Donosimo priču radnice iz Kutine koja je u 8 godina, u kutinskom Selku, potpisla čak 52 ugovora na određeno vrijeme i na kraju se našla na cesti.
"Osam i pol godina radila sam u Selku, stalno na ugovor od mjesec dana, na dva, tri, jedan smo čak imali na šest mjeseci. To je bilo najduže što sam imala. Ne znate hoćete li letjeti van, ili ćete ostati. Forsirat ne možete ništa. Grozan osjećaj. Onda se priviknete na takvu situaciju, pa šta bude-bude. Kada sam došla u situaciju da sam izletjela van, bio je još grozniji osjećaj. I šta sada? Sada mogu sjediti kod kuće i plakati jer imam previše godina i niko me više primiti neće."
"Osam i pol godina radila sam u Selku, stalno na ugovor od mjesec dana, na dva, tri, jedan smo čak imali na šest mjeseci. To je bilo najduže što sam imala. Ne znate hoćete li letjeti van, ili ćete ostati. Forsirat ne možete ništa. Grozan osjećaj. Onda se priviknete na takvu situaciju, pa šta bude-bude. Kada sam došla u situaciju da sam izletjela van, bio je još grozniji osjećaj. I šta sada? Sada mogu sjediti kod kuće i plakati jer imam previše godina i niko me više primiti neće."
Kad je počela raditi u Kutinskom Selku, Mirjana Lončarić je imala 38 godina. I mladost i radni staž prolazili su joj u stalnom strahu i neizvjesnosti od otkaza. Na žalost, ovih dana joj je i uručen. Uskoro će navršiti 47 godina, a Mirjanine nade u bilo kakvo novo radno mjesto ravne su nuli:
"Neće mene više niko, a meni posao treba. Nakon toliko godina su me nogirali."
Predsjednik sindikata Energetike, kemije i nemetala, Ivan Tomac, podsjeća da je riječ o uglednoj kutinskoj firmi auto-dijelova. Ima sve kopije Mirjaninih ugovora i po njihovom broju sigurno spada u rekordere – u osam godina potpisala ih je ukupno 52 kod istog poslodavca:
"Hrvatski poslodavci maksimalno koriste odredbu ugovora na određeno vrijeme, pa i na ovaj način da ljudi rade na istim poslovima, pa ih se prebaci u drugu firmu kojoj je vlasnik i osnivač direktor iste firme, a stalno su na određeno vrijeme. Što to znači za psihu radnika, za planiranje obiteljskog života, što to znači za problem mogućeg dozvoljenog minusa, za dizanja kredita? Mislim da to nije potrebno spominjati."
Zakonski se u Hrvatskoj na određeno vrijeme može najduže raditi tri godine, no Mirjana Lončarić pojašnjava razne načine na koji poslodavci izigravaju Zakon:
"Nakon tri godine sam trebala biti primljena za stalno. Prebačena sam kasnije u drugu firmu, a ostala sam na istom radnom mjestu. Sve isto, samo je ugovor sa drugim štambiljem. Nakon dva mjeseca su me vratili opet u Selku i hajmo opet po starom. Kada je došlo šest godina, kada su me opet trebali primiti za stalno, desila se ista stvar - opet drugi ugovor na dva mjeseca za Sepiu i opet vrati nazad. Da sam ostala, u šestom mjesecu bi bilo devet godina, ali su me sada izjurili vani."
Upravo to je, smatraju u sindikatima, bio i glavni razlog što su poslodavci ovaj tjedan odustali od konačne verzije Zakona o radu, kojeg su dogovarali sa sindikatima jer su sindikati inzistirali da rad na određeno vrijeme bude iznimka, a ne pravilo, da traje maksimalno dvije godine i da se ograniči broj mogućih ugovora na određeno.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sver:
"Od 2003. godine na ovamo, od ukupno sklopljenih ugovora o radu, njih između 83 i 84 posto, su ugovori o radu na određeno vrijeme, što je sasvim jasan pokazatelj da poslodavci to zloupotrebljavaju, pogotovo u vremenu krize, gdje se pod krinkom krize otpuštaju radnici i prijeti im se otkazom. Temeljom toga se traži njihova veća disciplina, ljudi pristaju dulje raditi da ih se ne plati, pristaju raditi u nehumanim uvjetima - sve u strahu od otkaza."
Predsjednica Sindikata trgovine, Dragica Mišeljić:
"Poslodavcima ta priča, da imaju ugovore na određeno vrijeme, puno paše. Nemaju problema sa otkazivanjima, i što je još važnije, ne moraju plaćati otpremnine. Sa vremenom ljude mijenjaju ko čarape. Neću tvrditi da su svi radnici prekrasni, a da su svi poslodavci ružni, ali je činjenica da poslodavci na ovaj način doista izrabljuju radnike. To bi se događalo i da nije bilo krize. Ovako je kriza sada paravan pod koji ćemo strpati sve što treba i što ne treba."
