Prema agencijama, Mesić je rekao da su se "slovenske partizanske jedinice orijentirale prema austrijskoj granici, a hrvatske jedinice su vodile teške bitke u Istri, sve do Trsta i osvojile Trst". Mesić je dodao da su hrvatske partizanske postrojbe oslobodile i prostor koji danas pripada Sloveniji.
Kako je to bilo - pitali smo Lovru Reića, Splićanina koji je tada zapovijedao I bataljunom X brigade, koji je prvi ušao u Trst. On potvrđuje Mesićeve riječi:
"I Istru i Trst i slovensko primorje isključivo su oslobodile jedinice IV armije, četiri dalmatinske divizije bivšeg VIII korpusa. Isključivo naši borci, Dalmatinci Hrvati, oslobodili su teritoriju od Rijeke preko Mašuna, bivše jugoslavenske granice, preko Postojine i sve do Soče."
Lovre Reić tvrdi da bi, da toga nije bilo, današnji slovenski pogled na more sezao i iz veće daljine od one koju je Mesić naveo:
"Gledali bi more iza onih brežuljaka iznad Postojine, a to je oko 40 kilometara od mora."
No, koliko posezanje za povijesnim argumentima može biti produktivno u aktualnom sporu između Hrvatske i Slovenije, pitali smo povjesničara iz Zagreba, doktora Tvrtka Jakovinu. On napominje da je sa sličnim argumentima, pozivajući se na načelo pravičnosti, u javnosti već izlazio bivši slovenski ministar vanjskih poslova, Ivo Vajgl:
"Mislim da su obojica u prvu, i Vajgl i Mesić, i slovenska i hrvatska strana, ili ako hoćete - obojica su u krivu. Što bi se dogodilo da se prije 60 godina dogodilo nešto drugačije - doista ne znamo. Za pretpostaviti je da bi Italija prošla puno bolje da nije bilo partizanskih jedinica, koje su se borile na hrvatskom i slovenskom prostoru."
Tvrtko Jakovina potvrđuje i Mesićeve i Reićeve riječi - Da, slovensku obalu su oslobodili Hrvati:
"Četvrta armija, koja je napredovala upravo tim područjem, je doista bila prije svega formirana od hrvatskih jedinica, ili u velikom broju od hrvatskih jedinica. Međutim, ponovo ulazimo u manipulacije. Taj pokret je bio ipak jednim velikim dijelom jedinstven, bio je to partizanski pokret, jugoslavenski, koji je imao svoju subordinaciju koja je u tom trenutku išla od Generalštaba i Tita, koji je bio u Beogradu. Napori su bili zajednički 1945. godine, i onih koji su gurali prema Austriji, i onih koji su išli u današnje slovenske krajeve, koji su između dva rata, a i prije toga, bili u sastavu Kraljevine Italije."
I Lovre Reić, koji je sudjelovao u stvaranju povijesti, i Tvrtko Jakovina, koji je tumači, slažu se da su hrvatsko-slovenski prijepori oko granica suvišni i štetni.
"Mogu vam pouzdano reći da strani diplomati najvažnijih evropskih i svjetskih zemalja doista ne mogu shvatiti da se traži od jedne strane da ustupi dio obale zato što je ima jako puno. Italija ima puno više te obale i bilo bi logičnije tražiti od Italije ponešto mora, pogotovo zato što je to doista bio prostor gdje su živjeli Slovenci, barem u zaleđu", kaže Tvrtko Jakovina, a Lovre Reić se sjeća drugih vremena: hrvatsko-slovenske zajedničke borbe za granice, a ne igre oko granica, te poziva stare drugove:
