Revidirana Strategija za provođenje Aneksa VII vraćena na doradu
Zajednička komisija za ljudska prava, imigraciju, izbjeglice i azil Parlamenta Bosne i Hercegovine razmatrala je Prijedlog revidirane strategije BiH za provođenje Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiji je predlagač Vijeće ministara BiH.
Komisija je donijela zaključak da Strategija sadrži niz relevantnih pokazatelja o problemima u oblasti povratka i realiziranju Aneksa VII, te predložila Zastupničkom i Domu naroda Parlamenta BiH da Strategiju vrati predlagaču na doradu, saopćio je Sektor za odnose s javnošću Parlamenta BiH.
Predlagač bi trebao, u skladu sa problemima, poteškoćama i nedostacima u realiziranju Aneksa VII, Strategiju dopuniti sa prijedlogom konkretnih mjera za otklanjanje svih evidentiranih problema.
Halilović: Zloupotrebe donacije moguće samo na nivou opština
Zastupnički dom Federalnog parlamenta prihvatio je inicijativu da se formira istražna komisija u Federalnom parlamentu, koja će ustanoviti utrošak sredstava koja su donirana za obnovu i rekonstrukciju Bosne i Hercegovine od 1996. do 2008. godine.
Kako je obrazložio predlagač, zadatak ove komisije bio bi da koordinira i sarađuje sa već formiranom komisijom pri Parlamentu BiH.
Nikakva zloupotreba ni jednog dinara nije moguća. Naravno, zloupotreba je moguća na nivou opština, ukoliko komisija koja vrši odabir nenamjenski odabere nekoga kome kuća ne treba, ili ko nije tu, pa povremeno koristi kuću kao vikendicu.
“Međunarodna zajednica je uložila ogromna sredstva. Od 450.000 razrušenih domova u Bosni i Hercegovini obnovljeno je 320.000. Kada to pomnožimo sa 30.000, to su ogromne milijarde. Ali nije naše da govorimo šta je uradila međunarodna zajednica, ili neki drugi, prije 15 godina. Parlament BiH je oformio komisiju, pa neka sve to ispitaju. Mi govorimo o periodu od 2000. godine od kada ovo ministarstvo djeluje sa teškim i transparentnim procedurama. Da biste napravili 2 ili 2.000 kuća treba vam najmanje 300 dana. To opštine implementiraju, a kvote određuje državna komisija. Opština izabere i korisnike. Takođe, opština bira i izvođače radova, odnosno raspisuje tender. Ministarstvo tu samo vrši monitoring. Ranije zloupotrebe bile su moguće samo kad ove provjere nije bilo. Ovo je sve u skladu sa zakonima i propisima gdje nije moguć nikakav oblik zloupotrebe. Kao što rekoh, komisija određuje kvote, opštine implementiraju, ministarstvo vrši monitoring, a Fond za povratak isplaćuje. Nikakva zloupotreba ni jednog dinara nije moguća. Naravno, zloupotreba je moguća na nivou opština, ukoliko komisija koja vrši odabir nenamjenski odabere nekoga kome kuća ne treba, ili ko nije tu, pa povremeno koristi kuću kao vikendicu. Ali to je nešto što nema veze sa globalnim procesima.”
Srebrenica: Da li su donacije stigle na pravu adresu?
U prvih 5 godina poslije rata za obnovu Srebrenice uložena su minimalna sredstva. Pomoć manjih međunarodnih organizacija sastojala se u dodijeli drva za ogrijev, sjemena i rasadnog materijala. Ekspanzija u razvoju Srebrenice počela je tek 2001. godine, s povratkom Bošnjaka u ovaj grad. Međutim, niko nije imao uvid u količinu novca koji pristiže i koliko se uistinu realizuje na terenu. Svima je bilo važno da se gradi i da se osjeti napredak. U tim okolnostima i bez velike kontrole pristiglog i utrošenog novca, mnogi Srebreničani su pretpostavljali da će biti mahinacija i nečistih radnji. Ipak, to niko nije mogao dokazati.
Hakija Meholjić, jedan od prvih povratnika:
“Po mojoj procjeni negdje oko 200 miliona je došlo u Srebrenicu, a ostalo je završilo u Federaciji BiH. Ni tih 200 miliona što je stiglo u Srebrenicu nije utrošeno planski da bi se pokrenula privreda i da bi se stvorili uvjeti da ovdje narod može živjeti. Srebrenica je jedna velika praonica novca!”
Ćamil Duraković, zamjenik načelnika Općine Srebrenica:
“Mi imamo projekat Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od 10 miliona koji se nažalost implementira već dvije godine. U narednih par mjeseci očekujemo da će novac početi sa transferisanjem krajnjim korisnicima: malim i srednjim preduzećima, simulaciji u poljoprivredi, studentskim i đačkim stipendijama, nabavci infrastrukture. Sve su to stvari koje će u narednim mjesecima konačno stići tamo gdje trebaju da budu.”
“Mi imamo projekat Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od 10 miliona koji se nažalost implementira već dvije godine. U narednih par mjeseci očekujemo da će novac početi sa transferisanjem krajnjim korisnicima: malim i srednjim preduzećima, simulaciji u poljoprivredi, studentskim i đačkim stipendijama, nabavci infrastrukture. Sve su to stvari koje će u narednim mjesecima konačno stići tamo gdje trebaju da budu.”
Tek se sada u Srebrenici radi na transparentan način. Ali, prošla su vremena kada je ovdje ulazilo mnogo novca bez kontrole. Nikada niko neće saznati koliko je uloženo, koliko je utajeno i koliko novca nikada nije došlo na pravu adresu.
Sekretar ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Drago Kovač o ocjenama međunarodnih organizacija o radu ovog ministarstva, te o narednim planovima:
“Mi u ovom trenutku procjenjujemo da nam treba oko 40 miliona za elektrifikaciju svih naselja koje je neophodno završiti. U razgovorima sa predstavnicima Vijeća Evrope i Evropske komisije Bosna i Hercegovina je najveći iskorak napravila upravo na planu povratka, imovinskih prava, obnove i rekonstrukcije. Da je taj proces praćen u nekim drugim segmentima, BiH bi bila mnogo bliža ulasku u Evropsku uniju nego što je to danas. To je činjenica koju svi zajedno trebamo afirmisati kako bi što efikasnije i što brže nastavili taj proces. Mislim da je BiH na ovom planu postigla najveći stepen unutrašnje integracije i to kroz saradnju entitetskih i državnih ministarstava, kao i opština koje zajednički rade na problemu povratka, obnove i rekonstrukcije.”
Planovi za obnovu u entitetima
Ministar za izbjegla i raseljena lica Federacije BiH Edin Mušić, izrazio je nadu da će ove godine za rekonstrukciju imovine izbjeglih i raseljenih u Bosni i Hercegovini biti obezbijeđeno 100 miliona konvertibilnih maraka.
On je u intrevjuu za "Nezavisne novine" rekao da proces povratka u BiH zavisi isključivo od finansijskih mogućnosti. Mušić je rekao da proces povratka nije završen i da samo u Federaciji BiH oko 16.000 raseljenih porodica želi da se vrati u svoje domove.
Ministar je istakao da to što Federacija BiH iz prošle godine duguje Fondu za povratak BiH četiri miliona konvertibilnih maraka "nije zaustavilo nijedan projekat u ovoj oblasti" i da izmirenje tih obaveza očekuje do kraja ovog mjeseca. Mušić nije želio da govori o mogućim zloupotrebama donacija, ističući da je optužbe za zloupotrebe teško dokazati jer je u BiH tokom rata uništeno više od 452.000 kuća ili stanova, a obnovljeno je oko 320.000.
Ministar Mušić o planovima za tekuću godinu, te o finansijskoj situaciji u kojoj se nalazi Federacija BiH, kaže:
“U 2008. godini ukupan bruto proizvod koji se obezbjeđuje na 7 pozicija, a to su penzioni i zdravstveni fond, budžeti Federacije BiH, budžeti kantona i općina, Zavod za zdravstvo, itd. - ukupno iznosi 6,5 milijardi konvertibilnih maraka. To je za 600 miliona konvertibilnih maraka više u odnosu na 2007. godinu. Naš problem je što smo federalni budžet predimenzionirali u odonsu na ono što je realno bilo po prihodima koji pripadaju Federaciji BiH, a iznose oko 20 posto ukupnog budžeta. Prioritet u FBiH, kao i u cijeloj državi, nije da se na uštrb povratka bilo šta umanjuje. Budžet za 2009. godinu iznosi 28 miliona i 480 hiljada konvertibilnih maraka, što znači da su to sredstva kao i posljednjih godina.”
O planovima Vlade RS za ovu godinu, ministar za izbjeglice i raseljena lica Vlade Republike Srpske Omer Branković:
“Nadam se da ćemo ovaj proces privesti kraju do 2014. godine. Prioritet ove Vlade je raspuštanje kolektivnih centara. Na nivou države za izbjegličko-povratničku populaciju u prošloj godini je izdvojeno 35 miliona konvertibilnih maraka. Ove godine je izdvojeno 47 miliona KM. Za kolektivne centre izdvojeno je 5 miliona KM. U Republici Srpskoj živi 513 porodica u kolektivnim centrima. Ušli smo u proces raspuštanja kolektivnih centara i idemo uskoro u izgradnju dvije stambene jedinice na području Srebrenice i Bratunca. Nažalost, mnogi problemi još uvijek nisu riješeni. Bivši podstanari, koji nemaju nikakvih prava, žive u kolektivnim centrima i praktično su ničiji. 127 osoba iz kolektivnoh centara do sada smo smestili na gerijatriju. To su uglavnom stara i bolesna lica i taj proces i dalje traje. Za ova lica sve troškove snosiVlada RS-a.”
“Nadam se da ćemo ovaj proces privesti kraju do 2014. godine. Prioritet ove Vlade je raspuštanje kolektivnih centara. Na nivou države za izbjegličko-povratničku populaciju u prošloj godini je izdvojeno 35 miliona konvertibilnih maraka. Ove godine je izdvojeno 47 miliona KM. Za kolektivne centre izdvojeno je 5 miliona KM. U Republici Srpskoj živi 513 porodica u kolektivnim centrima. Ušli smo u proces raspuštanja kolektivnih centara i idemo uskoro u izgradnju dvije stambene jedinice na području Srebrenice i Bratunca. Nažalost, mnogi problemi još uvijek nisu riješeni. Bivši podstanari, koji nemaju nikakvih prava, žive u kolektivnim centrima i praktično su ničiji. 127 osoba iz kolektivnoh centara do sada smo smestili na gerijatriju. To su uglavnom stara i bolesna lica i taj proces i dalje traje. Za ova lica sve troškove snosiVlada RS-a.”
Zakonodavstvo i štediše (stara devizna štednja)
Članovi Privremene zajedničke komisije Parlamenta Bosne i Hercegovine za utvrđivanje stare devizne štednje građana BiH položene na račune domicilnih banaka i filijala u BiH izrazili su rezervu u vezi sa podacima koji su dobijeni od nadležnih institucija, a odnose se na stanje stare devizne štednje zaključno sa 1. junom 2009. godine, saopštio je Sektor za odnose s javnošću Parlamenta BiH.
Donesen je zaključak da svako rješavanje problema stare devizne štednje mora respektirati činjenicu da se radi o privatnoj imovini i sva rješenja stare devizne štednje moraju uvažavati Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i odluke Suda za ljudska prava u Strazburu.
Također, zaključeno je da, dok je na snazi Zakon o izmirenju stare devizne štednje, štediše koje žele mogu izvršiti verifikaciju stare devizne štednje bez vremenskog ograničenja.
Za one štediše koje nisu zadovoljne utvrđenim iznosom njihove stare devizne štednje treba ostaviti mogućnost da putem suda mogu dokazivati stvarni iznos te štednje.
S obzirom na to da je veliki broj štediša u ratnom peridou ostao bez štednih knjižica, svim institucijama koje raspolažu podacima o staroj deviznoj štednji naloženo je da su obavezne izdati duplikate štednih knjižica ili druge pisane dokaze vlasnicima te štednje, što uključuje i vrstu i iznos devize.
Članovi komisije su zaključili da pitanje obaveznica treba regulisati tako da budu prihvatljive za štediše, što podrazumijeva definisan rok dospijeća, garantovanu gotovinsku isplatu, kao i mogućnost korištenja drugih modaliteta isplate prije roka dospijeća u skladu sa tržnim uslovima poslovanja.
Institucijama BiH je naloženo da na osnovu važećeg zakona i odluke Ustavnog suda BiH izvrše emitovanje vrijednosnih papira kako bi se izbjegla diskriminacija stanovništva po ovoj osnovi.
Uvažavajući dosadašnje presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu i Ustavnog suda BiH o staroj deviznoj štednji, kao i prethodne zaključke, Komisija je predložila Parlamentu BiH da pristupi izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju stare devizne štednje. Također, Parlamentu je naloženo da istraži ko je i kako potrošio staru deviznu štednju, te da zaduži Vijeće ministara BiH da poduzme mjere za naplatu stare devizne štednje kod nedomicilnih banaka BiH.
Donesen je zaključak da svako rješavanje problema stare devizne štednje mora respektirati činjenicu da se radi o privatnoj imovini i sva rješenja stare devizne štednje moraju uvažavati Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i odluke Suda za ljudska prava u Strazburu.
Također, zaključeno je da, dok je na snazi Zakon o izmirenju stare devizne štednje, štediše koje žele mogu izvršiti verifikaciju stare devizne štednje bez vremenskog ograničenja.
Za one štediše koje nisu zadovoljne utvrđenim iznosom njihove stare devizne štednje treba ostaviti mogućnost da putem suda mogu dokazivati stvarni iznos te štednje.
S obzirom na to da je veliki broj štediša u ratnom peridou ostao bez štednih knjižica, svim institucijama koje raspolažu podacima o staroj deviznoj štednji naloženo je da su obavezne izdati duplikate štednih knjižica ili druge pisane dokaze vlasnicima te štednje, što uključuje i vrstu i iznos devize.
Članovi komisije su zaključili da pitanje obaveznica treba regulisati tako da budu prihvatljive za štediše, što podrazumijeva definisan rok dospijeća, garantovanu gotovinsku isplatu, kao i mogućnost korištenja drugih modaliteta isplate prije roka dospijeća u skladu sa tržnim uslovima poslovanja.
Institucijama BiH je naloženo da na osnovu važećeg zakona i odluke Ustavnog suda BiH izvrše emitovanje vrijednosnih papira kako bi se izbjegla diskriminacija stanovništva po ovoj osnovi.
Uvažavajući dosadašnje presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu i Ustavnog suda BiH o staroj deviznoj štednji, kao i prethodne zaključke, Komisija je predložila Parlamentu BiH da pristupi izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju stare devizne štednje. Također, Parlamentu je naloženo da istraži ko je i kako potrošio staru deviznu štednju, te da zaduži Vijeće ministara BiH da poduzme mjere za naplatu stare devizne štednje kod nedomicilnih banaka BiH.