U istraživanju koje ličnosti su obeležile 2008. godinu pokazalo se da u pobedi proevropskih stranaka na poslednjim parlamentarnim izborima treba tražiti većinu odgovora. Za neke od naših sagovornika ličnosti godine nisu oni o kojima se najviše priča ili se najviše pojavljuju u medijima već oni koji predano rade na uspostavljanju demokratskih standarda u srbijanskom društvu.
Za neke od naših sagovornika političko polje predstavlja najprisutniji deo u javnosti pa samim tim i ljudi koji dolaze iz tog polja bivaju najvidljiviji. Ta vidjivost, ne retko, proporcionalna je i njihovom uticaju. Za Sonju Biserko, predsednicu Helsinškog odbora za ljudska prava, Boris Tadić biva u isto vreme i pozitivna i negativna ličnost:
"Ako govorimo o tom političkom polju, pre svega bih istakla da je u prvoj polovini godine ipak ta proevropska struja iznedrila tu pobedu na parlamentarnim izborima – Boris Tadić i čitava ta koalicija. Međutim, njihovi rezultati nisu zadovoljavajući s obzirom na sve ono što se isprečilo toj proevropskoj orijentaciji."
Za Biserko pozitivne ličnosti su i ministar vojske Dragan Šutanovac, ali i doskorašnji načelnik Generalštaba Vojske Srbije Zdravko Ponoš. Na njenoj listi je i ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić. Ipak, Biserko jednu ličnost ističe kao najpozitivniju:
"Čedomir Jovanović koji je imao vrlo pozitivnu i konstruktivnu ulogu u toj opozicionoj sferi."
Sonja Biserko kaže da su joj pored predstavnika nekih nevladinih organizacija među najpozitivnijim ličnostima i članovi novog uređivačkog tima dnevnika "Politika". Za novinara Dragana Bujoševića, od skora glavnog i odgovornog ovog lista, Boris Tadić predstavlja najpozitivniju ličnost:
"On ima dve pobede, na predsedničkim i parlamentarnim izborima, napravio je vladu koju je izgledalo da niko ne može da napravi. Te njegove dve pobede koje su izvojevane, suštinski, protiv Srpske radikalne stranke dovele su zapravo i do raspada Srpske radikalne stranke."
Bujošević naglašava da je pored Tadića šef poslaničke grupe Napred Srbijo i predsednik Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić ličnost koja je ove godine snažno obeležila javno polje:
Sa druge strane, sociolog Božidar Jakšić bio je nešto subverzivniji. Njegov izbor pao je na ličnost čije ime nije zvučno kao imena nekih političara, ali je posao kojim se bavi veoma važan u procesu stvaranja Srbije kao jednog odgovornog i tolerantnog društva:
"Mogao bih navesti primer Nebojše Popova, jednu ličnost koja već dvadesetak godina uporno izdaje "Republiku", jedan mali list, u nemogućim ličnim i socijalnim okolnostima. U onome što Nebojša Popov radi u "Republici" apsolutno stoji ljudska vrednost i pretpostavljam da će jednog dana biti ustanovljeno da je to ono što je u ovim mutnim vremenima spasavalo obraz Srbije."
I profesorka Zagorka Golubović deli stavove Božidara Jakšića. Ona ističe da je angažman Nebojše Popova od velikog značaja, ali vrh njene liste pripada predsednici Saveta za borbu protiv korupcije Verici Barać:
"Smatram da je ona među prvima na toj listi, a povezujem je sa onime što u svetu radi Džosef Štiglic, nobelovac i ekonomista, koji ukazuje na isti problem, posebno kada su zemlje bivšeg socijalizma u pitanju, jer je o tome radio istraživanja, na problem korupcije kao najveće pošasti u tranziciji ovih zemalja."
Lista onih ličnosti koje zauzimaju negativnu stranu u proceni naših sagovornika, izgleda nešto šarenije. Sonja Biserko ističe jednu neformalnu, još uvek, dosta uticajnu grupu akademika, koju predvodi, takođe, jedan akademik:
"Dobrica Ćosić i njegov uvod u knjigu Koljevićevih dnevnika u kojem on zapravo ponavlja i insistira na orijentaciji Srbije iz devedesetih i osamdesetih godina. To je krug koji obeležava opciju tih negativnih snaga koje su stale na put svim reformama u Srbiji."
A za Zagorku Golubović to je jedan političar:
"Po mom mišljenju to je Vojislav Šešelj, jer je po prirodi destruktivna ličnost i sve što radi namerno radi kako bi Srbiju doveo do propasti."
Božidar Jakšić kaže da je teško izdvojiti jednu osobu koja je na negativan način obeležila ovu godinu, ali da tih ljudi ima više i da su, gotovo, svi, kako kaže, vezani za jednu instituciju:
"Srpski parlament. Ništa više ne bi trebalo reći."
Od Obame do Lake
Na kraju 2008. godine sveli su se računi, tradicionalano izabrali najbolji među sportistima, a zajednička negativna ocjena bh. javnosti data je političarima svih nivoa. Iako je BiH 2008. godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, u javnosti preovladava mišljenje da nije bilo značajnih događaja, naročito ne ličnosti koje bi ponijele titulu naj.
Među onima koje su prepoznati kao ličnosti koje su obilježile godinu što je za nama u BiH našli su se, uglavnom, sportski i kulturni radnici, i tek rijetki političari.
Predsjednik Helsinškog komiteta RS Branko Todorović ističe kako bi se među običnim građanima BiH moglo izabrati puno ličnosti godine, a za zvaničnu nominaciju izdvaja glavnog revizora RS Boška Čeku:
„Pozitivan lik bi mogao biti već više godina unazad glavni revizor u RS gospodin Čeko. Njegovi izvještaji, njegova objektivnost i njegovo ukazivanje prije svega na propuste Vlade, lokalnih zajednica i institucija u RS kada je u pitanju trošenje novca poreskih obveznika zaslužuje mnogo veću pažnju građana, mnogo veće poštovanje i mislim da nam je, zapravo, održao jednu vrstu moralne lekcije. Ja bih kao negativan događaj u godini koja prolazi izabrao kampanju koja je pokrenuta u RS, i od strane institucija i od medija, protiv nevladine organizacije Transparency International.“
Jedan od direktora Transparency Internationala BiH Srđan Blagovčanin kaže kako je premijer RS Milorad Dodik bez premca u kategoriji najvećeg negativca godine, ali ističe da se su tokom 2008. u BiH, ipak, desile i dobre stvari:
Sarajlije, vidno razočarane domaćom političkom scenom, vjeruju kako je Barak Obama planetarna ličnost godine, pa tako i BiH:
„Barak Obama. U BiH za pozitivnog ne znam, a negativan je vjerovatno Milorad Dodik, ili tako neko.“
„S obzirom na medijsku zastupljenost sigurno da je to Obama bio, to je sa malo širih prostora. Negativna su sigurno ova dešavanja, recimo izuzetno mi je negativno bilo, ako to može za mlade ljude da se kaže, što su ubili malog Denisa Mrnjavca.“
„Nekako odmah sam prekrižio politiku. Možda u kulturi neki ljudi, recimo Haris Pašović, on je pozitivna ličnost.“
„Negativan naš premijer Branković. Kad ga god nešto pitaju, on kaže da nema pojma o čemu se radi.“
„Negativnih je previše, pa neću ulaziti u to. Pozitivan je Ćiro Blažević, unio je malo optimizma u naše društvo.“
„Niko ne zavrijeđuje da bude imenovan za ličnost godine 2008.“
Za Amelu Rebac, novinarku iz Mostara, ubjedljivo nalošiju ocjenu za rad i ponašanje u 2008. godini dobili su bh. parlamentarci:
„Najnegativnije osobe u našim životima i u cijeloj državi. Znamo kako već dugo i besprizorno i bez ikakvih osjećaja povećavaju plate. Još bih jedan događaj izdvojila: radi se o inicijativi SDP-ovog parlaamentarca Denisa Bećirevića, a vezano za podizanje spomenika malom Srđanu Aleksiću iz Trebinja.“
Amelini sugrađani Mostarci, kao i Sarajlije, najličnosti vide u sportistima, pjevačima, kulturnim radnicima:
„Prema meni, ličnost 2008. godine je Elvir Laković Laka. A najveći pozitivac - opet Laka, Evrovizija.“
„Ličnost 2008. ja mislim da bi to bili neki obični ljudi koji se kreću gradom, ne bih sada imenovala. Ali najveće negativce možemo tražiti, između ostalog, među političarima jer vidimo šta se dešava. A pozitivac - to bi jedno mogao biti superman.“
„Ne znam koliko je bilo tih nekih pozitivnih stvari u godini iza nas. Možda Ćiro Blažević, reprezentacija. Negativac najveći, tu ne treba jednu osobu, tu možemo navesti sve naše političare - trojka, šestorka, devetorka, možemo ih nabrajati do beskonačnosti.“
Politički analitičar iz Banje Luke Tanja Topić izabrala je, ipak, među političarima, i predsjednika SDA Sulejmana Tihića ocijenila najvećim i najpozitivnijim iznenađenjem domaće političke scene:
„Jer je on u političkom smislu napravio jedan iskorak koji je potpuno drugačiji od ponašanja većine političkih lidera, pokazao je neku vrstu i konstruktivnosti i spremnosti na dijalog i kompromis, što je do sada bila rijetko viđena osobina među političarima na ovim prostorima. Bilo je jako puno negativnih ličnosti. Mislim da je većina političkog establišmenta na negativnoj strani, sem Sulejmana Tihića, ne bih nikoga od njih posebno izdvajala. Mislim da su pokazali socijalnu neosjetljivost, rastrošnost u vrijeme kada većina građana u ovoj zemlji krpi jedva kraj s krajem.“
„Meni su simpatični tipovi predsjednika Vlade RS. Dodik je spretan čovjek. Negativni? Pa dobro, Haris ga pretjerao zato što je u njemu nekakva zbrka. Da on bar nešto prokonta, pa da ima smisla, ali izgleda baš zbrka u njemu. Ne ide.“
„Ličnost godine u BiH mislim da je Dragoljub Davidović, a Silajdžić je negativna.“
„Vjerujte da ne znam odgovora.“
„Dodik je kakav je, takav je, ako ima nek ima, ali uradio nam je kud god hodamo ne zavrćamo pantalone - imamo asvalta.“
„Dodik. Dodik glavni.“
„Pozitivne ličnosti nema baš, a što se tiče negativnih ima ih puno. Čitava bh. politička scena - definitivno.“
I na kraju, prema mišljenju Sanela Huskića, iz NVO organizacije poznate pod imenom ACIPS, ovogodišnja najličnost je novinar Bakir Hadžiomerović:
„Zbog stvari koje je radio, te da nas suči sa grubim kršenjima i ljudskih prava i borbe protiv kriminala i sve ostalo. On je to uspio. A najveći negativac definitvno ove godine je gospodin Nedžad Branković koji je uradio, i nije jedini krivac, sve da ošteti Federaciju - on je stvarno to uradio.“
Tako se završila 2008., ali s istim počinje i 2009. u BiH. Mnogi ocjenjuju da će zbog svjetske ekonomske krize i recesije biti mnogo teža nego prethodna. Za bh. prilike dočekuje se bez od straha od težeg života, jer takav već više od decenije, tek sa razočarenjem što smo još jednom pogriješili na izborima i birali one što ih kasnije proglašavamo najnegativnijim ličnostima godine.
Rohatinski i Radman
Među osobe godine Hrvati rijetko ubrajaju svoje političare. Uglavnom su to znanstvenici i sportaši, a ovaj put i u našoj anketi, na vrlo visokom pozitivnom mjestu, po prvi se put našao i jedan guverner - guverner Hrvatske narodne banke, Željko Rohatinski.
"Zadivio me je jer sam stalno imala osjećaj da se on ne da politici, da govori sa aspekta svoje struke, svoga zadatka i svog položaja, da štiti to stručno i da se ne obazire na politiku. Zadivilo me to jer ima malo takvih ljudi u javnom životu. Uvijek imam osjećaj da je to sve slizano sa politikom i da je vlast slizana sa svim strukturama."
Mišljenje ove Zagrepčanke dijele mnogi u Hrvatskoj i smatraju da je samo zahvaljujući mudroj bankarskoj politici guvernera Željka Rohatinskog, Hrvatska izbjegla možda i katastrofalne posljedice ekonomske krize. Književnik Miljenko Jergović:
"Postoji neki opći konsenzus da je ličnost godine u Hrvatskoj guverner Narodne banke, Željko Rohatinski. Razloga je više. Prvi je taj što nam se nije dogodila neka katastrofa sa našim novcima. Ljudi su zbog toga jako sretni jer Hrvati pamte katastrofe koji se s parama svakih 10-20 godina ponavljaju."
Za guvernera Hrvatske narodne banke, Željka Rohatinskog, glasa i vukovarski heroj i autor knjige "Ništa lažno", Predrag Matić-Fred:
"On je čovjek koji se jedini ponaša normalno na ovom brodu luđaka, koji se ove godine događa kod nas jer su se svi uplašili svega. Mislim da on još jedini drži uzde da to sve ne ode k vragu."
Na Matićevoj ljestvici negativnih slika najopasnijom smatra korupciju u Hrvatskoj:
"Tu bih još stavio i Vladimira Zagorca, bez obzira na sve one dragulje. On ima od Domovinskog rata pa na ovamo plaću istu kao i ja, ali on ima pola Zagreba i Evrope, a ja imam mali stan i tri kredita. Ne mogu vjerovati da sam ja toliko glup, a da je on toliko sposoban, tim više što sam prije rata bio poduzetnik, a on je bio geodeta i to ne onaj za aparatom, nego onaj što drži štap."
Među osobama koje su pozitivno obilježile 2008. godinu, Hrvati najčešće ističu i ime svjetski poznatog hrvatskog znanstvenika, Miroslava Radmana:
"Meni je Radman zakon. Jako pametan čovjek koji puno zna, a malo se pravi važan."
"Radman i njegova ekipa što rade na usporavanju starenja. Mislim da je to velika prekretnica u životu svih ljudi."
Psihologinja Mirjana Krizmanić, ali i mnogi anketirani građani, smatraju da je novoizabrani američki predsjednik, Barack Obama, osoba godine važna i za Hrvatsku:
"Mislim da to nije važno samo za Ameriku, nego je to znak da se mogu i predrasude prevladati. Mene se to čini velikim i važnim događajem, ne samo zato što je on tamnoput ili Afroamerikanac, već što je on izuzetna osoba. On je izuzetna osoba u svakom slučaju. To što su ga izabrali, znači da su to vidjeli i to mi daje mali osjećaj nade, ako on preživi."
Jedan od rijetkih domaćih političara koji je spomenut u našoj anketi jest IDS-ov saborski zastupnik, Damir Kajin. Voditeljica Centra za razvoj demokracije, Semina Lončar, izdvaja ga kao osobu koja je svojim antifašističkim stavovima bitno utjecala na političku scenu Hrvatske:
"On se jedini u Hrvatskoj digao protiv koncerata Tompsona i znakova ustaštva na prostoru Istre."
Književnik Miljenko Jergović, na užas, kako kaže, svojih istomišljenika i neistomišljenika, tvrdi da je titulu osobe godine zaslužio i sam hrvatski premijer,
Ivo Sanader:
"On nije podgrijavao općenarodnu histeriju u odnosima sa Slovencima i njemu se u zaslugu može upisati to što se po Hrvatskoj ne razbijaju slovenski auti i što se po jadranskoj obali ti isti auti ne bacaju u more, ili što se Molotovljevi kokteli ne bacaju na slovenske trgovačke centre, to jeste što se Slovenci u Hrvatskoj 2008. godine ne tretiraju onako kao što su se tretirali Srbi 1991. godine. To je apsolutno velika stvar za koju je najzaslužniji premijer. Druga velika stvar za koju mislim da je civilizacijski i mentalitetno važna je što je rekao da se mi prema Srbima i prema Srbiji, kada se ona nađe na pragu Evropske unije, nećemo ponašati kao Slovenci prema nama. To je nešto što hrvatske uši ne vole ćuti, ali što im se treba govoriti i što je jako dobro."
Umjetnici i sportisti
U izboru za ličnost 2008. godine naši sagovornici su se uglavnom bavili pozitivnim i prijatnim iznenađenjima, navodeći kao primjer sportiste i ljude iz umjetnosti i kulture. Političare su rijetko pominjali i to u negativnom kontekstu.
Shodno svom društvenom angažmanu izvršni direktor Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanja Ćalović u odabiru ličnosti koje su obilježile godinu za nama izabrala je:
Njen kolega iz Inicijative mladih za ljudska prava Boris Raonić kaže da neće da se bavi negativnim iznenađenjima i objašnjava:
"Neću spomenuti nijednu negativnost jer u ovom slučaju značilo bi da sam bio naivan".
Od pozitivnih Boris Raonić naravno bira sportiste:
"Ja bih izdvojio dva čovjeka koji su, na žalost, zapostavljeni od kompletne javnosti Crne Gore, a radi se o jednom podvigu. U pitanju su Milan Radović i Dragan Bulatović. To su dva crnogorska planinara, dvojica alpinista, koji su se uspeli na prvi put na vrh preko osam hiljada metara, vrh sa koga se svega 30 posto ljudi uspješno vrati, a 30 posto i svoj život na tom vrhu. Njihov uspjeh je zbilja fantastičan, a kako se medijski dio crnogorske javnosti i crnogorski zvaničnici ponijelu prema tome najbolji će podatak biti što kada čuju ovu informaciju biće iznenađeni".
I istiričar umjetnosti Aleksandra Čilikov vezuje ljude i njihove poduhvate, pa će u 2009. pamtiti sljedeće:
"Prva bi bila izložba Milije Pavićevića na trgu, na otvorenom u organizacjii Telekom-a u Podgorici koja je doista fascinantna i oduševila je čak i one koji su laici i koji ne znaju što je umjetnost. Druga stvar bi bila poziv za razvoj pozorišne kulture u Kotoru, pogotovo angažman Tihane Ćulafić, Slobodana Milatovića i treća stvar to je dodjela nagrada "Stjepan Mitrov Ljubiša" Božu Koprivici, dramaturgu i nagrade Grad Teatar Sonji Vukićević. To su ljudi koji su itekako zadužili crnogorsku kulturu i da je bilo sreće trebali su oni odavno da dobiju te nagrade. Ja pamtim 2008. i dalje po nekulturi u smislu jedne dalje bazdušne devastacije kulturne i prirodne baštine Crne Gore. To je prevršilo svaku mjeru."
Još jednom se vraćamo sportu i apsolutno pozitivnoj ličnosti godine po izboru Darka Šukovića, direktora i urednika Radija Antena M:
"To je po mom mišljenju bez konkurencije Petar Porobić, selektor vaterpolista Crne Gore i to ne samo zbog činjenice da je sa njim na čelu Crna Gora osvojila prvu medalju i to odmah zlatnu na jednom velikom takmičenju, prvenstvo Evrope u Malagi i došla do četvrte pozicije na svojim prvim Olimpijskim igrama u Pekingu nego zbog svega što je Petar Porobić radio, uradio i govorio u toj godini. Jedna kompletna ličnost koja je pokazala da zna da bude strateg, pedagog, da ima hrabrost da može da kaže svakome u lice ono što misli da mu pripada i na kraju da svojim djelima, svojim rezultatima opravda principe koje je zagovarao, koncept rada za koji se zalagao."
