BiH više nije u opasnosti od novog sukoba ali međunarodna zajednica mora redefinirati i ojačati svoj angažman ukoliko domaći političari ne uspiju postići dogovor o funkcionalnijoj državi prije sastanka mirovnih sponzora naredne sedmice, smatra Međunardona krizna grupa (ICG) u novom izvještaju.
Sjedinjenje Države i Evropska unija moraju pronaći način da pomognu bh. vođama da postignu barem minimalni konsenzus u okviru takozvanog "Butmirskog procesa".
Takav dogovor bi omogućio Evropskoj uniji da pozove BiH da podnese kandidaturu za članstvo i time ojača integrativne faktore u zemlji, smatra ICG.
Međunarodna zajednica više ne smije odlagati odluku o svom budućem angažmanu u BiH jer svakim danom svog postojanja Ured visokog predstavnika (OHR) postaje sve više dio problema a ne rješenja, smatra Međunarodna krizna grupa.
Bonske ovlasti više nisu korisne, smatra ICG, dok je OHR, uprkos svim prijašnjim uspjesima, postao nedemokratski mehanizam za rješavanje problema.
Stoga Zapad mora učiniti sve da bh. političari preuzmu tu odgovornost na sebe i pokažu da su spremni za članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji.
"Bilo bi idelano kada bi bosanske vođe u potpunosti prihvatile 'Butmirski paket', ali usvajanje minimuma reformi potrebnih za kandiaturu za članstvo u Evropskoj uniji je zaista hitno," smatra Marko Prelec, direktor Balkanskog projekta ICG-a, za RSE.
Postizanje dogovora prije sastanka Vijeća za implementaciju mira i debate o BiH u Vijeću sigurnosti UN-a naredne sedmice bi značilo i vrlo brzo zatvaranje OHR-a, kojeg bi naslijedio Ured specijalnog prestavnika EU-a. Nasljednik OHR-a ne bi imao izvršni mandat ali bi mogao računati na prisustvo EU i NATO snaga.
BiH se, međutim, nalazi u osjetljivom i potencijalno opasnom momentu i mnogo toga može poći pogrešnim putem ako uskoro ne dođe do dogovora.
NAJGORA ODLUKA
Ulazak u izbornu godinu bez sporazuma o raspodjeli ovlasti između entiteta i zajedničkih institucija i načinu njihovog funkcionisanja znači stagniranje a nakon toga i pogoršanje situacije.
To pogoršanje, međutim, ne znači da je jedina alternativa dogovoru raspad zemlje zbog otcjepljenja Republike Srpske već sve slabiji socijalni položaj bh. građana.
Republika Srpska, smatra ICG, neće ni pokušati da se otcjepi jer bi u slučaju neuspjelog napuštanja BiH izgubila široku autonomiju koju garantuje Dejtonski mirovni sporazum.
Produbljavanaje sukoba sa RS-om bi, u slučaju nepostizanja dogovora, bilo sasvim izvjesno i međunarodna zajednica mora brzo odlučiti kako će ga dočekati.
Jedna od opcija je jačanje OHR-a, upotreba bonskih ovlasti i više mobilnih evropskih trupa koje bi dale podršku visokom predstavniku.
Druga opcija je gašenje OHR-a 1. januara 2010. godine, prije čega bi bilo rješeno pitanje državne imovine, osnažen Ured specijalnog predstavnika EU, obnovljen mandat snagama NATO-a i EUFOR -a i upućen poziv BiH da se kandidira za člana EU i NATO-a nakon što ispuni minimum uslova, smatra ICG.
"Držanje OHR do ljeta 2010. ili poslije ne bi natjeralo bh. građane i političare da donesu odluke neophodne za bitne refome. To bi onda moglo dovesti zemlju u opasnost," rekao je Prelec.
Najopasnija odluka bi bila ta da se ništa ne mijenja.
Ulazak OHR-a u sukob sa RS-om sa sadašnjim mandatom bi imao ozbiljne posljedice po obje strane i značajno i dugoročno bi pogoršao funkcioniranje BiH kao države, smatra Međunarodna krizna grupa.
Sjedinjenje Države i Evropska unija moraju pronaći način da pomognu bh. vođama da postignu barem minimalni konsenzus u okviru takozvanog "Butmirskog procesa".
Takav dogovor bi omogućio Evropskoj uniji da pozove BiH da podnese kandidaturu za članstvo i time ojača integrativne faktore u zemlji, smatra ICG.
Međunarodna zajednica više ne smije odlagati odluku o svom budućem angažmanu u BiH jer svakim danom svog postojanja Ured visokog predstavnika (OHR) postaje sve više dio problema a ne rješenja, smatra Međunarodna krizna grupa.
Bonske ovlasti više nisu korisne, smatra ICG, dok je OHR, uprkos svim prijašnjim uspjesima, postao nedemokratski mehanizam za rješavanje problema.
Stoga Zapad mora učiniti sve da bh. političari preuzmu tu odgovornost na sebe i pokažu da su spremni za članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji.
"Bilo bi idelano kada bi bosanske vođe u potpunosti prihvatile 'Butmirski paket', ali usvajanje minimuma reformi potrebnih za kandiaturu za članstvo u Evropskoj uniji je zaista hitno," smatra Marko Prelec, direktor Balkanskog projekta ICG-a, za RSE.
Postizanje dogovora prije sastanka Vijeća za implementaciju mira i debate o BiH u Vijeću sigurnosti UN-a naredne sedmice bi značilo i vrlo brzo zatvaranje OHR-a, kojeg bi naslijedio Ured specijalnog prestavnika EU-a. Nasljednik OHR-a ne bi imao izvršni mandat ali bi mogao računati na prisustvo EU i NATO snaga.
BiH se, međutim, nalazi u osjetljivom i potencijalno opasnom momentu i mnogo toga može poći pogrešnim putem ako uskoro ne dođe do dogovora.
NAJGORA ODLUKA
Ulazak u izbornu godinu bez sporazuma o raspodjeli ovlasti između entiteta i zajedničkih institucija i načinu njihovog funkcionisanja znači stagniranje a nakon toga i pogoršanje situacije.
To pogoršanje, međutim, ne znači da je jedina alternativa dogovoru raspad zemlje zbog otcjepljenja Republike Srpske već sve slabiji socijalni položaj bh. građana.
Republika Srpska, smatra ICG, neće ni pokušati da se otcjepi jer bi u slučaju neuspjelog napuštanja BiH izgubila široku autonomiju koju garantuje Dejtonski mirovni sporazum.
Produbljavanaje sukoba sa RS-om bi, u slučaju nepostizanja dogovora, bilo sasvim izvjesno i međunarodna zajednica mora brzo odlučiti kako će ga dočekati.
Jedna od opcija je jačanje OHR-a, upotreba bonskih ovlasti i više mobilnih evropskih trupa koje bi dale podršku visokom predstavniku.
Druga opcija je gašenje OHR-a 1. januara 2010. godine, prije čega bi bilo rješeno pitanje državne imovine, osnažen Ured specijalnog predstavnika EU, obnovljen mandat snagama NATO-a i EUFOR -a i upućen poziv BiH da se kandidira za člana EU i NATO-a nakon što ispuni minimum uslova, smatra ICG.
"Držanje OHR do ljeta 2010. ili poslije ne bi natjeralo bh. građane i političare da donesu odluke neophodne za bitne refome. To bi onda moglo dovesti zemlju u opasnost," rekao je Prelec.
Najopasnija odluka bi bila ta da se ništa ne mijenja.
Ulazak OHR-a u sukob sa RS-om sa sadašnjim mandatom bi imao ozbiljne posljedice po obje strane i značajno i dugoročno bi pogoršao funkcioniranje BiH kao države, smatra Međunarodna krizna grupa.
