Na samom početku razgovora sa Sabinom Čabaravdić, Gedmin objašnjava zašto mu je od početka mandata fokus bio na profesionalnom novinarstvu.
Gedmin: Kad sam prije nešto manje od dvije godine stigao u Prag, odmah sam jasno kazao da ova kompanija treba biti isključivo i jedino novinarska. Sve ostalo – od kadrovske službe, preko finansija do predsjednikova ureda, treba biti novinarski servis. Jeste, činim sve na pojačanju novinarskih standarda, etike i kvaliteta.
RFE: Često sam vam slušala kako govorite o radiju kao „soft power“. Što to zapravo znači?
Gedmin: Kad ljudi govore o sili, snazi, u klasičnom smislu, uvijek se misli na vojnu, ekonomsku, diplomatsku snagu. Ono što ima snagu, ono što pokreće stvari, a nije među ranije nabrojanim silama jeste radio, internet, televizija, koji su u stanju „ubaciti kisik u građansko društvo“, koji promoviraju i brinu o zaštitnicima ljudskih prava, koji se staraju o demokratiji, poštivanju zakona… Radio Slobodna Evropa je upravo u centru takvog posla, i ja mislim da, ukoliko se starate za ljudska prava i demokratiju, onda ih i promovirate.
RFE: Možete li našim slušaocima objasniti razliku između Glasa Amerike i Radija Slobodna Evropa?
Što se Radija Slobodna Evropa tiče, dopustite mi jedno poređenje. Ako je BBC prozor u svijet, onda smo mi ogledalo svijeta. Pogledajte, na jeziku prostora za koji se emituje program, tamošnje društvo može čuti analize, diskusije i teme koje ih zanimaju. Bilo da je riječ o ekonomiji, korupciji, vladavini zakona, ženskim pravima, muzici…Glas Amerike se, dakle, bavi američkom perspektivom stvari, a Radio Slobodna Evropa na domaćem jeziku nudi ljudima da slušaju, uče i analiziraju sopstvene teme.
RFE: Koji je radio bolji?
RFE: Mi proslavljamo petnaesti rođendan i jedno je pitanje neizbježno – kakva je budućnost naše redakcije?
Gedmin: To je teško pitanje. Ovaj Radio ovisi od Washingtona, Kongresa i političara tamo. Problem s Washingtonom, ili bih možda trebao reći s nama Amerikancima, jeste da nam pažnja kratko traje – fokusirani smo na nešto samo ako je u pitanju kriza. Tako je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Balkan bio centar interesovanja Washingtona. Bio je rat, bila je Bosna, bilo je Kosovo. Danas više nije tako, pa će moja poruka Washingtonu biti – ako želite mir i stabilnost u tom dijelu Evrope, u narednih deset, dvadeset, trideset godina, onda to traži ulaganja. Kao i svaki biznis, to traži investicije, a u ovom slučaju to mora biti ulaganje u medije. S tim stavom ću doći u Washington, ali uvjeravanja neće biti laka. Washington se, naime, susreo s globalnom krizom, nezaposlenima u SAD. Potom je tu problem Indije, Pakistana, Afganistana, Irana… Ali ako uspijemo dobiti podršku za nastavak programa za Balkan, ovaj će se program produžiti. Ja sam obišao te krajeve – to je dio Evrope koji vrijedi svakog truda, zemlje koje žele pripadati evropskoj tradiciji i kulturi. A ja sam osobno veliki pobornik tih želja, i učinit ću sve da se one ostvare.
