„Glavni problem zbog koje nije mogao biti postignut konsenzus oko jednog prijedloga grba i zastave jeste to što su predstavnici hrvatskog naroda u komisiji zahtijevali izričito da u grbu mora postojati tzv. šahovnica, što je dalje induciralo zahtjev srpskih predstavnika da se obavezno u tom slučaju moraju naći i četiri S sa krstom. Pošto su predstavnici bošnjačkog naroda i još neki tražili ili zahtijevali da konačan prijedlog ne sadrži nacionalne simbole, to je bila za Komisiju nepremostiva prepreka u dosadašnjem radu.“
Komisija je od parlamentaraca očekivala da će se izjasniti za jedan od prijedloga grba ili zastave. Međutim, ovo pitanje je samo rasplamsalo raspravu u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije. Najviše prašine diglo se zbog prijedloga na kojem je bio tradicionalni simbol srpskog naroda - crveno polje sa bijelim krstom i četiri ocila. Najglasniji među njima bio je poslanik Stranke demokratske akcije Irfan Ajanović:
“Tu se, po mom mišljenju, našao jedan simbol koji ne bi smio da bude simbol Federacije zbog toga što nije simbol ni u RS. Četiri c, četiri s, četiri ocila su simboli velikodržavlja s prostora nam preko Drine kroz historiju. Rekao sam dabogda se osušila ruka onome poslaniku koji digne ruku da budu četiri s, pod kojim znakom, pod kojim simbolom su izvršeni i genocid i ratni zločin i sve one strahote koje su nam se desile i zbog čega sada rade sudovi širom svijeta.“
Ustavni sud BiH je još u aprilu 2007. godine osporio entitetske simbole. Tada su sudije Ustavnog suda utvrdile da grb i zastava Federacije ne odražavaju ravnopravnost triju konstitutivnih naroda. Delegat iz Kluba srpskog naroda u Domu naroda federalnog Parlamenta i član Komisije za obilježja Svetozar Pudarić kaže da se Komisija u svom radu upravo vodila principom ravnopravnosti:
„Niti jedan narod ne smije se osjećati manje zastupljen ili podređen u odnosu na druga dva u simbolima Federacije BiH, što znači ili da sva tri moraju biti zastupljena na način na koji oni smatraju da trebaju biti zastupljeni ili niti ijedan. Komisija se nije mogla opredijeliti za jedan od ta tri i ostalo je da se u okviru parlamentarne procedure na samoj sjednici domovi odrede i izaberu onaj koji je najbolji. To što je Predstavnički dom odbio da se o tome izjašnjava predstavlja nedostatak zrelosti parlamentarne jer ovdje se uopšte ne radi o tome ko će koji simbol namtenuti, da li će biti nametnut - i upravo polazeći od toga da se ne smije ništa nametati, ovi prijedlozi su i upućeni u Parlament.“
Kako će se naći izlaz iz ove situacije još nije poznato. Ali poznat je stav Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije. Predsjednik ovog kluba Josip Perić kaže da neće dozvoliti da njemu neko određuje šta je njegov simbol:
„Mi tražimo da hrvatski povijesni grb bude na tome znaku, a šta će druga dva naroda staviti, to mene uopće ne zanima. Neka stave grb Čikago bulsa, to je njihov problem. A što se nas tiče, mi od toga odustati nećemo. Mi imamo svoj stav, imamo nešto što nas predstavlja i po čemu smo prepoznatljivi i to tražimo da bude na grbu.“
Prema mišljenju stručnjaka sva tri prijedloga su veoma loše riješena. Uporebljavaju se boje zelena, plava i crvena koje bi trebale predstavljati Bošnjake, Srbe i Hrvate, a bh. heraldika ili veksilologija, kako kaže stručnjak za grbove i zastave Amer Sulejmanagić, ne prepoznaje zelenu kao boju Bošnjaka, a ne zna se kako je crvena postala boja Hrvata, odnosno plava boja srpskog naroda koji živi u BiH. Upitne su i ostale stavke, kaže Sulejmanagić:
„Kao glavni prijedlog grba bio je taj na kojem su prikazana tri nacionalna grba, i to u obliku štitova, a na jednom zajedničkom štitu plave boje su deset bijelih zvijezda petokraka. Naravno, tu se sada također javljaju problemi čisto heraldičke prirode - kojem grbu od njih dodijeliti prvo mjesto, jer u heraldici se tačno zna koje mjesto na štitu je ustvari prvo, počasno itd. Ovdje se o tome nije vodilo računa. Sljedeća stvar su tih 10 zvjezdica koje ustvari predstavljaju 10 kantona koji se ujedinjuju i tvore Federaciju. Međutim, svi mi znamo povijesno kako je Federacija nastajala. Nisu kantoni ti koji su se ujedinili i tvorili Federaciju.“
Sve su prilike da se na institucijama Federacije neće skoro zavihoriti zastava koju će svi narodi iz ovog entiteta osjećati kao svoju. Očigledno je da se političarima ne žuri da se konačno riješi i ovo pitanje, ali sve dok budu odlučivali sami, bez pomoći stručnjaka, rješenje će se teško naći.
