RSE: Nenade, da li, kao začetnik i osnivač čitavog projekta, smatraš da je ovaj Servis uspio?
Pejić: Mislim da smo uspjeli da postignemo ono što smo htjeli – da ljudima, koji su bili u sukobu, koji su bili suočeni s mržnjom i slično, šaljemo iste poruke. U tome smo uspjeli. O tome svjedoči slušanost programa, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije. U vrijeme rata, u Srbiji nas je slušalo 36 posto stanovništva, u vrijeme pada Miloševića 35 posto, na Kosovu 21 posto, u Crnoj Gori 23 posto i tako dalje. Da, mislim da je projekt uspio i mislim da uspješno nastavlja.
RSE: Šta je kredo ovog radija? Đta je njegova osnovna zadaća? Mnogi nas upoređuju sa Glasom Amerike.
Pejić: Funkcija Glasa Amerike je da emitira poruku Sjedinjenih Američkih Država – ono što Amerika misli, radi, živi… Radio Slobodna Evropa izvještava o događajima unutar zemalja, na jezicima tih zemalja. Dakle, mi izvještavamo o onome šta se događa u BiH, a Glas Amerike ono što Amerika šalje prema BiH.
RSE: Protivno politikama svih velikih kuća, koje su prije nas emitovale na ovim jezicima ili jeziku, Radio Slobodna Evropa ima regionalni pristup.
Pejić: Kad sam bio glavni urednik Televizije Sarajevo, vidio sam do čega stvari dolaze i šta se dešava kad se ljudima šalju potpuno drugačije poruke o istim događajima. Vidio sam količinu laži, manipulacija koje su se dešavale u BiH. Mislio sam da je osnovna stvar i još uvijek mislim da je osnovna stvar da mediji treba da šalju istu poruku, ista objašnjenja, iste činjenice slušateljima u različitim državama. A onda neka slušatelji sami odluče.
RSE: Da, ali ima dosta slušatelja koji kažu – šta nas briga šta se dešava u Hrvatskoj ili u Srbiji ili u BiH…
Pejić: To je tačno. Osnovni je zadatak redakcije da ne popunjava prostor u regionalnom programu događajima iz jedne od tih država samo zato da bi bili događaji iz tih država, već mora da nađe one teme i one sadržaje koji su zajednički, gdje postoje zajednički interesi.
RSE: Ovaj radio je često optuživan da je jugonostalgičarski, da je probošnjački, prosrpski, čak i četnički. Sjećam se jedne tvoje izjave od prije dvadesetak godina kad si sugerisao da mora da smo u pravu kad nas s jednakim entuzijazmom optužuju sa sve tri strane. Da li bi sada nešto takvo moglo da se kaže?
Pejić: To je davna prošlost. Toga više nema. Sada to više nema veze sa nama, niti Programom na južnoslavenskim jezicima, ali i dalje postoje žestoki napadi na Radio Slobodna Evropa u nekim drugim državama – Armeniji, Azerbejdžanu, Rusiji i tako dalje.
RSE: Opet, s druge strane, ima ljudi koji nas optužuju da isuviše «pehlivanimo», da jurimo ravnotežu i tamo gdje je nema, pa da stvari ponekad ne nazivamo pravim imenima.
Pejić: Vjerujem da tu ima istine, vjerujem da su tu pojedinačni slučajevi. Čim slušatelji to primjećuju, oni su vjerovatno u pravu. Ali to nije tendencija. Na jednom ili dva primjera se nešto uoči ili se nešto pogriješi, ali uređivačka politika nije u tome – nemoj zločin zvati zločinom nego ga nazovi kriminalom, da se stvar omekša da bi se mogla primiti na nekom drugom mjestu. To nije uređivačka politika. Uređivačka politika je da se sve nazove pravim imenima. Onako kako se to radi u svijetu. Dakle, ako ima tih grešaka, onda su one pojedinačne prirode, nisu rezultat uređivačke politike.
RSE: Kad bih ukratko pokušao definisati to što je naša uređivačka politika, ona bi se svela na to da se držimo civilizacijskih dostignuća i nekih međunarodnih standarda kao vrhovnih uređivačkih principa. Ali, opet, svijet koji se dijeli na one koji su uz maticu, i to predvođeni jednom silom, i na one koji su po automatizmu «u krivu», pomalo kompromituje ove plemenite principe profesije – da su činjenice iznad svega.
Pejić: Naravno da kompromituje, ali šta da radimo. Ne možemo biti radio stanica koja će doveseti istinu u BiH, koja ima neki oreol iznad glave, pa će samom činjenicom da se mi pojavljujemo svi shvatiti koliko drugi budalesaju, lažu, kriju i slično. Neki dan sam razgovarao s jednim Amerikancem koji vodi jedan projekat istraživačkog novinarstva u BiH. On kaže da je današnja medijska situacija u BiH neuporedivo lošija nego prije rata. Govorio mi je o povezanosti pojedinih medija sa političkim i privatnim strukturama, kako se u jednom mediju uvijek može naći tekst protiv osobe A, a nikad protiv osobe B, a u drugom mediju obrnuto.
RSE: Kad sam postavio ovo pitanje, opet sam mislio na stanovišta nekih naših slušalaca. Mada sam ubijeđen da smo objavljivali dosta kritike protiv nekih dijelova američke politike, spočitavaju nam da smo bespogovorno na strani te, još uvijek jedine, velike sile.
Pejić: To je potpuno netačno. Ako nekog zanima, neka ode na našu stranicu i neka pogleda moje kolumne koje se tiču politike Sjedinjenih Američkih Država u vrijeme Busha i slično. Na Radiju Slobodna Evropa ne postoji niti jedan jedini organ, niti čovjek koji bi nam govorio kako ćemo šta raditi. Sve odluke, i dobre i loše, isključivo su odluke redakcije. Niko ne zahtjeva nikakvu samocenzuru, koja je tebi i meni poznata iz nekih ranijih vremena. Jednostavni pišeš onako kao što misliš. Naravno, moraš se bazirati na činjenicama. Ja mislim da je politika SAD u vrijeme Busha bila katastrofalna, ta količina promašaja koje je napravio i u Iraku, evo sad se vidi i u Afganistanu, prema Evropi, prema Rusiji. Ne vjerujem da će Obama imati šanse sve to da popravi u vremenu tokom kojeg će on biti predsjednik.
RSE: Ljudi obično računaju na činjenicu – ko te plaća, moraš mu nekako povlađivati, odnosno – ne smiješ gristi sisu koju sisaš.
Pejić: To je pogrešna logika. Zašto je interes Kongresa Sjedinjenih američkih Država, koji finansira Radio Slobodna Evropa, da ima takav program recimo u BiH? Nema tu nikakvih skrivenih namjera, nikakvih teorija zavjere, nikakvih urota. Interes je to da te činjenice i informacije pomažu da ta država ide demokratskim putem. Čim je dalje na demokratskom putu, to je manje problema za veliku silu poput Sjedinjenih Američkih Država – ne mora slati vojnike, ne mora slati ljude, ne mora slati pomoć…
RSE: Ja se i sam pitam da li čovjek uvijek može zadržati potpunu neutralnost, potpunu objektivnost u ovoj profesiji?
Pejić: Uvijek se mora čuti druga strana. i kad se posvađaš sa ženom, moraš čuti drugu stranu. Kad odeš kod advokata, moraš čuti drugu stranu. Drugu stranu moraš čuti praktično u svakodnevnom životu.
RSE: Za kraj pitanje – da li ćemo se još dugo družiti sa ljudima koji su uz ovaj jutarnji program, uz naše podnevne i naše večernje programe?
Pejić: To je teško pitanje. Na njega mogu da dam dva odgovora. Siguran dam, i nisam jedini koji to misli, da potreba za ovim programom i dalje postoji. Međutim, stanje na svjetskom finansijskom i ekonomskom tržištu je izuzetno teško. Amerika je u recesiji, Evropa je u recesiji, strahovite količine novca odlaze u vjetar, odnosno – nema ih. Šta će Sjedinjene Američke Države odlučiti, da li će odlučiti da nastave sve te programe – sad se ne govori samo o programu za bivšu Jugoslaviju nego i o nekim drugim područjima – ili će krenuti u nekom drugom pravcu, ja to ne znam. Ono što znam, to je da garnitura koja je došla na vlast u Sjedinjenim Američkim Državama ima visoko mišljenje i ovom radiju i o misiji koju taj radio ima. U toj garnituri ima mnogo ljudi koji jako dobro poznaju BiH. Dakle, ja sam vrlo optimističan, ali nemam čarobni štapić u ruci i nemam sve informacije da bih mogao nešto zasigurno da tvrdim.
