Interkonekcija plinskih sustava i sigurno snabdijevanje plina u budućnosti zajednički cilj svih država regije jugoistočne Europe. Njega je u potpunosti moguće ostvariti tek za četiri godine, a do tada su potrebni suradnja i uvezivanje gasnih sustava u regiji, kako nam se ponovno ne bi dogodila nedavna kriza uzrokovna prekidom opskrbe plinom iz Rusije. Semin Petrović, predstavnik Istraživačko-razvojnog centra za gasnu tehniku BiH:
„Mi ne možemo ove godine riješiti dugoročnu sigurnost snabdijevanja BiH, pa čak ni u naredne tri godine. Mislimo da je energetska zajednica, koja je formirana prije tri godine, napravila početne incijative da se od niza ideja u regionu iskristališu dvije, tri koje su najpogodnije svima. Najviše govora je bilo o jednom gasnom prstenu za jugoistočnu Evropu koji košta milijardu eura i koji se ne može realizirati ni za godinu i za koji nema još ni fizibiliti studije.“
Zemlje Balkana najviše su bile pogođene nedavnom energetskom krizom. Da se to ne bi dogodilo i iduće zime, jedan od prvih stvari koju će Srbija uraditi je osposobljavanje postojećih i izgradnja novih skladišta plina, kazao je Rajko Simin, predstavnik Srbijegasa:
„Moramo napraviti skladište, moramo osposobiti podzemno kladište u Banatskom Dvoru koje će omogućiti praktično da se upumpava u sistem pet miliona kubnih metara dnevno i na taj način dosta konforno, sa redukcijama prethodnim - naravno tamo gde je moguće, možemo da prebrodimo krizu.“
Jedna od mogućnosti koja bi mogla poboljšati sadašnju situaciju jeste izgradnja pogona za proizvodnju prirodnog plina. Za to je potrebna suradnja među zemljama regije, i to na konkretnim projektima, ističe Vladimir Đurović, predstavnik kompanije „Plinacro“ iz Hrvatske:
„Zajedničko djelovanje, kvalitetna priprema projekata i brza realizacija. Činjenice nam govore da neke odluke upravo vezane za gradnju plinskih objekata moramo brzo donositi. Što se vrijeme odluke više proteže, mi smo svi skupa gubitnici.“
Korištenje i proizvodnju pririodnog plina preporučuju i predstavnci energetskih kompanija iz Europe. Hans Ridderload, predstavnik Internacionalne gasne unije, kaže kako je prirodni plin budućnost današnjeg vremena:
„Prirodni plin predstavlja najčešće fosilno gorivo koje ima veliki potencijal interakcije s obnovivim izvorima energije i zbog toga pruža jedan solidan način premošćavanja situacije u odnosu na buduće generacije obnovivih energenata. Velike su ekonomske i ekološke prednosti ovog energenta.“
Daniel Hac, predstavnik predstavnik kompanije „Macrogas“, koja je dio Europske asocijacije za plin, naglašava kako države jugoistočne Europe trebaju što prije postati dio procesa harmonizacije tehničkih propisa plinske industrije u Europi:
„Ono što želimo je da podijelimo svoje stručno znanje i iskustvo za zemljama jugoistočne Europe. „Marcogas“ je tehnička organizacija na europskom nivou. Zbog toga poruka koju želim istaći je da najznačajnije kompanije iz BiH, Hrvatske, Srbije i drugih zemalja trebaju imati direktan pristup ovom procesu harmonizacije i usklađivanja na europskom nivou.“
Rajko Simin, iz „Srbijegasa“, također dodaje da zemlje Balkana imaju energetskog potencijala, ali ga dovoljno ne iskorištavaju:
„Ono što mislim da treba da uradimo, a to radi i zapadna Evropa i sve zemlje koje koriste gas ruski, je pre svega u energetskoj efikasnosti u obnovljivim gorivima, korišćenju vetra i korišćenju kogeneracija itd., znači sve te stvari biogasa je nešto što možemo da uradimo. Ja znam da su zapadne zemlje zacrtale sebi čak 22 posto da ove godine to urade. Mi kada bismo samo naštelovali uređaje naše, 10 posto bismo uštedeli.“
Ono što je sigurno - zemlje regije, osobito BiH i Srbija, ovisit će u potpunosti od dotoka plina iz Rusije.