Velikom broju prerađivača u Bosni i Hercegovini prijeti zaustavljanje proizvodnje i propast jer su prinuđeni da sklapaju nepovoljne ugovore sa velikim trgovinskim lancima, tvrde u udruženjima poljoprivrednika oba bosanskohercegovačka entiteta. Ističu da veliki trgovinski lanci koriste monopolistički položaj na bh. tržištu time što u ugovorima sa prerađivačima definišu rokove plaćanja čak do 240 dana. Dobavljači plaćaju ulaz na police trgovinskih lanaca po 10.000 KM, a svoj novac ne dobijaju po nekoliko mjeseci. Predsjednik Udruženja poljoprivrednika i stočara RS Vladimir Usorac tvrdi da ovakav odnos predstavlja klasičnu ucjenu:
„Drugim riječima, trgovinski lanci sada našim prerađivačima duguju 500 miliona, pola milijarde, a oni to opet duguju našim proizvođačima - i to je jedan zatvoreni krug. Ili, bolje rečeno, preko ovakvog načina poslovanja, gdje mi mislimo da je umiješana i politika iz tih država, žele se uništiti kako primarna proizvodnja, tako i prerađivačka industrija u RS, ali i u BiH u cjelini.“
Farmer Nebojša Đokić iz Bijeljine nije naplatio svoje mlijeko od jedne mljekare već četiri mjeseca. Rečeno mu je da i mljekara potražuje novac od trgovinskih lanaca. Da bi platio PDV za taj period Đokić mora dizati kredit i plaćati kamate:
„Na ove ugovore koje su oni nama dostavili nema ni zatezne kamate, nema ni roka plaćanja, nema ništa. Sad kako ćemo mi opstati, ja se i sam pitam, nemam pojma. Sad baš sam razmišljao da zovem banku za neki kredit da opstanem uopšte jer moram platiti PDV na vrijeme. Ako ne platiš na vrijeme PDV, znaš kolika je zatezna kamata.“
Sekretar Udruženja poljoprivrednika u BiH Sead Jeleč kaže da je u Federaciji BiH ista situacija - trgovinski lanci imaju istu politiku odgađanja plaćanja:
„Industrija prehrambena nema, ustvari, kome da ponudi izuzev ovima, a ovi su stvorili jedan monopol tako da ako ti ja tražim, recimo, 100 ili 120 dana odgodu plaćanja, ti ne možeš naći drugog ko će ti manje tražiti. To je stvoren jedan monopol, tako da smo zaista ucijenjeni. Taj se problem onda prevaljuje na poljoprivredunike - jer, recimo, mljekare im ne isplaćuju na vrijeme mlijeko, oni koji kupuju od njih voće i povrće za preradu ne plaćaju poljoprivrednicima, tako da se taj problem prebacuje i na primarne poljoprivredne proizvođače.“
U Merkatoru BiH ističu da posebnu pažnju posvećuju saradnji sa domaćim proizvođačima i dobavljačima. Službenica za odnose sa javnošću Sanela Tunović kaže da iznesene optužbe imaju za cilj nanošenje štete ugledu i radu ove kompanije:
„Što se tiče dugovanja, Merkator svoja dugovanja prema dobavljačima ispunjava u predviđenim rokovima.“
Na pitanje koliki su rokovi plaćanja dobavljačima, Sanela Tunović kaže da su oni definisani ugovorima i u domenu poslovne tajne.
Ugovorne odnose i rokove plaćanja reguliše Zakon o obligacionim odnosima i zbog toga država nema prostora za intervenciju, objašnjava ministar trgovina Federacije BiH Desnica Radivojević. On se slaže sa ocjenom da monopolistički položaj velikih trgovinskih lanaca ugrožava prerađivače u BiH:
„Ako hoćete da dođete na policu kod veletrgovaca, a teško se dolazi i oni to uslovljavaju, a mi nikakvim zakonima ne možemo da utičemo da im kažemo morate uzeti 20 ili 30 ili 50 posto domaćeg tržišta. Ne možemo uslovljavati jer onda nismo kompatibilni s evropskim zakonima, tj. sa Svjetskom trgovinskom organizacijom koja ne da da se to uslovljava.“
Sead Jeleč kaže da ponašanje trgovinskih lanaca jeste, zapravo, naličje globalizacije i činjenice da im je bh. vlast bez ikakvih ograničenja otvorila sva vrata. Iako perspektiva prerađivačke industrije u BiH ne izgleda svijetla, Desnica Radivojević smatra da je jedina šansa u udruživanju malih dobavljača i pravljenju velikog centra za logistiku koji bi pregovarao sa trgovinskim lancima. Uvjerava da bi u tom slučaju prerađivači dobili mnogo bolje uslove. U suprotnom, prerađivačkoj industriji, a preko nje i jednom dijelu primarne proizvodnje, prijeti nestanak.
„Drugim riječima, trgovinski lanci sada našim prerađivačima duguju 500 miliona, pola milijarde, a oni to opet duguju našim proizvođačima - i to je jedan zatvoreni krug. Ili, bolje rečeno, preko ovakvog načina poslovanja, gdje mi mislimo da je umiješana i politika iz tih država, žele se uništiti kako primarna proizvodnja, tako i prerađivačka industrija u RS, ali i u BiH u cjelini.“
Farmer Nebojša Đokić iz Bijeljine nije naplatio svoje mlijeko od jedne mljekare već četiri mjeseca. Rečeno mu je da i mljekara potražuje novac od trgovinskih lanaca. Da bi platio PDV za taj period Đokić mora dizati kredit i plaćati kamate:
„Na ove ugovore koje su oni nama dostavili nema ni zatezne kamate, nema ni roka plaćanja, nema ništa. Sad kako ćemo mi opstati, ja se i sam pitam, nemam pojma. Sad baš sam razmišljao da zovem banku za neki kredit da opstanem uopšte jer moram platiti PDV na vrijeme. Ako ne platiš na vrijeme PDV, znaš kolika je zatezna kamata.“
Sekretar Udruženja poljoprivrednika u BiH Sead Jeleč kaže da je u Federaciji BiH ista situacija - trgovinski lanci imaju istu politiku odgađanja plaćanja:
„Industrija prehrambena nema, ustvari, kome da ponudi izuzev ovima, a ovi su stvorili jedan monopol tako da ako ti ja tražim, recimo, 100 ili 120 dana odgodu plaćanja, ti ne možeš naći drugog ko će ti manje tražiti. To je stvoren jedan monopol, tako da smo zaista ucijenjeni. Taj se problem onda prevaljuje na poljoprivredunike - jer, recimo, mljekare im ne isplaćuju na vrijeme mlijeko, oni koji kupuju od njih voće i povrće za preradu ne plaćaju poljoprivrednicima, tako da se taj problem prebacuje i na primarne poljoprivredne proizvođače.“
U Merkatoru BiH ističu da posebnu pažnju posvećuju saradnji sa domaćim proizvođačima i dobavljačima. Službenica za odnose sa javnošću Sanela Tunović kaže da iznesene optužbe imaju za cilj nanošenje štete ugledu i radu ove kompanije:
„Što se tiče dugovanja, Merkator svoja dugovanja prema dobavljačima ispunjava u predviđenim rokovima.“
Na pitanje koliki su rokovi plaćanja dobavljačima, Sanela Tunović kaže da su oni definisani ugovorima i u domenu poslovne tajne.
Ugovorne odnose i rokove plaćanja reguliše Zakon o obligacionim odnosima i zbog toga država nema prostora za intervenciju, objašnjava ministar trgovina Federacije BiH Desnica Radivojević. On se slaže sa ocjenom da monopolistički položaj velikih trgovinskih lanaca ugrožava prerađivače u BiH:
„Ako hoćete da dođete na policu kod veletrgovaca, a teško se dolazi i oni to uslovljavaju, a mi nikakvim zakonima ne možemo da utičemo da im kažemo morate uzeti 20 ili 30 ili 50 posto domaćeg tržišta. Ne možemo uslovljavati jer onda nismo kompatibilni s evropskim zakonima, tj. sa Svjetskom trgovinskom organizacijom koja ne da da se to uslovljava.“
Sead Jeleč kaže da ponašanje trgovinskih lanaca jeste, zapravo, naličje globalizacije i činjenice da im je bh. vlast bez ikakvih ograničenja otvorila sva vrata. Iako perspektiva prerađivačke industrije u BiH ne izgleda svijetla, Desnica Radivojević smatra da je jedina šansa u udruživanju malih dobavljača i pravljenju velikog centra za logistiku koji bi pregovarao sa trgovinskim lancima. Uvjerava da bi u tom slučaju prerađivači dobili mnogo bolje uslove. U suprotnom, prerađivačkoj industriji, a preko nje i jednom dijelu primarne proizvodnje, prijeti nestanak.
