Evo što kažu Zagrepčani:
„To je diskriminacija za nas pušače, a i za ugostitelje.“
„A s jedne strane je diskriminacija, al' ne može ni pušač drugoga ometati.“
„Pa, gle, osobno me ne smeta, al' ako smo u zatvorenom prostoru
onda je zabrana sasvim u redu!“
„Pogotovo po zimi, kad se unutra puši, pa to je jezivo.“
„Zakon podržavam maksimalno!“
„Ako mi se puši idem na balkon pušit.“
„Ja ću doma i jednostavno neću ić' u kafić na kavu.“
„Trebali su pustit kafićima hoće li biti prostor za pušenje ili ne i gotovo, to rješenje bi bilo OK.“
„Jednostavno, nitko nije pitao one ljude kojih se to tiče, al' to je u ovoj zemlji već praksa, da nema referenduma za NATO, za Europsku uniju, protiv pušenja...to sve ide na mala vrata.“
Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda u Hrvatskoj stupio je na snagu još jesenas, ali je njegova primjena prolongirana za 6 mjeseci, do proljeća, kako bi ga, uz otvorene terase, lakše preživjeli i ugostitelji i pušači. Predsjednik Ceha ugostitelja u Hrvatskoj obrtničkoj komori Zlatko Puntijar:
«U ovom momentu smo u situaciji u kojoj jesmo. Zakon je stupio na snagu, svi smo mi za zdravlje i nismo protiv tog Zakona, ali smo protiv načina njegova provođenja tj.da sustav samo gleda interes jedne strane – nepušače, a da se ne nađe kompromis i zadovoljstvo i za jedne i za druge.»
Naime, po Zakonu koji je danas stupio na snagu, vlasnici restorana će moći i morati osigurati i posebnu prostoriju za pušenje, ali u njoj nije moguće naručiti hranu ili piće. Osječki ugostitelj Stjepan Dernaj:
«Kao građanin podržavam ovaj Zakon, ali kao ugostitelj bio bih zadovoljan kad bi se primijenio austrijski zakon, a to znači da se u zatvorenim i odvojenim prostorijama za pušače dozvoli i konzumiranje napitaka i kave.»
Iz hrvatskog je Ministarstva zdravstva već odavno krenula žestoka kampanja protiv pušenja uz crne brojke o 10.000 umrlih godišnje od raka pluća, no građani, pa i oni koji su oduševljeni što u Hrvatskoj više neće biti zadimljenih javnih prostora, dosta ironično komentiraju tu silnu brigu države za zdravlje ljudi, samo kad je u pitanju pušenje:
«Čujte, mi idemo u Europu s pušenjem, a ne s plaćom i sa radom. U Europu idemo s glupostima. Gledam u nedjelju u Dubrovniku toliki turisti su došli, a nijedan dućan nije otvoren. Pa to je apsurd kaj se dela. Koliko će ih samo tu ostati bez posla? Veliju 10.000 ljudi umire od cigarete godišnje, a kaj ne vele da i 10.000 umire od gladi, od nekvalitetnog jela, kaj jedu samo krumpir i kruh, ako imaju. Ljudi danas bez plaće delaju. Pa, di to ima u svijetu raditi i ne primati plaću? Di?! Pa, to je apsurd!»
I urednika popularne televizijske emisije 'Na rubu znanosti' Krešimira Mišaka zatekli smo jutros na terasi jednog zagrebačkog kafića gdje uživa u kavi i cigareti. Ističe da je svjestan opasnosti od pušenja, ali ga smeta licemjerje i snažna informativna mašinerija kojom se, kaže, već 'prema potrebi' proglašavaju i neprijatelji i opasnosti:
«U sklopu emisija 'Na rubu znanosti' je i dio emisija o takozvanim 'teorijama zavjere' u kojima stručnjaci vrlo argumentirano objašnjavaju i tzv. totalitarističko šuljenje, odnosnu metodu malih koraka kojom se svijet pretvara u policijsku državu što možemo vidjeti na mnogo primjera. Jedna od njih je tendencija prema nadzornim kamerama, drugo su tendencije prema jače naoružanim policijskim snagama zbog priče o terorizmu i sl., tako da je i priča o pušenju samo vrh sante leda koja je, ono, skrivena ispod površine vode i dosta je široka. Na tragu toga bi se moglo reći da je to sve jedno 'veliko pušenje', pa ne znam zašto bi onda bilo zabranjeno samo u birtijama?!»
Doza ironije, sumnje u iskrenu namjeru i kod mnogih građana:
„Tko puši umrijet će, tko ne puši prije će...“
„Ha, al' mnogi puše da i ne znaju da pušiju ..hehehe“
„U ovoj državi se uvijek 'puši', samo - što se puši i na koji način...?!“
„To je diskriminacija za nas pušače, a i za ugostitelje.“
„A s jedne strane je diskriminacija, al' ne može ni pušač drugoga ometati.“
„Pa, gle, osobno me ne smeta, al' ako smo u zatvorenom prostoru
onda je zabrana sasvim u redu!“
„Pogotovo po zimi, kad se unutra puši, pa to je jezivo.“
„Zakon podržavam maksimalno!“
„Ako mi se puši idem na balkon pušit.“
„Ja ću doma i jednostavno neću ić' u kafić na kavu.“
„Trebali su pustit kafićima hoće li biti prostor za pušenje ili ne i gotovo, to rješenje bi bilo OK.“
„Jednostavno, nitko nije pitao one ljude kojih se to tiče, al' to je u ovoj zemlji već praksa, da nema referenduma za NATO, za Europsku uniju, protiv pušenja...to sve ide na mala vrata.“
Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda u Hrvatskoj stupio je na snagu još jesenas, ali je njegova primjena prolongirana za 6 mjeseci, do proljeća, kako bi ga, uz otvorene terase, lakše preživjeli i ugostitelji i pušači. Predsjednik Ceha ugostitelja u Hrvatskoj obrtničkoj komori Zlatko Puntijar:
«U ovom momentu smo u situaciji u kojoj jesmo. Zakon je stupio na snagu, svi smo mi za zdravlje i nismo protiv tog Zakona, ali smo protiv načina njegova provođenja tj.da sustav samo gleda interes jedne strane – nepušače, a da se ne nađe kompromis i zadovoljstvo i za jedne i za druge.»
«Kao građanin podržavam ovaj Zakon, ali kao ugostitelj bio bih zadovoljan kad bi se primijenio austrijski zakon, a to znači da se u zatvorenim i odvojenim prostorijama za pušače dozvoli i konzumiranje napitaka i kave.»
Iz hrvatskog je Ministarstva zdravstva već odavno krenula žestoka kampanja protiv pušenja uz crne brojke o 10.000 umrlih godišnje od raka pluća, no građani, pa i oni koji su oduševljeni što u Hrvatskoj više neće biti zadimljenih javnih prostora, dosta ironično komentiraju tu silnu brigu države za zdravlje ljudi, samo kad je u pitanju pušenje:
«Čujte, mi idemo u Europu s pušenjem, a ne s plaćom i sa radom. U Europu idemo s glupostima. Gledam u nedjelju u Dubrovniku toliki turisti su došli, a nijedan dućan nije otvoren. Pa to je apsurd kaj se dela. Koliko će ih samo tu ostati bez posla? Veliju 10.000 ljudi umire od cigarete godišnje, a kaj ne vele da i 10.000 umire od gladi, od nekvalitetnog jela, kaj jedu samo krumpir i kruh, ako imaju. Ljudi danas bez plaće delaju. Pa, di to ima u svijetu raditi i ne primati plaću? Di?! Pa, to je apsurd!»
I urednika popularne televizijske emisije 'Na rubu znanosti' Krešimira Mišaka zatekli smo jutros na terasi jednog zagrebačkog kafića gdje uživa u kavi i cigareti. Ističe da je svjestan opasnosti od pušenja, ali ga smeta licemjerje i snažna informativna mašinerija kojom se, kaže, već 'prema potrebi' proglašavaju i neprijatelji i opasnosti:
«U sklopu emisija 'Na rubu znanosti' je i dio emisija o takozvanim 'teorijama zavjere' u kojima stručnjaci vrlo argumentirano objašnjavaju i tzv. totalitarističko šuljenje, odnosnu metodu malih koraka kojom se svijet pretvara u policijsku državu što možemo vidjeti na mnogo primjera. Jedna od njih je tendencija prema nadzornim kamerama, drugo su tendencije prema jače naoružanim policijskim snagama zbog priče o terorizmu i sl., tako da je i priča o pušenju samo vrh sante leda koja je, ono, skrivena ispod površine vode i dosta je široka. Na tragu toga bi se moglo reći da je to sve jedno 'veliko pušenje', pa ne znam zašto bi onda bilo zabranjeno samo u birtijama?!»
Doza ironije, sumnje u iskrenu namjeru i kod mnogih građana:
„Tko puši umrijet će, tko ne puši prije će...“
„Ha, al' mnogi puše da i ne znaju da pušiju ..hehehe“
„U ovoj državi se uvijek 'puši', samo - što se puši i na koji način...?!“
