Irci danas drugi put izlaze na referendum o Lisabonskom sporazumu.
Ankete govore da je većina građana ovaj put spremna da prihvatiti sporazum, no rezultati će biti poznati tokom subote.
Pod uvjetom da Irci prihvate sporazum, za njegovu punu ratifikaciju nedostaju još samo potpisi poljskog i češkog predsjednika. Varšava očekuje da će se to dogoditi brzo, ali je ponašanje predsjednika Češke Vaclava Klausa teže predvidivo.
Irska je jedina od 27 zemalja članica Unije koja o Lisabonskom sporazumu odlučuje na referendumu.
Brisel je prošle godine bio uzdrman odbijanjem sporazuma koji je trebalo blok da uvede u novu eru. Što se promijenilo u posljednjih 16 mjeseci?
Ekonomska situacija u samoj Irskoj je bitno drugačija nego je bila 2008. godine, kada su građani prvi put odbili Lisabonski sporazum. Mnogi se plaše posljedica novog „ne“ zbog gospodarskih prilika, iako su brojni spremni kazniti prilično nepopularnu vladu.
Janis Ammanoulidis, analitičar u Evropskom Centru za politiku u Briselu smatra da bi irsko odbijanje definitivno pokopalo sporazum.
„Kažu li ne, a ja mislim da se to neće dogoditi, to bi značilo da je Lisabonski sporazum mrtav. Slijedeći korak je vidjeti što se uopće može učiniti, kako implementirati bar neke od inovacija koja sadrži Lisabonski ugovor.“
Prema nedavnim anketama, 48 odsto glasača sada namjerava glasati za Lisabonski ugovor, 33 odsto je protiv, dok je 19 neopredjeljeno.
Kladionice, također, govore u prilog pozitivnom ishodu referenduma. Vlasnik jedne od njih Paddy Power potvrđuje da je mnogo više uplata na glas za ugovor.
“To je često dobar indikator, jer u istraživanjima javnog mnenja ljudi često lažu, ali kada ulažu svoj teško zarađeni novac, sigurno je da će glasati u prilog onome na što su se kladili.”
No, ukoliko Irci kažu “da” sporazumu, pred Unijom je još posla. Na dosadašnje zavlačenje poljskog i češkog predsjednika trebala bi biti stavljena točka. Očekuje se da će Lech Kaczynsky u tom slučaju potpisati, u parlamentu, već prihvaćeni sporazum.
Druga priča su Česi i glavni euroskeptičar Vaclav Klaus koji odbija staviti svoj potpis na sporazum.
To bi moglo na ruku ići i britanskim konzervativcima koji upozoravaju da su spremni ići sa sporazumom na referendum ukoliko Ugovor ne bude ratificiran do parlamentarnih izbora koji su planirani za maj 2010.
Ako i kad Lisabonski sporazum bude u funkciji, briselsku administraciju će čekati dugo razdoblje institucionalnog prilagođavanja.
Novi predsjednik Unije i ministar vanjskih poslova morat će se izboriti za svoj položaj u, ionako, pretrpanoj rukovodstvenoj strukturi Unije.
Ostaje otvoreno pitanje daljnjeg proširivanja bloka, jer “stare” članice Unije pokazuju popriličan umor kada treba u svoje redove primiti nove članice.
Ankete govore da je većina građana ovaj put spremna da prihvatiti sporazum, no rezultati će biti poznati tokom subote.
Pod uvjetom da Irci prihvate sporazum, za njegovu punu ratifikaciju nedostaju još samo potpisi poljskog i češkog predsjednika. Varšava očekuje da će se to dogoditi brzo, ali je ponašanje predsjednika Češke Vaclava Klausa teže predvidivo.
Irska je jedina od 27 zemalja članica Unije koja o Lisabonskom sporazumu odlučuje na referendumu.
Brisel je prošle godine bio uzdrman odbijanjem sporazuma koji je trebalo blok da uvede u novu eru. Što se promijenilo u posljednjih 16 mjeseci?
Ekonomska situacija u samoj Irskoj je bitno drugačija nego je bila 2008. godine, kada su građani prvi put odbili Lisabonski sporazum. Mnogi se plaše posljedica novog „ne“ zbog gospodarskih prilika, iako su brojni spremni kazniti prilično nepopularnu vladu.
Janis Ammanoulidis, analitičar u Evropskom Centru za politiku u Briselu smatra da bi irsko odbijanje definitivno pokopalo sporazum.
„Kažu li ne, a ja mislim da se to neće dogoditi, to bi značilo da je Lisabonski sporazum mrtav. Slijedeći korak je vidjeti što se uopće može učiniti, kako implementirati bar neke od inovacija koja sadrži Lisabonski ugovor.“
Prema nedavnim anketama, 48 odsto glasača sada namjerava glasati za Lisabonski ugovor, 33 odsto je protiv, dok je 19 neopredjeljeno.
Kladionice, također, govore u prilog pozitivnom ishodu referenduma. Vlasnik jedne od njih Paddy Power potvrđuje da je mnogo više uplata na glas za ugovor.
“To je često dobar indikator, jer u istraživanjima javnog mnenja ljudi često lažu, ali kada ulažu svoj teško zarađeni novac, sigurno je da će glasati u prilog onome na što su se kladili.”
No, ukoliko Irci kažu “da” sporazumu, pred Unijom je još posla. Na dosadašnje zavlačenje poljskog i češkog predsjednika trebala bi biti stavljena točka. Očekuje se da će Lech Kaczynsky u tom slučaju potpisati, u parlamentu, već prihvaćeni sporazum.
Druga priča su Česi i glavni euroskeptičar Vaclav Klaus koji odbija staviti svoj potpis na sporazum.
To bi moglo na ruku ići i britanskim konzervativcima koji upozoravaju da su spremni ići sa sporazumom na referendum ukoliko Ugovor ne bude ratificiran do parlamentarnih izbora koji su planirani za maj 2010.
Ako i kad Lisabonski sporazum bude u funkciji, briselsku administraciju će čekati dugo razdoblje institucionalnog prilagođavanja.
Novi predsjednik Unije i ministar vanjskih poslova morat će se izboriti za svoj položaj u, ionako, pretrpanoj rukovodstvenoj strukturi Unije.
Ostaje otvoreno pitanje daljnjeg proširivanja bloka, jer “stare” članice Unije pokazuju popriličan umor kada treba u svoje redove primiti nove članice.