„Nije mi ništa poznato, a to je sve zbog navodne pomoći optuženog lica od strane Haškog tribunala Radovanu Karadžiću, što se ispostavilo i na procesima i na suđenjima i prilikom mog saslušanja u bazi NATO-a u dva navrata, i u sudu BiH, i u Hagu i to poslije hapšenja gospodina Karadžića je potvrdilo sve moje izjave i moje stavove u vezi toga da nemam nikakve veze sa tim. To je sigurno jedna neosnovana optužba. Nadam se da će to do kraja sve izaći na svjetlosst dana. Šta se to sada podgrijava, nije mi jasno. Ja sam sad dobio iz Helsinškog komiteta za ljudska prava, ombudsmena itd. da su mi pogažena ljudska prava. Sa svom tom dokumentacijom proslijedio sam svoj zahtjev u Strazbur i obavješten sam da je moj predmet zaprimljen početkom novembra.“
Svim licima sa crne liste koju je napravilo Ministarstva finansija SAD, zabranjen je ulazak, rad i djelovanje u toj državi. Kako se navodi, na listi su neke od zabranjenih islamističkih organizacija koje su se bavile finansiranjem terorizma. To su „Kuvajt džoint rilif comiti“, škola „Plandište“ u blizini Sarajeva, „Džemijetul furkan“, te „Al Haramein“ u Sarajevu i Travniku. Nijedna od ovih organizacija nema zvanično registrovan broj telefona, a neke su, kako saznajemo, zvanično prestale sa radom. U Ministarstvu sigurnosti BiH nemaju informacija o ovim organizacijama niti da su na crnim listama. Ministar bezbjednosti Tarik Sadović:
„Ne znam ni za kakve američke crne liste niti sam kada, bilo gdje, pročitao da postoje takve liste.“
Nije jedini državni ministar bezbjednosti koji ne zna za američke crne liste. Nikakvu informaciju nemaju ni u Ministarstvu unutrašnjih poslova Federacije niti u Upravi federalne policije.
Hazim Rančić, član državne Parlamentarne komisije za bezbjednost i odbranu kaže da nikada prije, pa ni sada, zvanični bh. organi nisu obavješteni zbog čega i zašto se građani BiH stavljaju na crne liste:
Smatram da se sve nadležne agencije i sve vlade svijeta trebaju se boriti protov terorizma, organizovanog kriminala i ostalih teških krivičnih djela, ali opće prihvaćen princip u cijelom svijetu je da u pogledu krivično-pravne odgovornosti niko bez činjenica, argumenata i dokaza ne treba da snosi bilo kakve posljedice...
Rančićev kolega, poslanik SDS-a Slobodan Šaraba ističe da već godinama postoje crne liste na kojima su bh. građani, ali da njihova krivica nikada nije dokazana, a veći broj se nikada nije našao ni pred jednim domaćim sudom:
„Radi se o ljudima koji normalno obavljaju svoj posao. Ukoliko neko ima nešto protiv njih, treba da kaže tim ljudima. Mi živimo u nekom vremenu kada još uvijek određene administracije sastavljaju liste i moram da vam kažem da i liste koje su sastavljane 2002., 2003. i 2004. godine kada je smijenjen ogroman broj ljudi, i dalje su na snazi, a protiv ljudi nisu preduzete nikakve mjere. Ukoliko postoji određeni razlog da se neko nađe na listi, onda treba navesti konkretno te razloge i to treba da urade domaći organi. Ovako imamo situaciju da određene vlade svjetskih zemalja izlaze sa nekim listama, da se to prihvata od domaćih organa, a da se ne navode koji su razlozi, zašto se ljudi na tim listama nalaze.“