Upravo s ovakvim prijetnjama trenutno se suočava Bakir Hadžiomerović, novinar i urednik na Federalnoj televiziji:
„Nisu prve prijetnje. Prijetnje praktično traju posljednjih sedam godina, koliko ja uređujem i koliko svi zajedno radimo politički magazin ’60 minuta’. I zapravo se može reći da smo mi sve ovo vrijeme radili pod tom vrstom pritiska i bojim se da kada takvog pritiska ne bi bilo, da bismo radili puno lošije nego što radimo sada.“
Hadžiomerović također dodaje kako će tekuća 2009. godina biti posebno teška za novinare u BiH:
„Zašto 2009? Zbog toga što se ima dovoljno vremena da se operu stvari do narednih izbora 2010., da jednostavno sve legne na svoje mjesto. Vrlo je opasno ubiti novinara, policajca, tužitelja, sudiju u izbornoj godini jer to opozicija može da iskoristi da animira građane kako žive u jednoj odvratnoj državi.“
Prema podacima Linije za pomoć novinarima, tokom protekle godine udvostručen je broj prijavljenih slučajeva pritisaka na novinare u odnosu na prethodnu, kaže Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari:
„Mi smo 2008. godine registrovali 56 slučajeva kršenja prava novinara i slobode medija. Od tih 56 slučajeva 17 su bili slučajevi žestokih prijetnji koje uključuju i ove prijetnje smrću. Bilo je 10 prijetnji smrću.“
Vlast se mora oglasiti
O načinu spriječavanja ovih prijetnji ovih dana bavio se i Parlament Federacije BiH. Damir Mašić, zastupnik SDP BiH u ovom parlamentu, uputio je u proceduru rezoluciju kojom se nadležni organi pozivaju da otkriju i osude počinitelje ovih prijetnji:
„Ovo bi bilo prvi puta i možda i pravi trenutak da se jedno zakonodavno tijelo oglasi u vezi sa svim ovim stvarima koje nam se dešavaju. Mi ne smijemo biti oni koji će lamentirati nad postojećim stanjem i mi trebamo jasno i glasno artikulisati svoj stav kada su u pitanju ova dešavanja, ove prijetnje, ovi napadi.“
Ibrahim Nadarević, zastupnik SDA u Parlamentu Federacije BiH:
„Ja zagovoram slobodu štampe, slobodu javne riječi, slobodu govora i osuđujem svakoga onoga ko to narušava.“
Prijete uvijek istima
Kada je riječ o prijetnjama novinarima, ništa bolja situacija nije ni u Srbiji. Veran Matić, predsjednik Upravnog odobra Televizije B92 iz Beograda, ističe kako su ova televizijska kuća i njeni novinari redovito mete prijetnji:
„To je deo nečega što je kod nas permanentno, dakle nemamo nikakav osećaj da je to nešto specijalno da nam se tako nešto događa jer je B92 u tim stereotipnim shvatanjima kriv za sve. Dakle, ako se osamostaljuje posao, onda smo mi incijatori toga, ako se uhapsi Radovan Karadžić, mi smo to uradili itd.“
Boro Kontić, direktor Media Centra u Sarajevu, mišljenja je kako je zabrinjavajuća činjenica što se konstantno prijetnje upućuju jednim te istim medijima:
„Za mene je zabrinjavajuća činjenica da ciljaju prema nekoliko medija koji zapravo otvaraju teme i nastoje da budu ono što jeste suština novinarstva - otvoreni, svaka tema, dijalog, pred ljude da mogu da ocijene itd.“
Mehmed Halilović, nekadašnji novinar Oslobođenja, danas savjetnik za medije ombudsmena BiH, naglašava kako također novinarska udruženja i sami mediji trebaju puno više raditi u zaštiti novinarske profesije:
„Mi danas imamo da svako vodi svoju kampanju. Mislim da mi ne radimo sasvim profesionalno posao za koji treba da odgovaramo pred ovom javnošću. Kad bi se ključnih afera, ključnih stvari dohvatila većina medija, iluzorno je očekivati da se dohvate svi, bogami onda bi bilo mnogo teže ovima o kojima je riječ da se ušute i da odbrane svoje pozicije. Čini mi se da tu možemo puno više uraditi.“
U BiH su posebno ugroženi novinari iz manjih gradova, o kojima je javnost vrlo malo upoznata.
