Predstavnički dom Parlamenta Bosne i Hercegovine obavio je raspravu o Prijedlogu revidirane strategije BiH za provođenje Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, koju je u parlamentarnu proceduru uputilo Vijeće ministara BiH. Predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić je između ostalog naglasio da je revidiranom strategijom planirano da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, u saradnji sa resornim entitetskim i drugim nadležnim institucijama, predloži aktivnosti za realizaciju programa povratka u peridu 2009.-2014. godine, ne ograničavajući pri tome rokove za pristup pravima svih onih koji u tom periodu ne riješe svoj pravni status.
Potpredsjedavajući Doma Niko Lozančić ocijenio je da je za provođenje Aneksa VII potrebno mnogo više od usvajanja ove, ili slične strategije:
“Rješenje je da napravimo potpuni otklon od daljeg stvaranja ambijenta u kojem smo samo sigurni ako smo na teritoriji na kojoj je naša entička skupina apsolutna većina. Treba nam potpuno novi ustavni koncept, koji sam po sebi neće producirati nejednakost, diskriminaciju i nesigurnost”, rekao je Lozančić.
Poslanik Stranke demokratske akcije BiH Bakir Izetbegović rekao je da je nepopravljivi nedostatak ove strategije to što se o njoj nije raspravljalo 2007. godine, nego je na dnevnom redu tek ove godine. Negov stranački kolega Sadik Ahmetović kazao je da smatra da ovaj dokument treba usvojiti, jer na najbolji način identificira probleme koji se javljaju u procesu povratka, te predstavlja još jedan od pokušaja da se ovo pitanje ponovo vrati u centar interesovanja. Predložio je zaključak kojim se Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH zadužuje da sačini akcioni plan realizacije revidirane strategije, sa preciznim projektima, nosiocima projekata, finansijskim iznosima i vremenskim rokom realizacije. Sličan zaključak predložio je zastupnik Socijaldemokratske partije BiH Denis Bećirović.
Ovim zaključkom zadužuje se Vijeće ministara BiH da najkasnije u roku od 60 dana od usvajanja strategije dostavi Predstavničkom domu operativni plan realizacije strategije, s posebnim osvrtom na nosioce tog posla, rokove realizacije i izvore finansiranja.
Poslanici Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke najavili su da neće podržati prijedlog strategije. Izjašnjavanje o Revidiranoj strategiji za provođenje anexa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, odloženo je za narednu sjednicu Predstavničkog doma.
O dokumentu Revidirana strategija za provođenje anexa 7, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Mario Nenadić, kaže:
„To je dokument koje je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice radilo sa svim nadležnim domaćim i međunarodnim organizacijama, kako vlasti tako i civilnog sektora. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je, razmatrajući ovaj dokument, dalo određene dopune koje se prije svega odnose na potrebu izrade cjelovitog plana aktivnosti koji se vezuje ne samo za problematiku povratka, nego i za određena druga rješenja iz Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ovom prilikom govori se o pravu na izbor drugog mjesta prebivališta i o pravu na naknadu štete za imovinu koja se ne može vratiti izbjeglicama i raseljenim osobama. Od ovog dokumenta zavisi dosta pitanja vezanih za budućnost ovog procesa u BiH, jer mi očekujemo da nakon stupanjana na snagu Strategije možemo pristupiti oprezima koje su Vijeće ministara i Parlamentarna skupština donijele u vezi sa ovim pitanjem. Izgleda da smo ovaj put zaista na cjelovit način obuhvatili rješavanje pitanja povratka u BiH. Međutim, otvorena su neka druga pitanja gdje postoje velika razmimoilaženja i razlike u stavovima pojedinih institucija, a tiču se prava na naknadu štete. Točno je da se u Dejtonskom mirovnm sporazumu navodi da izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo izabrati mjesto svog prebivališta, ali ne navodi se da su institucije i vlasti dužne da isfinansiraju to njihovo opredjeljenje.“
Povratničke priče: Život s minama...
„Minska polja su sa obe strane kuće, sve do potoka. Obećavaju da će doći i sve razminirati, ali još niko ništa ne radi. Ja sam svoju parcelu, 10 duluma, sam razminirao i svojim sredstvima platio. Donatori koji su mi napravili kuću samo su 10 metara oko kuće razminirali.“
Ivanove komšije govore i da ih je neimaština prije nekoliko godina natjerela da uđu u minsko polje. Janja Petrović kaže:
„Ovdje je u šumi sve minirano. Muž i ja smo prošle godine morali da uđemo u šumu i da sečemo drva. Mogli smo i nastradti i nikom ništa. Niko ne čisti mine. Govore sve da će očistiti, ali ništa.“
Zaostala polja smrti sprečavaju i obnovu u ratu porušenih kuća, kao i obradu zemljišta. Stipo Grgić kaže da zbog postavljenih mina ne može obnoviti voćnjak veličine 12 duluma:
„Ja sam voćar i mislio sam da obnovim svoj voćnjak i zasadim nešto. Međutim, ja do voćnjaka ne mogu ni da odem od mina.“
Posla je puno, a para malo, ističe Slobodan Mićić iz dobojske Civilne zaštite:
„Ima problema oko obezbjeđenja donatorskih sredstava za deminiranje. Mi smo prošle godine u Makljenovcu uspjeli da završimo samo tri projekta i tosu radile Oružane snage Bosne i Hercegovine. U ovoj godini planirano je da se rade 22 projekta ukupne površine 700 duluma.“
Predstavnici Civilne zaštite očekuju da ovi projekti budu na ovogodišnjoj listi prioriteta BH MAC-a. U posljednjih 12 godina na području Opštine Doboj od zaostalih mina nastradalo je 37 osoba.
Protesti povratnika u Kalesiju
Povratnici srpske nacionalnosti na području Opštine Kalesija prije nekoliko dana su mirno protestvovali ispred opštinske zgrade tražeći da lokalne vlasti brže rješavaju njihove povratničke probleme. Predsjednik Srpskog građanskog vijeća Opštine Kalesija Živojin Miljanović rekao je da su ovim mirnim okupljanjem u trajanju od 40 minuta bili primorani da iskažu nezadovoljstvo prema opštinskoj vlasti koja povratnike ignoriše punih 10 godina. Među zahtjevima su da se zaposli bar jedan povratnik u opštinskoj administraciji, te da se stvore uslovi za rad udruženja kako bi mogli pomoći povratnicima:
„Mi nemamo ni fax, a ni telefon i ne znam kako možemo da budemo u službi povratnicima, vladinim i nevladinim organizacijama? Dvije godine sam ja na čelu Udruženja i ovim protestom želimo da skrenemo pažnju opštinskim vlastima i ministarstvima koji rade na procesu povratka. Ukoliko se zahtjevi ne udovolje, organizovaćemo masovni protest 11.maja. Vlasti mogu mnogo toga da odrade, ali ništa ne čine. Ovdje živimo kao divlje zvjeri u rezervatu. Nigdje ništa nemamo. Jedva smo skupili novac za puteve. Nemamo stočnog fonda, a ni stoke. Nemamo ni kanalizacije, ni motokultivatora, a ni traktora. Niko ovdje nema zaposlenja. Mi to zaista ni ne očekujemo, jer se trudimo da razumjemo situaciju. Međutim, kroz vid samozapošljavanja, kroz pokretanje nekih farmi, ili plastenika, ljudi bi mogli nešto raditi i zarađivati kako bi porodice izdržavali i konačno započeli neki normalan život. Ovo je do sada bilo preživljavanje. To je velika tuga. Ima mladih bračnih parova koji nemaju ni zdravstveno osiguranje. Neki povratnici za 9 godina nisu dobili ni kilogram brašna. Mi smo bili tolerantni više od 10 godina, ali strpljenja više nemamo.“
Bilježimo mišljenje još jednog povratnika u okolicu Kalesije:
„Ja sam Jovanović Risto povratnik u selo Markovići u Kalesiji. Vratio sam se prije 7 godina. U Opštini Kalesija je velika nezaposlenost. Putevi su nikakvi, ne održavaju se. Obraćali smo se i Opštini i Mjesnoj zajednici, ali niko ništa. Moja porodica živi od poljoprivrede. Međutim i tu ima problema, kao što su neredovna plaćanja. Ja ovdje ne vidim nikakvu perspektivu.“
Novi rok za verifikaciju «stare» devizne štednje u RS
Vlada Republike Srpske usvojila je dopunu Uredbe o postupku verifikovanja potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u ovom entitetu kojom je potražiocima koji u prethodnom roku nisu podnijeli zahtjev za verifikaciju ostavljena mogućnost da to učine do 31. decembra ove godine. Ističe se da će to pomoći štedišama koji su propustili priliku da verifikuju svoja potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje.
Podnošenje zahtjeva, obrada i njihova realizacija u postupku verifikovanja izvšiće se na isti način i po istim procedurama kako je to urađeno za štediše koje su pristupile procesu u prethodnom periodu. Štedišama koje se u ponovnom postupku verifikuju biće isplaćen maksimalan iznos od 2.000 konvertibilnih maraka.
Vlada u saopštenju podsjeća da je Republika Srpska 28. februara 2008. godine emitovala obveznice po osnovu izmirenja duga za staru deviznu štednju koje su se na tržištu pojavile kao dodatni materijal. Obveznice su nominalne vrijednosti od jedne konvertibilne marke sa rokom dospijeća od 5 godina od dana emisije, sa fiksnom kamatnom stopom od 2,5 % godišnje.
Odgovori na pitanja slušalaca
Mario Nenadić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice BIH, odgovara na pitanje našeg slušaoca, koje je stiglo iz SAD-a.
U e- mailu piše:
„Želio bih, ako postoji mogućnost, da se otvori tema povratka iz inostranstva. Kako radim u pojedinim udruženjima i klubovima u Čikagu, znam mnoge naše građane koji žele da se vrate, ali nemaju gdje niti imaju sredstava za to. U svakom slučaju, po mojoj procjeni iz USA i Kanade ima oko 150 000 naših građana koji bi se sutra vratili. Ali, kome da se obratimo i na koja vrata treba prvo pokucati?“
Nenadić:
„Radi se o jednom specifičnom pitanju. Kada bismo išli striktno prema propisima u Bosni i Hercegovini, ukoliko se radi o obnovi njihovih stambenih jedinica oni su dužni da prate oglase koje općinske komisije objavljuju, što je za njihov slučaj neprimjenjivo. Predlažem da bez ikakvih dilema i ustručavanja kontaktiraju resorno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, kao i mene osobno, pa da napravimo u što kraćem roku jedan ciljani program za njihov povratak. Učinićemo sve da se i oni nađu na listi povratnika u BiH.“
Web stranica Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, na kojoj možete pronaći kontakt telefone i e- mail adresu, je: www.mhrr.gov.ba
Potpredsjedavajući Doma Niko Lozančić ocijenio je da je za provođenje Aneksa VII potrebno mnogo više od usvajanja ove, ili slične strategije:
“Rješenje je da napravimo potpuni otklon od daljeg stvaranja ambijenta u kojem smo samo sigurni ako smo na teritoriji na kojoj je naša entička skupina apsolutna većina. Treba nam potpuno novi ustavni koncept, koji sam po sebi neće producirati nejednakost, diskriminaciju i nesigurnost”, rekao je Lozančić.
Poslanik Stranke demokratske akcije BiH Bakir Izetbegović rekao je da je nepopravljivi nedostatak ove strategije to što se o njoj nije raspravljalo 2007. godine, nego je na dnevnom redu tek ove godine. Negov stranački kolega Sadik Ahmetović kazao je da smatra da ovaj dokument treba usvojiti, jer na najbolji način identificira probleme koji se javljaju u procesu povratka, te predstavlja još jedan od pokušaja da se ovo pitanje ponovo vrati u centar interesovanja. Predložio je zaključak kojim se Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH zadužuje da sačini akcioni plan realizacije revidirane strategije, sa preciznim projektima, nosiocima projekata, finansijskim iznosima i vremenskim rokom realizacije. Sličan zaključak predložio je zastupnik Socijaldemokratske partije BiH Denis Bećirović.
Ovim zaključkom zadužuje se Vijeće ministara BiH da najkasnije u roku od 60 dana od usvajanja strategije dostavi Predstavničkom domu operativni plan realizacije strategije, s posebnim osvrtom na nosioce tog posla, rokove realizacije i izvore finansiranja.
Poslanici Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Srpske demokratske stranke najavili su da neće podržati prijedlog strategije. Izjašnjavanje o Revidiranoj strategiji za provođenje anexa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, odloženo je za narednu sjednicu Predstavničkog doma.
Izgleda da smo ovaj put zaista na cjelovit način obuhvatili rješavanje pitanja povratka u BiH. Međutim, otvorena su neka druga pitanja gdje postoje velika razmimoilaženja i razlike u stavovima pojedinih institucija, a tiču se prava na naknadu štete.
„To je dokument koje je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice radilo sa svim nadležnim domaćim i međunarodnim organizacijama, kako vlasti tako i civilnog sektora. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je, razmatrajući ovaj dokument, dalo određene dopune koje se prije svega odnose na potrebu izrade cjelovitog plana aktivnosti koji se vezuje ne samo za problematiku povratka, nego i za određena druga rješenja iz Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ovom prilikom govori se o pravu na izbor drugog mjesta prebivališta i o pravu na naknadu štete za imovinu koja se ne može vratiti izbjeglicama i raseljenim osobama. Od ovog dokumenta zavisi dosta pitanja vezanih za budućnost ovog procesa u BiH, jer mi očekujemo da nakon stupanjana na snagu Strategije možemo pristupiti oprezima koje su Vijeće ministara i Parlamentarna skupština donijele u vezi sa ovim pitanjem. Izgleda da smo ovaj put zaista na cjelovit način obuhvatili rješavanje pitanja povratka u BiH. Međutim, otvorena su neka druga pitanja gdje postoje velika razmimoilaženja i razlike u stavovima pojedinih institucija, a tiču se prava na naknadu štete. Točno je da se u Dejtonskom mirovnm sporazumu navodi da izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo izabrati mjesto svog prebivališta, ali ne navodi se da su institucije i vlasti dužne da isfinansiraju to njihovo opredjeljenje.“
Povratničke priče: Život s minama...
Nedanvno je u BiH pokrenuta kampanja "Za siguran korak Bosnom i Hercegovinom", koja se bavi edukacijom o opasnosti od mina, Foto: Midhat Poturović
Povratnik u dobojsko selo Makljenovac, Ivan Petrović i njegove komšije, već 12 godina žive okruženi minskim poljima. Za deminiranje svojih dvorišta sami su platili: „Minska polja su sa obe strane kuće, sve do potoka. Obećavaju da će doći i sve razminirati, ali još niko ništa ne radi. Ja sam svoju parcelu, 10 duluma, sam razminirao i svojim sredstvima platio. Donatori koji su mi napravili kuću samo su 10 metara oko kuće razminirali.“
Ivanove komšije govore i da ih je neimaština prije nekoliko godina natjerela da uđu u minsko polje. Janja Petrović kaže:
„Ovdje je u šumi sve minirano. Muž i ja smo prošle godine morali da uđemo u šumu i da sečemo drva. Mogli smo i nastradti i nikom ništa. Niko ne čisti mine. Govore sve da će očistiti, ali ništa.“
Zaostala polja smrti sprečavaju i obnovu u ratu porušenih kuća, kao i obradu zemljišta. Stipo Grgić kaže da zbog postavljenih mina ne može obnoviti voćnjak veličine 12 duluma:
„Ja sam voćar i mislio sam da obnovim svoj voćnjak i zasadim nešto. Međutim, ja do voćnjaka ne mogu ni da odem od mina.“
Posla je puno, a para malo, ističe Slobodan Mićić iz dobojske Civilne zaštite:
„Ima problema oko obezbjeđenja donatorskih sredstava za deminiranje. Mi smo prošle godine u Makljenovcu uspjeli da završimo samo tri projekta i tosu radile Oružane snage Bosne i Hercegovine. U ovoj godini planirano je da se rade 22 projekta ukupne površine 700 duluma.“
Predstavnici Civilne zaštite očekuju da ovi projekti budu na ovogodišnjoj listi prioriteta BH MAC-a. U posljednjih 12 godina na području Opštine Doboj od zaostalih mina nastradalo je 37 osoba.
Protesti povratnika u Kalesiju
Ovdje živimo kao divlje zvjeri u rezervatu. Nigdje ništa nemamo. Jedva smo skupili novac za puteve. Nemamo stočnog fonda, a ni stoke. Nemamo ni kanalizacije, ni motokultivatora, a ni traktora. Niko ovdje nema zaposlenja
„Mi nemamo ni fax, a ni telefon i ne znam kako možemo da budemo u službi povratnicima, vladinim i nevladinim organizacijama? Dvije godine sam ja na čelu Udruženja i ovim protestom želimo da skrenemo pažnju opštinskim vlastima i ministarstvima koji rade na procesu povratka. Ukoliko se zahtjevi ne udovolje, organizovaćemo masovni protest 11.maja. Vlasti mogu mnogo toga da odrade, ali ništa ne čine. Ovdje živimo kao divlje zvjeri u rezervatu. Nigdje ništa nemamo. Jedva smo skupili novac za puteve. Nemamo stočnog fonda, a ni stoke. Nemamo ni kanalizacije, ni motokultivatora, a ni traktora. Niko ovdje nema zaposlenja. Mi to zaista ni ne očekujemo, jer se trudimo da razumjemo situaciju. Međutim, kroz vid samozapošljavanja, kroz pokretanje nekih farmi, ili plastenika, ljudi bi mogli nešto raditi i zarađivati kako bi porodice izdržavali i konačno započeli neki normalan život. Ovo je do sada bilo preživljavanje. To je velika tuga. Ima mladih bračnih parova koji nemaju ni zdravstveno osiguranje. Neki povratnici za 9 godina nisu dobili ni kilogram brašna. Mi smo bili tolerantni više od 10 godina, ali strpljenja više nemamo.“
Bilježimo mišljenje još jednog povratnika u okolicu Kalesije:
„Ja sam Jovanović Risto povratnik u selo Markovići u Kalesiji. Vratio sam se prije 7 godina. U Opštini Kalesija je velika nezaposlenost. Putevi su nikakvi, ne održavaju se. Obraćali smo se i Opštini i Mjesnoj zajednici, ali niko ništa. Moja porodica živi od poljoprivrede. Međutim i tu ima problema, kao što su neredovna plaćanja. Ja ovdje ne vidim nikakvu perspektivu.“
Novi rok za verifikaciju «stare» devizne štednje u RS
Vlada Republike Srpske usvojila je dopunu Uredbe o postupku verifikovanja potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u ovom entitetu kojom je potražiocima koji u prethodnom roku nisu podnijeli zahtjev za verifikaciju ostavljena mogućnost da to učine do 31. decembra ove godine. Ističe se da će to pomoći štedišama koji su propustili priliku da verifikuju svoja potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje.
Štedišama koje se u ponovnom postupku verifikuju biće isplaćen maksimalan iznos od 2.000 konvertibilnih maraka.
Vlada u saopštenju podsjeća da je Republika Srpska 28. februara 2008. godine emitovala obveznice po osnovu izmirenja duga za staru deviznu štednju koje su se na tržištu pojavile kao dodatni materijal. Obveznice su nominalne vrijednosti od jedne konvertibilne marke sa rokom dospijeća od 5 godina od dana emisije, sa fiksnom kamatnom stopom od 2,5 % godišnje.
Odgovori na pitanja slušalaca
Mario Nenadić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice BIH, odgovara na pitanje našeg slušaoca, koje je stiglo iz SAD-a.
U e- mailu piše:
„Želio bih, ako postoji mogućnost, da se otvori tema povratka iz inostranstva. Kako radim u pojedinim udruženjima i klubovima u Čikagu, znam mnoge naše građane koji žele da se vrate, ali nemaju gdje niti imaju sredstava za to. U svakom slučaju, po mojoj procjeni iz USA i Kanade ima oko 150 000 naših građana koji bi se sutra vratili. Ali, kome da se obratimo i na koja vrata treba prvo pokucati?“
Nenadić:
„Radi se o jednom specifičnom pitanju. Kada bismo išli striktno prema propisima u Bosni i Hercegovini, ukoliko se radi o obnovi njihovih stambenih jedinica oni su dužni da prate oglase koje općinske komisije objavljuju, što je za njihov slučaj neprimjenjivo. Predlažem da bez ikakvih dilema i ustručavanja kontaktiraju resorno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, kao i mene osobno, pa da napravimo u što kraćem roku jedan ciljani program za njihov povratak. Učinićemo sve da se i oni nađu na listi povratnika u BiH.“
Web stranica Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, na kojoj možete pronaći kontakt telefone i e- mail adresu, je: www.mhrr.gov.ba