u koju više ne treba davati donacije, zato što to zloupotrebljavaju.“
