Od kraja rata do danas od mina je stradalo 486 osoba, dok je 1.200 ranjeno. Veliki broj ljudi i danas živi okružen minskim poljima strahujući naročito za sigurnost svoje djece.
Bajro Torlak živi u selu Laze kraj Žepe. Samo 50 metara od njegove kuće su minska polja. Ovaj povratnik od 2000. godine svoje svakodnevne poslove obavlja čuvajući se od mina:
Vijeće ministara i UNDP organizovali su konferenciju povodom Međunarodnog dana borbe protiv mina, Foto: Midhat Poturović„Ovce mi ovde i goveda, i ne mereš ti nikom dokazati. Zvali i policiju, oni dođu i bajagi zabilježe, to dođe i prođe godinama i nikoga nikad više nema. Naročito sad je trava, ne kosi se - ima dvije, tri mine koje ja sad znam đe su. Naske ima 10, 11 gori koji nonstop živimo. Oni su obilježili ,usred sela ima tu avionska, ali neće da vade, pitaj boga oca šta se dešava. Strahujemo, vjeruješ, svaki dan. Ali na sreću još dosad niko nije stradao, rekli su nam ovi Srbi kuda su sve, pa znamo obično. Ondar ima ovih komšija koji znaju, ponešto skinu i tako to.“
I Ahmed Džević, iz sela Žukući pored Kalesije, sa svojom porodicom živi okružen minama. Najteže je, kaže, objasniti djeci da ne smiju ići u prostor okružen žutom trakom, koji se nalazi u neposrednoj blizini kuća:
„Mine su blizu naših kuća negdje oko 200, 300 metara, tako da je veoma teško kontrolisati, naročito djecu, jer djeca su tu blizu, igraju se i tako. Naša djeca poštuju pravila i normalno mi im sugerišemo da se tamo ne smije ulaziti i naša djeca to poštuju i ne ulaze. Ali eto ima nekih starijih ljudi koji za svoj život idu sijeku drva, rizikuju svoje živote, nekad uđu tamo. Ali srećom, samo jedna je nesreća bila. Valjda je i to malo osvijestilo ljude da slabo i ulaze tamo.“
Ekipe deminera trenutno rade u selu Žukići. Mještani se nadaju da će konačno početi normalno da žive. Lider deminerskog tima Tuzla Rešid Dervišević:
Foto: Midhat Poturović„Nema tu 20 metara od ćoška kuće. Ljudi žive, pretežno žive ovi prognanici iz Podrinja, u tim kućama. Naša je velika uloga ovdje što mi svaki dan upozoravamo - nemojte ići tamo gdje vidite trake, nemojte trake trgati, nemojte ići u rizičnu površinu. Ima jedan problem što imaju mala djeca od, recimo, četiri, pet godina, pa oni to ne znaju ni šta je. To je jedan veliki problem - što može dijete da ode u minsko polje da strada.“
Od kraja rata do danas od mina je u BiH poginulo 486 osoba, dok je 1.200 ranjeno. Uklanjanje mina jedan je od prioriteta za bosankohercegovačke vlasti, kaže član Komisije za deminiranje Mustafa Alikadić. Pretpostavlja se da je oko 3,2 posto teritorije BiH pokriveno minama i da blizina minskih polja direktno utiče na sigurnost građana:
„Ukupno ima još 1.630 ugroženih zajednica, gdje se procjenjuje da živi oko 900.000 ljudi. Procjenjuje se da u BiH još ima oko 220.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava.“
Čišćenje mina ne rade samo mašine već i ljudi koji imaju svoje porodice, podsjeća rezidentna predstavnica UN-a Kristin Mek Nab:
„Radi se o civilima i vojnom osoblju i ono što ih povezuje jeste posvećenost poslu i visok nivo profesionalizma. U ime UN-a želim da se zahvalim svima, uz nadu da u budućnosti neće dolaziti do nesreća, mada je vjerovatnoća mala.“
Od 1996. godine do danasm 94 deminera u BiH su poginula. Posao deminera podrazumijeva da zaboraviš sve lične probleme i potpuno se posvetiš poslu, kaže Rešid Dervišević:
„Kad znamo da svako jutro moraš biti spreman sve zaboraviti probleme kućne, a znamo situacija kakva je, da te finansijske stvari nisu dobre, situacija sama govori o sve sebi, tako da deminer mora biti spreman u svakom momentu - jer tu je jedna mala greška i nema ga.“
Dušan Gavran, Foto: Midhat PoturovićZa uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini godišnje je potrebno obezbijediti oko 80 miliona konvertibilnih maraka. I ove godine najviše novca očekuje se od donatora. Direktor Centra za uklanjanje mina Dušan Gavran:
„Civilne zaštite ove godine obezbijedile su oko 10 miliona konvertibilnih maraka. Što znači vlade entiteta će uložiti preko civilne zaštite oko 10 miliona. Država će obezbijediti 18 do 20 miliona. Donator je preko Međunarodnog fonda za deminiranje u Sloveniji spreman da obezbijedi blizu 15 miliona dolara. Kad sve to sračunamo, tu je negdje oko 56 ili 57 miliona KM za ovu godinu. Nama ove godine nedostaje oko 23 miliona maraka za kompletno sprovođenje svih planova u protivminskim akcijama.“
Povodom 4. aprila, Dana borbe protiv mina, Centar za uklanjanje mina u BiH, zajedno sa EUFOR-om i NATO-om, pokreću kampanju u kojoj pozivaju sve osobe koje imaju informacije o minskim poljima da ih dostave najbližim uredima ovog centra. Želja svih onih koji rade na deminiranju Bosne i Hercegovine je da do 2019. godine zemlja bude očišćena od mina. Bajro Torlak, koji živi među minama, ima samo jednu želju - da demineri posjete njegovo selo:
„Stvarno bi trebalo doći u ovo selo da se vidi. Stvarno, mi smo u kritičnom stanju.“
Bajro Torlak živi u selu Laze kraj Žepe. Samo 50 metara od njegove kuće su minska polja. Ovaj povratnik od 2000. godine svoje svakodnevne poslove obavlja čuvajući se od mina:
I Ahmed Džević, iz sela Žukući pored Kalesije, sa svojom porodicom živi okružen minama. Najteže je, kaže, objasniti djeci da ne smiju ići u prostor okružen žutom trakom, koji se nalazi u neposrednoj blizini kuća:
„Mine su blizu naših kuća negdje oko 200, 300 metara, tako da je veoma teško kontrolisati, naročito djecu, jer djeca su tu blizu, igraju se i tako. Naša djeca poštuju pravila i normalno mi im sugerišemo da se tamo ne smije ulaziti i naša djeca to poštuju i ne ulaze. Ali eto ima nekih starijih ljudi koji za svoj život idu sijeku drva, rizikuju svoje živote, nekad uđu tamo. Ali srećom, samo jedna je nesreća bila. Valjda je i to malo osvijestilo ljude da slabo i ulaze tamo.“
Ekipe deminera trenutno rade u selu Žukići. Mještani se nadaju da će konačno početi normalno da žive. Lider deminerskog tima Tuzla Rešid Dervišević:
Od kraja rata do danas od mina je u BiH poginulo 486 osoba, dok je 1.200 ranjeno. Uklanjanje mina jedan je od prioriteta za bosankohercegovačke vlasti, kaže član Komisije za deminiranje Mustafa Alikadić. Pretpostavlja se da je oko 3,2 posto teritorije BiH pokriveno minama i da blizina minskih polja direktno utiče na sigurnost građana:
„Ukupno ima još 1.630 ugroženih zajednica, gdje se procjenjuje da živi oko 900.000 ljudi. Procjenjuje se da u BiH još ima oko 220.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava.“
Čišćenje mina ne rade samo mašine već i ljudi koji imaju svoje porodice, podsjeća rezidentna predstavnica UN-a Kristin Mek Nab:
„Radi se o civilima i vojnom osoblju i ono što ih povezuje jeste posvećenost poslu i visok nivo profesionalizma. U ime UN-a želim da se zahvalim svima, uz nadu da u budućnosti neće dolaziti do nesreća, mada je vjerovatnoća mala.“
Od 1996. godine do danasm 94 deminera u BiH su poginula. Posao deminera podrazumijeva da zaboraviš sve lične probleme i potpuno se posvetiš poslu, kaže Rešid Dervišević:
„Kad znamo da svako jutro moraš biti spreman sve zaboraviti probleme kućne, a znamo situacija kakva je, da te finansijske stvari nisu dobre, situacija sama govori o sve sebi, tako da deminer mora biti spreman u svakom momentu - jer tu je jedna mala greška i nema ga.“
„Civilne zaštite ove godine obezbijedile su oko 10 miliona konvertibilnih maraka. Što znači vlade entiteta će uložiti preko civilne zaštite oko 10 miliona. Država će obezbijediti 18 do 20 miliona. Donator je preko Međunarodnog fonda za deminiranje u Sloveniji spreman da obezbijedi blizu 15 miliona dolara. Kad sve to sračunamo, tu je negdje oko 56 ili 57 miliona KM za ovu godinu. Nama ove godine nedostaje oko 23 miliona maraka za kompletno sprovođenje svih planova u protivminskim akcijama.“
Povodom 4. aprila, Dana borbe protiv mina, Centar za uklanjanje mina u BiH, zajedno sa EUFOR-om i NATO-om, pokreću kampanju u kojoj pozivaju sve osobe koje imaju informacije o minskim poljima da ih dostave najbližim uredima ovog centra. Želja svih onih koji rade na deminiranju Bosne i Hercegovine je da do 2019. godine zemlja bude očišćena od mina. Bajro Torlak, koji živi među minama, ima samo jednu želju - da demineri posjete njegovo selo:
„Stvarno bi trebalo doći u ovo selo da se vidi. Stvarno, mi smo u kritičnom stanju.“