Devedesetdvogodišnji Rochus Misch (Rohus Miš) posljednji je živi član najužeg kruga Adolfa Hitlera, te jedini preživjeli svjedok njegova samoubistva.
Pet godina je ovaj viši podoficir SS trupa radio kao tjelesni čuvar nacističkog vodje, ali i kao njegov telefonist. U svojim privatnim foto albumima čuva kolor fotografije stare 60 godina.
Na njima se vide Misch u uniformi SS-a u Hitlerovoj kući u Alpima, njemački Führer kako promatra zečeve ili nasmijana Evu Braun, tadašnja ljubavnica, a kasnije supruga.
„Moj prvi susret s Hitlerom bio je neobičan“, prisjeća se Misch.
„Radio sam tačno 12 dana kada je došao Hitlerov adjutant, izvjesni Bruckner, i počeo me ispitivati o mojoj baki, djetinjstvu i slično. Naglo je ustao i krenuo prema vratima, a ja, dobro izvježbani mladi vojnik, skočio sam da mu ih otvorim. Sa druge strane, ravno uz vrata stajao je Hitler“, kaže Misch.
U intervjuu kojeg je dao povodom 70-te godišnjice početka II svjetskog rata, Misch se prisjeća emocija koje su ga ovladale pri prvom susretu. Najprije se zaledio, veli, a potom ga je oblila vrućina. Stojeći nasuprot Hitleru proživio je čitavu lepezu različitih osjećanja.
Tamno plava haljina
Bio je primljen u Hitlerovu službu, kao lični čuvar. Kako je vrijeme odmicalo, njegove su se dužnosti uvećavale. Pratio je Führera na putovanjima, uvijek u kolima iza „vodjinih“, a kad se potkraj rata Hitler preselio u bunker ( u kojem je i nadjen mrtav ) Misch je preuzeo dužnost telefonista.
„Cijeli je bunker bio mali, a soba u kojoj sam ja radio mogla je podnijeti još samo jednu osobu, a da se ne ugušimo boraveći u njoj“, kaže Misch.
Adolf Hitler sa pratnjomNjegovo sjećanje na 30. april 1945. godine, kada su Eva i Adolf izvršili samoubistvo, i dalje je živo.
„Saveznici su već uveliko bombardovali Berlin, eksplozije su odjekivale gradom, u bunkeru je bilo tiho. Tog dana, u nekom je trenutku neko zavikao – mislim da je gotovo. Hitlerov lični sekretar Martin Bormann je naredio svima da šute. Čekali smo desetak minuta, a onda je Borman naložio da se otvore vrata. Vidio sam Hitlera s glavom koja je pala na stol, i Evu Braun kako leži na sofi, glave okrenute prema njemu. Koljena su joj bila blago primaknuta grudima. Imala je na sebi tamno-plavu haljinu s bijelim volanima. Nikad to neću zaboraviti“, kaže Rochus Misch.
Misch je promatrao kako kako su podigli Hitlerovo tijelo, i kako su mu se vukle noge po betonu. Mischu su naredili da se popne uz stepenice i priključi se grupi koja je trebala spaliti Hitlerovo tijelo, ali je on odlučio ostati u bunkeru jer je vidio gestapovca Muellera, koji inače nije bio u tim prostorijama.
Trovanje djece
„Možda će nas ubiti ukoliko budemo posljednji svjedoci“, kazao je tada svojem kolegi, mehaničaru Hentschelu.
Sljedećeg se dana drama nastavila. U bunkeru je ubijeno šestoro djece novog njemačkog vodje Josepha Goebellsa. Otrovala ih je njihova majka Magda, koja je sve pripreme i izvršila u bunkeru kako je drugi ljudi ne bi spriječili.
Djeca pozdravljaju Adolfa Hitlera okruženog čuvarima„Djeca su sjedila desno i ispred mene. Svi smo znali što će se desiti. Vidio sam Hitlerovog doktora Dr Stumpfeggera koji je djeci dao nešto da piju. Sat ili dva kasnije iz sobe je izašla gospodja Goebbels plačući.
Misch izvukao se iz bunkera samo sat prije nego je stigla Crvena armija. Ali bio je uhvaćen i proveo je devet godina u ruskom zarobljeništvu. Hitlerov bunker je zatrpan kako ne bi postao okupljalište simpatizera nacizma.
Na pitanje koliko je znao o stravičnim zločinima koje je Adolf Hitler počinio, Misch je odgovorio:
„Znao sam za Dachau i koncentracijske logore u cjelini. Ali nisam imao pojma o razmjerama tog zločina. To jednostavno nije bila tema naših razgovora. Nuernberški se proces bavio zločinima Nijemaca, ali jedno morate znati – nikada nije bilo rata bez zločina, i nikada ih neće biti!“
Pet godina je ovaj viši podoficir SS trupa radio kao tjelesni čuvar nacističkog vodje, ali i kao njegov telefonist. U svojim privatnim foto albumima čuva kolor fotografije stare 60 godina.
Na njima se vide Misch u uniformi SS-a u Hitlerovoj kući u Alpima, njemački Führer kako promatra zečeve ili nasmijana Evu Braun, tadašnja ljubavnica, a kasnije supruga.
„Moj prvi susret s Hitlerom bio je neobičan“, prisjeća se Misch.
„Radio sam tačno 12 dana kada je došao Hitlerov adjutant, izvjesni Bruckner, i počeo me ispitivati o mojoj baki, djetinjstvu i slično. Naglo je ustao i krenuo prema vratima, a ja, dobro izvježbani mladi vojnik, skočio sam da mu ih otvorim. Sa druge strane, ravno uz vrata stajao je Hitler“, kaže Misch.
U intervjuu kojeg je dao povodom 70-te godišnjice početka II svjetskog rata, Misch se prisjeća emocija koje su ga ovladale pri prvom susretu. Najprije se zaledio, veli, a potom ga je oblila vrućina. Stojeći nasuprot Hitleru proživio je čitavu lepezu različitih osjećanja.
Tamno plava haljina
Bio je primljen u Hitlerovu službu, kao lični čuvar. Kako je vrijeme odmicalo, njegove su se dužnosti uvećavale. Pratio je Führera na putovanjima, uvijek u kolima iza „vodjinih“, a kad se potkraj rata Hitler preselio u bunker ( u kojem je i nadjen mrtav ) Misch je preuzeo dužnost telefonista.
„Cijeli je bunker bio mali, a soba u kojoj sam ja radio mogla je podnijeti još samo jednu osobu, a da se ne ugušimo boraveći u njoj“, kaže Misch.
„Saveznici su već uveliko bombardovali Berlin, eksplozije su odjekivale gradom, u bunkeru je bilo tiho. Tog dana, u nekom je trenutku neko zavikao – mislim da je gotovo. Hitlerov lični sekretar Martin Bormann je naredio svima da šute. Čekali smo desetak minuta, a onda je Borman naložio da se otvore vrata. Vidio sam Hitlera s glavom koja je pala na stol, i Evu Braun kako leži na sofi, glave okrenute prema njemu. Koljena su joj bila blago primaknuta grudima. Imala je na sebi tamno-plavu haljinu s bijelim volanima. Nikad to neću zaboraviti“, kaže Rochus Misch.
Misch je promatrao kako kako su podigli Hitlerovo tijelo, i kako su mu se vukle noge po betonu. Mischu su naredili da se popne uz stepenice i priključi se grupi koja je trebala spaliti Hitlerovo tijelo, ali je on odlučio ostati u bunkeru jer je vidio gestapovca Muellera, koji inače nije bio u tim prostorijama.
Trovanje djece
„Možda će nas ubiti ukoliko budemo posljednji svjedoci“, kazao je tada svojem kolegi, mehaničaru Hentschelu.
Sljedećeg se dana drama nastavila. U bunkeru je ubijeno šestoro djece novog njemačkog vodje Josepha Goebellsa. Otrovala ih je njihova majka Magda, koja je sve pripreme i izvršila u bunkeru kako je drugi ljudi ne bi spriječili.
Misch izvukao se iz bunkera samo sat prije nego je stigla Crvena armija. Ali bio je uhvaćen i proveo je devet godina u ruskom zarobljeništvu. Hitlerov bunker je zatrpan kako ne bi postao okupljalište simpatizera nacizma.
Na pitanje koliko je znao o stravičnim zločinima koje je Adolf Hitler počinio, Misch je odgovorio:
„Znao sam za Dachau i koncentracijske logore u cjelini. Ali nisam imao pojma o razmjerama tog zločina. To jednostavno nije bila tema naših razgovora. Nuernberški se proces bavio zločinima Nijemaca, ali jedno morate znati – nikada nije bilo rata bez zločina, i nikada ih neće biti!“
