Razija Selak je cijeli radni vijek provela kao odgajateljica u sarajevskim vrtićima. Za četrdeset godina, koliko je bila uposlenik Javne ustanove koja danas nosi ime „Djeca Sarajeva“, kostim Djeda Mraza obukla je bezbroj puta. Sjeća se i ratnih Novih godina, kada je omiljeni dječiji lik redovno dolazio u sarajevske vrtiće:
„Cijeli rat sam baš ja bila Djeda Mraz. Na biciklu smo nosili te naše kulise koje smo pravili za Novu godinu i obilazili sva mjesta gdje su se djeca sakupljala, u razne vrtiće, podrume i po cijelom gradu...“
Danas Teta Raza ne zna šta da kaže o tome što su vrata sarajevskih vrtića ostala zatvorena za Djeda Mraza:
„Nikada nisam mogla ni sanjati da bi moglo doći u pitanje da raspravljamo o Djeda Mrazu, o priredbi u vrtiću, o radostima koje dolazak Djeda Mraza djeci donosi. Meni je neshvatljivo, apsolutno neshvatljivo da se neko drznuo u našoj lijepoj BiH da ukine Djeda Mraza. Ne mogu uopće sebi da dođem.“
Djeca u 24 sarajevska vrtića koja pripadaju JU „Djeca Sarajeva“ uzalud su čekala posjetu Djeda Mraza i paketiće. Nije došao. Direktorica JU Arzija Mahmutović odlučila je tako. Gostujući u emisiji „Pošteno“ Federalne Televizije, kao razlog je, između ostalog, navela da se ovaj dobroćudni izmišljeni lik kosi sa vjerskim načelima nekih roditelja:
„Morate shvatiti da islamski vjernici, znači - ne govorim o ateistima, ne žele Deda Mraza, jer on nije postojao u kulturi i tradiciji bošnjačkog naroda...“
Isto tako direktorica je tvrdila da će za djecu čiji roditelji budu tražili Djeda Mraza biti organizovane priredbe sa njim:
„Jednostavno, „Djeca Sarajeva“ će imati Djeda Mraza za one koji to žele.“
No, to se nije desilo u većini vrtića. Bez obzira na pritiske javnosti, na proteste roditelja, na brojne peticije koje su stizale do direktorice, djecu u vrtićima nije posjetio Djeda Mraz već „teta Nova godina“.
Na inicijativu roditelja iz jednog sarajevskog vrtića Djeda Mraz je stigao. Uz pomoć NVO podjelili su paketiće svoj djeci u toj predškolskoj ustanovi. Helena Mandić, jedna je od roditelja koji su uspjeli na svoju inicijativu da uvedu Djeda Mraza:
„Ono što je nas obradovalo kada smo došli ispred vrtića jeste da su nam odgajatelji dopustili da uđemo u vrtić, iako nam je prethodno bilo rečeno da niko sa strane ne može ulaziti, zato što u gradu ima šarlaha i meningitisa. Ipak su nam dopustili da uđemo sa Djeda Mrazom, tako da je to bilo više nego uspješno. Sreća na dječijim licima je nešto zaista neprocjenjivo.“
Zaslugama roditelja, ali i nevladinih organizacija, Djeda Mraz je, čini se, preživio još jednu godinu u Sarajevu. Pojavio se u jednom državnom vrtiću, ali i u centru grada na protestu, koji je zbog pokušaja njegovog protjerivanja organizovan. Sanel Huskić iz NVO ACIPS ove je godine preuzeo i ulogu jedinog Deda Mraza koji je ušao u državni vrtić:
„Deda Mraz je samo povod najnovije podjele građana i građanki BiH, čak i oko jedne internacionalne figure koja je apolitična. Činjenica je da su vrtići već sad podijeljeni po vjeronauci i čini se da se pokušava upravo ta najnevinija populacija podijeliti još dalje. Mislim, djeca su prvenstveno djeca i njih interesuju pokloni i ništa drugo. A svi roditelji imaju pravo da odluče šta je za njihovu djecu najbolje. Znači moraćemo naučiti da budemo tolerantniji.“
Demir Mahmutčehajić iz pokreta „Dosta“:
„Uputili smo jasnu poruku da u Sarajevu postoje ljudi koji neće dozvoliti da dođe do homogeniziranja tog nekog jednonacionalnog i jednovjerskog tijela. Stvaranje jednog tora. I da nećemo dozvoliti da se uništavaju neki običaji i neke tradicije koje su pozitivne u ovom društvu, koje izmamljuju osmjehe na lica djece i koje su u suštini nešto oko čega se svi možemo okupiti.“
Zahvaljujući privatnim mišljenjima, strahovima i zabranama, većinu sarajevskih mališana ove godine nije posjetio Djeda Mraz. Kažu ti ljudi što ga ne vole, da djeci ne trebaju izmišljeni likovi. Možda će im u 2009. godini zabraniti Snjeguljicu ili Pepeljugu. Ko zna.