"Već 1928. godine to je bilo imovinski regulisano, a 1937. godine je projekt bio gotov. Iskopan je temelj, temelji su izliveni, do osam metara crkva je izidana do 1939. godine i tu se stalo. Izbio je rat. Poslije II svjetskog rata se punih 30 godina pregovaralo i uvijek je bio odgovor da politički nije zrelo vreme da Srbi pravoslavne vjere imaju crkvu u Splitu."
Marin Kuzmić je osamdesetih godina u tadašnjem gradskom Izvršnom vijeću bio zadužen za odnose s religijskim zajednicama. On nam iznosi zašto tada crkva nije zakrovljena:
"Dovršenje hrama Svetog Save na Obrovu se bilo dosta ispolitiziralo, ali nikada nije bilo nikakvog sprječavanja da se taj problem riješi, ali naravno u skladu sa kriterijima koji je postavljala služba zaštite kulturne baštine. Srpska pravoslavna crkva insistirala je da se hram, koji se nalazi u splitskoj staroj gradskoj jezgri, dovrši prema nacrtima koji su učinjeni još prije II svjetskog rata, što nije bilo prihvatljivo. Nije bio prihvatljiv niti gabarit, niti stil gradnje u tom povijesnom ambijentu."
Grad je tada iznosio svoje prijedloge:
"Da se zakrovi u građevinskom stilu koji nalaže stil gradnje u splitskoj gradskoj jezgri, na što oni nisu pristajali, argumentirajući da je zdanje posvećeno i da se ništa ne smije mijenjati."
Posljednji rat je odgodio bilo kakvo rješenje. U zadnjih deset godina Srpska pravoslavna crkva je tri puta zatražila zakrovljenje crkve - posljednji put prije tri godine, a tek prije nekoliko dana je na to odgovorio Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture.
"Sada treba da se napravi snimak prostora i da se napravi elaborat da bi se pristupilo zakrovljenu. Tu ima još dosta posla, no kada je odgovor dobijen, nama je mnogo lakše", kaže Nikola Škorić, koji napominje da je crkva bila zamišljena kao umanjena replika hrama Svetog Save na Vračaru u Beogradu, ali da su oni sada spremni na puno manje gabarite:
"Videćemo kakvi će biti uveti da ostane ona visina crkve, a onda će se praviti serklažni venac da se sve poveže i da se postavi krov. Već imamo idejno rešenje u dva oblika, a mi ćemo se prilagoditi onome šta kaže struka."
U pravoslavnoj crkvi bi, kaže nam protojerej stavrofor Nikola Škorić, voljeli da na hramu bude kupola:
"Krov bi bio prilagođen ovoj jezgri, ali nama je kupola potrebna iz samo jednoga razloga, a to je kada se vrši bogoslužba ili se peva, onda sav zvuk ide u kupolu i iz kupole se vraća dole. To daje eho ili akustiku. Zbog toga mi trebamo kupolu, a ne zbog toga što to baš mora da bude vizantijski stil."
Vlasti i pravoslavna crkva će po svemu sudeći naći zajednički jezik i hram Svetog Save će dobiti krov. Ipak, vjerska tolerancija još nije na optimalnoj točki. Gospodin Nikola Škorić ni u ove dane ne obilazi domove svojih vjernika:
"Da ne bi pravio tim ljudima neprijatnost jer ima svakakvih ljudi koji će možda malo drugačije to shvatiti. Da ne bi imali problema naši vernici, mi im ne idemo u domove, ali oni obavljaju svoje verske potrebe u ovom svetom hramu, koji je sada naša kapela."
S obzirom i na ovu činjenicu, očekuju li neugodnosti i otpore gradnji krova crkve, pitali smo pravoslavne vjernike Iliju i Sašu:
"Normalnim ljudima tako nešto ne da ne može smetati, nego može biti samo na ponos. Šta to ima veze ako će biti komentara ovakvih ili onakvih. Mislim da je to jedno veliko bogatstvo za sam grad Split koje ga čini kosmopolitskim centrom i jednim velikim gradom, otvorenom prema svakome."
"Ne očekujem nikakve probleme. Nismo tu od jučer i mi smo neko ko ovdje egzistira već dugo. Mislim da bi ostale konfesije trebale biti naviknute na nas jer smo mi neko ko tu egzistira već dugo vremena. Ako već imamo naše bogomolje blizu Splita, u čitavoj dalmatinskoj opatiji, onda ni bogomolja u Splitu, u konačnom obliku, ne bi trebala smetati nikome."
Nakon sedamdeset godina, središte Dalmacije, Split, na putu je da poput manjih dalmatinskih gradova - Dubrovnika, Šibenika i Zadra - dobije pravoslavnu crkvu s krovom.
