Deklaracija o izgradnji migracijskog partnerstva
Učesnici ministarske konferencije o migracijama, koja je održana u Pragu u okviru češkog predsjedavanja Vijećem Evropske unije usvojili su Deklaraciju o izgradnji migracijskog partnerstva, saopštilo je Ministarstvo sigurnosti BiH.
Kako se navodi, Deklaracija predstavlja zajednički pristup 49 zemalja članica Evropske unije i Schengena, jugoistočne i istočne Evrope, te centralne Azije i Turske, pitanjima prevencije i borbe protiv ilegalnih migracija, readmisije, dobrovoljnog povratka, integracije legalnih i ilegalnih migranata u zemljama domaćina, te radnih migracija i njihovog pretvaranja u pozitivne snage razvoja.
U domenu legalnih migracija, s posebnim osvrtom na radne migracije, čiji obim i strukturu uveliko diktira međunarodna ekonomska kriza, Deklaracijom se priznaje nadležnost država da odrede broj osoba koje će biti primljene na njihova tržišta rada, uz uzajamno priznavanje profesionalnih kvalifikacija i prava na spajanje porodice, bolje korištenje kadrova, podršku kretanju studenata i naučnika, priznavanje važne uloge dijaspore i pronalaženje načina za jačanje finansijskog i bankarskog sektora za ciljane investicije migranata u zemljama porijekla.
Ponovo izostala podrška poslanika iz RS
Prijedlog revidirane strategije Bosne i Hercegovine za provođenje Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, ni u drugom pokušaju, nije dobio potrebnu podršku poslanika iz Republike Srpske u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, tako da bi o njegovoj daljoj sudbini trebao odlučiti Kolegij ovog doma.
Safet HalilovićZa prijedlog su glasala 22 poslanika, tri su bila protiv, a sedam suzdržano. Ukoliko se Kolegij ne usaglasi o tome da li će Prijedlog biti usvojen, poslanici će ponovo glasati o njemu na nekoj od narednih sjednica.
O razlozima zbog kojih revidirana strategija još uvijek nije dobila podršku poslanika Parlamenta, govori ministar za ljudska prava i izbjeglice BIH, Safet Halilović:
“Za to postoji niz razloga. Radi se o jednoj vrsti političkog otpora koji postoji u jednom dijelu političkih opcija unutar Parlamenta BiH. Naime, radi se o tome da je revidirana strategija Aneksa VII Dejtonskog sporazuma jedan vrlo ozbiljan dokument koji je rađen više od godinu dana uz učešće preko 50 domaćih i međunarodnih institucija i organizacija. Dokument je rađen sa svim pitanjima za provedbu ovog aneksa, od povratka, preko socijalnih, ekonomskih, zdravstvenih i pitanja obrazovanja, deminiranja, itd. Takva revidirana strategija vjerno odražava ono što sadrži Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. Aneks VII govori o tome da je obaveza države da svim građanima koji su protjerani iz svojih domova, da im se omogući povratak, kao i da je država dužna da im obezbjedi te uslove i finansijska sredstva. Aneks VII takođe spominje mogućnost opcije da građanima koji žele da promjene mjesto boravka, da im se to i omogući. I to je njihovo pravo. Takođe, postoji jedna odredba unutar Aneksa VII koja kaže da za one osobe kojima ne može da se vrati imovina, jer je uništena, uglavnom je tu o stanovima riječ, da imaju pravo na nadoknadu. Svi ti aspekti su urađeni unutar strategije na takav način kako ih prihvata Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. Međutim, političke realnosti u BiH su takve kakve jesu. Uz priznavanje obaveze države da se omogući povratak ljudima, imamo oko 150.000 takvih osoba, a imamo i jednu grupaciju ljudi i političkih opcija koje ne žele da se povratak uopšte desi i koje se zalažu za tzv. ostanak. Za sam povratak 150.000 osoba i izgradnju smještaja treba nam preko milijardu konvertibilnih maraka. Za druge potrebe da ne govorimo.”
Koje su to političke opcije koje su protiv revidirane strategije?
“Ima razumijevanja u većini političkih stranaka, međutim SNSD je politička opcija koja ne omogućava da strategija ima entitetsku većinu u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Mi smo na jednoj od sjednica Predstavničkog doma dobili zadatak kao Ministarstvo da uzmemo u obzir sve diskusije i prijedloge koji su vođeni povodom strategije. Oni se uglavnom svode na ideju da se uz strategiju uradi akcioni plan i to u roku od tri mjeseca kako bi se ti ljudi vratili i drugi prijedlog koji traži izjednačavanje svih prava: i povratka i kompenzacije i ostanka na podjednak način, što nije u duhu Dejtona. To je mimo Dejtona. Na parlamentarnoj komisiji za ljudska prava sa kojom smo radili na svim tim dodatnim prijedlozima prihvatili smo neku vrstu kompromisa i pristali smo na opći zaključak da će Ministarstvo u naredna tri mjeseca uraditi akcione planove u kome će razraditi sve obaveze koji proizilaze iz Aneksa VII Dejtonskog sporazuma, a koje se odnose na povratak, kompenzaciju i na mogućnost ostanka ljudi koji ne žele da se vrate na prijeratno mjesto boravišta. Takva opcija nije zadovoljila one koji traže izjednačavanje svih kategorija i ostalo je još par dana za usaglašavanje stavova. ”
Šta očekujete, hoće li se uspjeti postići dogovor, kako revidirana strategija ne bi išla po treći put u Parlament, čime se gubi dragocjeno vrijeme?
“Naša je želja da postignemo dogovor, jer mi smo kroz ozbiljnija odvajanja u posljednje dvije godine koja su učinjena na nivou BiH vrlo transparentno i pravedno ta sredstva trošili na pripadnike sva tri naroda i u svim situacijama koje predviđa Aneks VII Dejtonskog sporazuma koji se odnosi na sve ove kategorije o kojima je bilo riječi.”
Agonija štediša još traje
U Predstavničkom domu Parlamentarne Skupštine BiH obavljena je rasprava o Izvještaju Privremene zajedničke komisije za utvrđivanje stare devizne štednje građana BiH položene na račune domicilnih banaka i filijala u BiH.
Branko DokićKoordinator Komisije zastupnik Branko Dokić istakao je da je Komisija utvrdila da su dugovanja prema starim štedišama iznad dvije milijarde i 300 miliona konvertibilnih maraka.
"Ističem da proces verifikacije štediša nije uspio, a prema podacima koje smo dobili u proteklom periodu registrirano je oko 85 hiljada štediša. Do sada je isplaćeno njih 32.060", istakao je Dokić.
Komisija je usaglasila nekoliko zaključaka, uključujući i onaj koji se odnosi na verifikaciju štediša.
"Sugeriramo da se ne govori o verifikaciji već o sravnivanju stanja ili da verifikacija pređe u stalni proces", objasnio je Dokić.
Jerko Ivanković LijanovićKomisija je preporučila da se u budućim rješenjima ovog kontinuiranog problema, prema staroj deviznoj štednji odnosi kao prema privatnom vlasništvu te da ta rješenja budu u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Također, predloženo je i riješavanje pitanja nasljednika stare devizne štednje, a koje proizilazi iz njenog tretiranja kao privatne imovine. Predloženo je i formiranje komisije za izradu novog ili dopunu postojećeg zakona o staroj deviznoj štednji.
Zastupnik Jerko Ivanković-Lijanović istakao je da "agonija štediša traje već 18 godina".
"Država ima mogućnosti da ovim ljudima vrati novac koji im dugujemo već 18 godina", kazao je Lijanović.
Naše naredne rubrike potvrđuju koliko je BiH neophodna strategija za provođenje Aneksa VII kako bi se proces povratka konačno mogao završiti. Prvi primjer je Tuzla.
Tridesetdvogodišnji Alen Alić iz Tuzle posljednjih 7 godina sa majkom, suprugom i dvoje djece živi u alternativnom smještaju na adresi Krojčica 89. Kako ističe Alen, smještaj je neuslovan. Više puta je obilazio nadležnu općinsku službu kako bi mu dodijelili drugi krov nad glavom.
“Ovdje ima puno vlage. Sve je vlažno i trulo da životinje ovdje ne bi spavale. Već 7 godina ovdje živim bez vode i struje! Sedam godina!"
TuzlaFaruk Ajaz, šef službe za stambene poslove Općine Tuzla kaže:
“Pretpostavljam da barake nisu uslovne za stanovanje, ali onda bih voleo da mi neko objasni zbog čega ta lica, koja tako kažu, ne presele u Mihatoviće?”
Naselje Mihatovići raspolaže sa 220 stambenih jedinica koje su izgrađene za izbjegla i prognana lica. Nerijetko se dešava da se kao alternativni smještaj nudi i drugim socijalno ugroženim porodicama. Jedan apartman od 45 kvadratnih metara sastoji se od dvije sobe, kuhinje, kupatila i hodnika sa priključenom električnom energijom i vodom. U ovom momentu slobodno je devet ovakvih apartmana. Međutim, porodica Alić izbjegava da ode u Mihatoviće i radije ostaje u Tuzli, kaže Faruk Ajaz:
“Sama Tuzla ima toliko socijalnih slučajeva, nezbrinutih i boračke populacije da ćemo mi u narednih mjesec i po dana svih 26 korisnika premjestiti u Mihatoviće. Oni će iskoristiti svoje pravo da se žale Ministarstvu, ali mi ćemo taj proces dovesti do kraja.“
Zvornik, okolicaSa druge strane porodice koje više od 10 godina žive u Mihatovićima, bez obzira na prekinut status izbjegle i raseljene osobe, ne žele se vratiti u prijaratna mjesta prebivališta. Jedan od njih je Nail Ramić, prognanik iz Općine Zvornik:
“Tražim od službe za raseljene i od službe za stambene odluku da se moja kuća od 140 kvadratnih metara dostojno obnovi. U protivnom ću tužiti Republiku Srpsku.”
Prema riječima Faruka Ajaza posljednjih 6 godina prisutna je opstrukcija prema povratku, što dodatno usložnjava pomenuti problem smještaja domicilno socijalno ugroženih porodica. Služba za stambene poslove Općine Tuzla pred sobom ima zadatak riješiti smještaj za 8 romskih porodica.
Dodik i Husain o povratku
Naveed Hussain i Milorad DodikPredsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik razgovarao je s predstavnikom UNHCR-a u BiH Navedom Husainom o pitanjima koja se odnose na položaj izbjeglica, povratnika i raseljenih, te o dokumentu "Revidirana strategija BiH za provođenje Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma" koji se nalazi u proceduri u Parlamentu BiH.
Premijer Dodik je istakao punu podršku Vlade RS što efikasnijem rješavanju problema s kojima se suočavaju izbjegle i raseljene osobe i povratnici, te ukazao na neophodnost da se u tekst "Revidirane strategije BiH za sprovođenje Aneksa 7" uključi odredba koja će, u pogledu statusa i pomoći, omogućiti ravnopravan tretman i za raseljene osobe koje ne žele da se vrate u mjesta prijeratnog boravka, već žele da ostanu u mjestima gdje danas žive, saopšteno je iz Biroa za odnose sa javnošću.
Predstavnik UNHCR-a Naved Husain upoznao je premijera Dodika o dosadašnjoj pomoći ove organizacije Srbima izbjeglim iz Hrvatske, kao i o UNHCR-ovom programu pomoći Romima.
(Saradnja Dragana Slepčević)
Učesnici ministarske konferencije o migracijama, koja je održana u Pragu u okviru češkog predsjedavanja Vijećem Evropske unije usvojili su Deklaraciju o izgradnji migracijskog partnerstva, saopštilo je Ministarstvo sigurnosti BiH.
Kako se navodi, Deklaracija predstavlja zajednički pristup 49 zemalja članica Evropske unije i Schengena, jugoistočne i istočne Evrope, te centralne Azije i Turske, pitanjima prevencije i borbe protiv ilegalnih migracija, readmisije, dobrovoljnog povratka, integracije legalnih i ilegalnih migranata u zemljama domaćina, te radnih migracija i njihovog pretvaranja u pozitivne snage razvoja.
U domenu legalnih migracija, s posebnim osvrtom na radne migracije, čiji obim i strukturu uveliko diktira međunarodna ekonomska kriza, Deklaracijom se priznaje nadležnost država da odrede broj osoba koje će biti primljene na njihova tržišta rada, uz uzajamno priznavanje profesionalnih kvalifikacija i prava na spajanje porodice, bolje korištenje kadrova, podršku kretanju studenata i naučnika, priznavanje važne uloge dijaspore i pronalaženje načina za jačanje finansijskog i bankarskog sektora za ciljane investicije migranata u zemljama porijekla.
Ponovo izostala podrška poslanika iz RS
Prijedlog revidirane strategije Bosne i Hercegovine za provođenje Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, ni u drugom pokušaju, nije dobio potrebnu podršku poslanika iz Republike Srpske u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, tako da bi o njegovoj daljoj sudbini trebao odlučiti Kolegij ovog doma.
Uz priznavanje obaveze države da se omogući povratak ljudima, imamo oko 150.000 takvih osoba, a imamo i jednu grupaciju ljudi i političkih opcija koje ne žele da se povratak uopšte desi i koje se zalažu za tzv. ostanak.
“Za to postoji niz razloga. Radi se o jednoj vrsti političkog otpora koji postoji u jednom dijelu političkih opcija unutar Parlamenta BiH. Naime, radi se o tome da je revidirana strategija Aneksa VII Dejtonskog sporazuma jedan vrlo ozbiljan dokument koji je rađen više od godinu dana uz učešće preko 50 domaćih i međunarodnih institucija i organizacija. Dokument je rađen sa svim pitanjima za provedbu ovog aneksa, od povratka, preko socijalnih, ekonomskih, zdravstvenih i pitanja obrazovanja, deminiranja, itd. Takva revidirana strategija vjerno odražava ono što sadrži Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. Aneks VII govori o tome da je obaveza države da svim građanima koji su protjerani iz svojih domova, da im se omogući povratak, kao i da je država dužna da im obezbjedi te uslove i finansijska sredstva. Aneks VII takođe spominje mogućnost opcije da građanima koji žele da promjene mjesto boravka, da im se to i omogući. I to je njihovo pravo. Takođe, postoji jedna odredba unutar Aneksa VII koja kaže da za one osobe kojima ne može da se vrati imovina, jer je uništena, uglavnom je tu o stanovima riječ, da imaju pravo na nadoknadu. Svi ti aspekti su urađeni unutar strategije na takav način kako ih prihvata Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. Međutim, političke realnosti u BiH su takve kakve jesu. Uz priznavanje obaveze države da se omogući povratak ljudima, imamo oko 150.000 takvih osoba, a imamo i jednu grupaciju ljudi i političkih opcija koje ne žele da se povratak uopšte desi i koje se zalažu za tzv. ostanak. Za sam povratak 150.000 osoba i izgradnju smještaja treba nam preko milijardu konvertibilnih maraka. Za druge potrebe da ne govorimo.”
Ima razumijevanja u većini političkih stranaka, međutim SNSD je politička opcija koja ne omogućava da strategija ima entitetsku većinu u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.
“Ima razumijevanja u većini političkih stranaka, međutim SNSD je politička opcija koja ne omogućava da strategija ima entitetsku većinu u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Mi smo na jednoj od sjednica Predstavničkog doma dobili zadatak kao Ministarstvo da uzmemo u obzir sve diskusije i prijedloge koji su vođeni povodom strategije. Oni se uglavnom svode na ideju da se uz strategiju uradi akcioni plan i to u roku od tri mjeseca kako bi se ti ljudi vratili i drugi prijedlog koji traži izjednačavanje svih prava: i povratka i kompenzacije i ostanka na podjednak način, što nije u duhu Dejtona. To je mimo Dejtona. Na parlamentarnoj komisiji za ljudska prava sa kojom smo radili na svim tim dodatnim prijedlozima prihvatili smo neku vrstu kompromisa i pristali smo na opći zaključak da će Ministarstvo u naredna tri mjeseca uraditi akcione planove u kome će razraditi sve obaveze koji proizilaze iz Aneksa VII Dejtonskog sporazuma, a koje se odnose na povratak, kompenzaciju i na mogućnost ostanka ljudi koji ne žele da se vrate na prijeratno mjesto boravišta. Takva opcija nije zadovoljila one koji traže izjednačavanje svih kategorija i ostalo je još par dana za usaglašavanje stavova. ”
Šta očekujete, hoće li se uspjeti postići dogovor, kako revidirana strategija ne bi išla po treći put u Parlament, čime se gubi dragocjeno vrijeme?
“Naša je želja da postignemo dogovor, jer mi smo kroz ozbiljnija odvajanja u posljednje dvije godine koja su učinjena na nivou BiH vrlo transparentno i pravedno ta sredstva trošili na pripadnike sva tri naroda i u svim situacijama koje predviđa Aneks VII Dejtonskog sporazuma koji se odnosi na sve ove kategorije o kojima je bilo riječi.”
Agonija štediša još traje
U Predstavničkom domu Parlamentarne Skupštine BiH obavljena je rasprava o Izvještaju Privremene zajedničke komisije za utvrđivanje stare devizne štednje građana BiH položene na račune domicilnih banaka i filijala u BiH.
"Ističem da proces verifikacije štediša nije uspio, a prema podacima koje smo dobili u proteklom periodu registrirano je oko 85 hiljada štediša. Do sada je isplaćeno njih 32.060", istakao je Dokić.
Komisija je usaglasila nekoliko zaključaka, uključujući i onaj koji se odnosi na verifikaciju štediša.
"Sugeriramo da se ne govori o verifikaciji već o sravnivanju stanja ili da verifikacija pređe u stalni proces", objasnio je Dokić.
Zastupnik Jerko Ivanković-Lijanović istakao je da "agonija štediša traje već 18 godina".
"Država ima mogućnosti da ovim ljudima vrati novac koji im dugujemo već 18 godina", kazao je Lijanović.
Naše naredne rubrike potvrđuju koliko je BiH neophodna strategija za provođenje Aneksa VII kako bi se proces povratka konačno mogao završiti. Prvi primjer je Tuzla.
Tridesetdvogodišnji Alen Alić iz Tuzle posljednjih 7 godina sa majkom, suprugom i dvoje djece živi u alternativnom smještaju na adresi Krojčica 89. Kako ističe Alen, smještaj je neuslovan. Više puta je obilazio nadležnu općinsku službu kako bi mu dodijelili drugi krov nad glavom.
“Ovdje ima puno vlage. Sve je vlažno i trulo da životinje ovdje ne bi spavale. Već 7 godina ovdje živim bez vode i struje! Sedam godina!"
“Pretpostavljam da barake nisu uslovne za stanovanje, ali onda bih voleo da mi neko objasni zbog čega ta lica, koja tako kažu, ne presele u Mihatoviće?”
Naselje Mihatovići raspolaže sa 220 stambenih jedinica koje su izgrađene za izbjegla i prognana lica. Nerijetko se dešava da se kao alternativni smještaj nudi i drugim socijalno ugroženim porodicama. Jedan apartman od 45 kvadratnih metara sastoji se od dvije sobe, kuhinje, kupatila i hodnika sa priključenom električnom energijom i vodom. U ovom momentu slobodno je devet ovakvih apartmana. Međutim, porodica Alić izbjegava da ode u Mihatoviće i radije ostaje u Tuzli, kaže Faruk Ajaz:
“Sama Tuzla ima toliko socijalnih slučajeva, nezbrinutih i boračke populacije da ćemo mi u narednih mjesec i po dana svih 26 korisnika premjestiti u Mihatoviće. Oni će iskoristiti svoje pravo da se žale Ministarstvu, ali mi ćemo taj proces dovesti do kraja.“
“Tražim od službe za raseljene i od službe za stambene odluku da se moja kuća od 140 kvadratnih metara dostojno obnovi. U protivnom ću tužiti Republiku Srpsku.”
Prema riječima Faruka Ajaza posljednjih 6 godina prisutna je opstrukcija prema povratku, što dodatno usložnjava pomenuti problem smještaja domicilno socijalno ugroženih porodica. Služba za stambene poslove Općine Tuzla pred sobom ima zadatak riješiti smještaj za 8 romskih porodica.
Dodik i Husain o povratku
Premijer Dodik je istakao punu podršku Vlade RS što efikasnijem rješavanju problema s kojima se suočavaju izbjegle i raseljene osobe i povratnici, te ukazao na neophodnost da se u tekst "Revidirane strategije BiH za sprovođenje Aneksa 7" uključi odredba koja će, u pogledu statusa i pomoći, omogućiti ravnopravan tretman i za raseljene osobe koje ne žele da se vrate u mjesta prijeratnog boravka, već žele da ostanu u mjestima gdje danas žive, saopšteno je iz Biroa za odnose sa javnošću.
Predstavnik UNHCR-a Naved Husain upoznao je premijera Dodika o dosadašnjoj pomoći ove organizacije Srbima izbjeglim iz Hrvatske, kao i o UNHCR-ovom programu pomoći Romima.
(Saradnja Dragana Slepčević)