Uskoro izručivanja za korupciju i organizirani kriminal

Ova ideju staru petnaestak godina koja je potekla iz krugova nevladinih organizacija u regiji, u Hrvatskoj je prošle godine aktualizirao premijer Ivo Sanader, nakon blamaže sa bijegom u Bosnu i Hercegovinu riječkog kirurga osuđenog zbog mita i korupcije.

Radi se na omogućavanju izručivanja vlastitih državljana i potraživanja od drugih zemalja da izruče vlastite državljane između Hrvatske sa jedne strane i Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore s druge strane, i to za specifična djela korupcije i organiziranog kriminala, kazao je za naš radio ministar pravosuđa u hrvatskoj Vladi Ivan Šimonović:

„Dvije su pretpostavke da bi se to moglo realizirati: prvo je – Hrvatska treba promijeniti Ustav, i drugo – treba sklopiti bilateralne ugovore sa državama – najčešće će se raditi o državama regije, dakle – Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora. Na oba plana se nešto radi: Hrvatska ionako mora promijeniti Ustav radi svojeg pristupa Europskoj uniji.“

Šimonović podsjeća da je jedna od obaveza država članica Europske unije da prihvaćaju europski uhidbeni nalog, dakle da prihvaćaju obavezu izručivanja svojih državljana u druge države članice Europske unije.

„Rješenje jest je – kad se mijenja Ustav, da se ostavi mogućnost da se, osim u druge države članice Europske unije, hrvatske državljane može izručivati i u države, i potraživati državljane drugih država da budu izručeni Hrvatskoj, za one države s kojima se potpišu bilateralni ugovori. U tijeku su razgovori sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom na zaključivanju bilateralnih ugovora koji bi se odnosili na izručivanje za specifična djela korupcije, odnosno organiziranog kriminala.“

Aktualni slučaj Jelavić osvježio je prošlogodišnju inicijativu hrvatskog premijera Ive Sanadera da se krene sa takvom izmjenom zakonodavstva država regije, koju je Sanader iznio nakon što je riječki kirurg Ognjen Šimić, osuđen u Hrvatskoj na 9 godina zatvora zbog korupcije, odnosno primanja mita, pobjegao u Bosnu i Hercegovinu. Tamo ga od izručenja Hrvatskoj štiti bosansko-hercegovačko državljanstvo, koje Šimić ima pored hrvatskog državljanstva. Hrvatska oporba tada je ovu Sanaderovu inicijativu nazvala vatrogasnom mjerom sa ciljem da sakrije blamažu oko Šimićevog bijega.

Međutim, kako očito svaka od država regije ima ne samo jednog, nego i više svojih „Šimića“, bilateralni sporazumi o izručivanju više nisu daleka budućnost. I dalje ostaje otvoreno pitanje osumnjičenika za ratne zločine, koji neće biti pokriveni ovim ugovorima, kada se jednom potpišu. Ratni zločini ne zastarijevaju, podsjećaju poznavatelji situacije - i u nekoj budućnosti sve će zemlje regije biti članice Europske unije, u kojoj prema europskom uhidbenom nalogu nije moguće odbiti izručenje vlastitog državljanina optuženog za ratni zločin. A do tada ne smije se gubiti iz vida da su državna odvjetništva, odnosno tužiteljstva Hrvatske i Srbije, odnosno Hrvatske i Bosne i Hercegovine potpisala sporazume o suradnji u gonjenju ratnih zločina, dakle u razmjeni dokaza, pribavljanju svjedoka i obavljanju pojedinih radnji na području druge države, što sve pokazuje da je suradnja ne samo moguća, nego da daje i rezultate.

Zbog nepostojanja sporazuma između dvije države, počiniocima teških krivičnih dijela koji imaju dvojno državljanstvo omogućeno je da iz BiH pobjegnu u Hrvatsku i da normalno nastave život. Ali i obratno - da osuđenici iz Hrvatske utočište nađu u BiH. Veliki je broj potjernica raspisan za osobama koje imaju dvojno državljanstvo sa Hrvatskom. Otmica Ante Jelavića, jednog od osuđenih kojeg traži bh. pravosuđe, ponovo je aktuelizovala ovaj problem.

BiH pokrenula inicijativu za izmjenu Ugovora

Bosna i Hercegovina, prema tvrdnjama nadležnih, već pet godina nudi potpisivanje sporazuma kojim bi se omogućilo da Zagreb Sarajevu izruči svoje državljane, i obrnuto. Ova oblast između dvije države danas je regulisana sa dva ugovora, kao i evropskim konvencijama. Ipak, ni Hrvatska ni BiH, jedna na osnovu Ustava, a druga Zakona o krivičnom postupku, ne izručuju svoje državljane. BiH je pokrenula inicijativu za izmjenu Ugovora o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima kako bi se riješio ovaj problem. O kakvim izmjenama je riječ, pojašnjava pomoćnik državnog ministra pravde Nikola Sladoje:

„Do sada je po tom ugovoru trebala saglasnost tog lica da izdržava kaznu u Republici Hrvatskoj. Kroz izmjenu ugovora otklonila bi se ova blokada, tako da bi lice bez svoje saglasnosti moglo da bude privedeno pravdi i izdrži kaznu u drugoj državi. To je suština naših prijedloga prema Republici Hrvatskoj. Kod krivičnih gonjenja problem bi se mogao riješiti primjenom Evropske konvencije o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i primjenom Evropske konvencije o transferu krivičnih postupaka gdje stoji ukoliko se lice ne izručuje jednoj državi, da je ta država dužna voditi krivični postupak protiv tog lica.“

Međudržavni sporazum o ekstradiciji obeshrabrio bi kriminalne grupe i pojedince kojima danas granice u regionu ne predstavljaju problem nego mogućnost sigurnog utočišta. Predsjedavajući bh. Predsjedništva Nebojša Radmanović smatra da je ovakav sporazum važan za dobrosusjedske odnose zemalja u regionu, ali i efikasniju borbu protiv organizovanog kriminala:

„U toj borbi protiv kriminala, koji je organizovaniji nekada nego države, moraju se organizovati države tako da se ne može dozvoliti bježanje samo preko jedne rijeke i da bude potpuno bezbjedan. Većina zemalja ima u svojim ustavima riješeno da je zabranjeno izručivanje vlastitih državljana, i to stvara ozbiljne probleme. Moramo svi se uključiti u borbu protiv organizovanog kriminala, bez obzira kog je on nivoa, i u tom smislu je potrebno donijeti adekvatna rješenja koja su u skladu s ustavima država u regiji.“

Ekstradicije predstavljaju važan preduslov za efikasno procesuiranje i kažnjavanje svih počinilaca krivičnih djela, navodi Lejla Fadilpašić, rukovodilac pravnog odjela Apelacionog odjeljenja Suda BiH. Ona podsjeća da se kod dvojnih državljana ne smiju zanemariti i osobe optužene za ratni zločin:

„Jer i oni su, pogotovo za Sud BiH, veoma bitni za BiH. Procesuiranje ovakvih teških krivičnih djela ne može biti osujećeno činjenicom da lica koja su optužena za ta djela mogu pobjeći u susjedne zemlje, u zemlje u kojima su također državljani, i na taj način osujetiti procesuiranje za ta krivična djela.“

Glasnogovornica Tužilaštva BiH Selma Hećimović:

„Tužilaštvo BiH nije nadležno, niti ima ovlašetenje za potpisivanje ugovora sa drugim državama ni u jednoj, pa tako ni u ovoj oblasti. Ukoliko države potpišu sporazum, Tužilaštvo BiH će ga primjenjivati, kao što primjenjuje i sve ostale međunarodne ugovore koji su potpisali ovlašteni organi BiH.“

Potpisivanje sporazuma o izručivanju dvojnih državljana za BiH je, između ostalog, bitno jer je to jedna od obaveza koju predviđa i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, kaže Davor Vuletić iz NVO Vanjskopolitička inicijativa:


„BiH kao zemlja koja želi biti članica EU, sada u statusu potencijalnog kandidata ima obavezu da se pridržava i principa i ciljeva, između ostaloga, i evropske vanjske i sigurnosne politike, kao i po pitanjima azila, migracija, pa i po pitanju izručivanja državljana.“

Prema najavama iz bh. Ministarstva pravde, problem bi uskoro mogao biti riješen jer će se krajem mjeseca sastati sa kolegama iz Hrvatske, kaže Nikola Sladoje:

„Vodiće se pregovori, otvara se ovo pitanje. Prvenstveno će se riješiti ova pitanja osuđenih lica, a onda, naravno, tokom pregovora mogu se postaviti sva druga pitanja koja su sporna između dvije države.“