Dramski pisac Radoslav Pavlović, poznat i kao autor "Šovinističke farse", predstave "Mala" , zatim, kao scenarista TV serije "Moj rođak sa sela",ali i kao predsednik Odbora za kulturu Srpske napredne stranke, rekao je da film "Sveti Georgije ubiva aždahu" predstavlja istorijski falsifikat. On je za RSE kao primer falsifikata naveo to što se u filmu prikazuje invalidi kao vojnici u prvim borbenim redovima:
"Film počinje tako što piše da je ova priča rađena po istinitom događaju, a sadržaj je sledeći. Uoči Cerske bitke vrhovna komanda, pošto su naše prabake bile lošeg morala i vodile ljubav sa invalidima iz prva dva balkanska rata, naređuje da se oni mobilišu i šalje ih na prve linije fronta kako bi im muževi pucali u leđa. To se nikada nije dogodilo, ta naredba ne postoji, ne postoji dopis ili neki trag, a čitava Cerska bitka stavljena je u kontekst neke vrste osvete i izmišljene preljube. Koji je interes države Srbije da finansira istorijski falsifikat?! To je bilo naše pitanje."
Glavni glumac i jedan od producenata Laza Ristovski kaže za RSE da ovi napadi imaju za cilj da promovišu Srpsku naprednu stranku i da ih ne bi trebalo shvatiti previše ozbiljno:
"To jeste napad amatera na profesionalce. To kvalifikujem kao njihovu želju da se šlepaju uz nas i iskoriste naš uspeh za neku svoju političku kampanju. Ako bih to shvatao ozbiljnije, onda bi to bilo zaista preozbiljno, onda bi to bilo vraćanje u vreme nekih najcrnjih komunističkih vremena kada nije smelo slobodno ni da se govori ni da se piše."
Laza Ristovski ističe da istorija u filmu nije falsifikovana:
"Lično sam slušao snimak na kojem Duškov deda Cvetko govori o tome kako su iz njegovog sela odvedeni invalidi na front – to sam čuo svojim ušima. To su izgleda nečasni ljudi i nečasne radnje."
Ovo je jedan od načina da Srpska napredna stranka stvori svoj novi identitet, a film je u tom procesu samo kolateralna šteta, rekao je za RSE autor drame i pisac scenarija Dušan Kovačević:
Tvrdnje da se iza njegovih napada krije stranka, Pavlović ne osporava:
"Živimo u vremenima u kojima se mora komunicirati preko stranaka i nisam ja postavio ta pravila već sam samo pristao na njih."
Ono što Radoslav Pavlović najviše zamera filmu jeste, kako tvrdi, neistina u vezi sa mobilizacijama i učešćem invalida u I svetskom ratu.
Istoričar Ljubomir Popović, autor knjige "Nevidljivi geto", koja se bavi položajem invalida u Kraljevini Jugoslaviji, kaže za RSE da su i invalidi bili mobilisani, ali da je tek mali deo učestvovao u borbenim dejstvima:
"Svi ratni invalidi u Kraljevini Srbiji do 1918. godine, dakle, do povratka u zemlju, bili su mobilisani - vojska je stvarala odrede invalida."
"U odluci tadašnjeg ministra kulture je, između ostalog, navedeno i obrazloženje da je reč o dramskom delu proglašenom za jedan od najvećih dramskih tekstova na srpskom jeziku u 20. veku, kao i da je film rezultat udruženog napora eminentnih autora uspešnih producentskih kuća, uz učešće najpoznatijih srpskih glumaca, u cilju revitalizacije i reafirmacije srpske kinematografije", navedeno je u tekstu iz Ministarstva.
Filmski kritičar Milana Vlajičić kaže za RSE da je film "Sveti Georgije ubiva aždahu", dobar i produkcijski ozbiljan film:
"Meni se film vrlo dopao. Ta drama je igrana 30 godina i toliko godina je bilo potrebno da se iskopa ta odbrana srpstva od Dušana Kovačevića i ovog filma, što je smešno i bedno. Međutim, koliko sam video iz tih Pavlovićevih izjava, ne vidim da on ima ijedan normalan argument, osim što se poziva na svog dedu. To je vrlo nepouzdan argument i to za ozbiljnu raspravu ne znači ništa."