Suđenje Sireti nije tačka na slučaj "Ovčara"

Autor: Miloš Teodorović

Suđenje Sireti, koji je u svom gradu ostao upamćen pod nadimkom Sićo, specifično je po tome što se vodi odvojeno od procesa protiv ostalih 18 pripadnika Teritorijalne odbrane optuženih za isto zlodelo, ali i zato što je Sireta maja ove godine iz Norveške isporučen Srbiji.

Sa zalizanom kosom vezanom u rep, dve godine nakon što je uhapšen u Norveškoj i sedam meseci nakon što je prebačen u Srbiju, Sireta je pred Sudskim većem Specijalnog suda u Beogradu izjavio da 18. novembar 1991. godine dobro pamti, ali ne po padu Vukovara ili izvođenju zarobljenika iz bolnice (koji su kasnije pobijeni na Ovčari), već po intervjuu koji je tada dao jednoj televiziji.

Tog snimka seća se i Liljana Alvir iz Udruženja "Vukovarske majke":

"Kada je Vukovar pao, postoje i snimci, izjavio je na mostu da on djecu neće praviti dok god ne bude siguran da to nikada više neće biti Hrvatska."

Ljiljana Alvir na Ovčari je izgubila zaručnika, tada 24 godine starog Anđelka Ivana Bartu. O tome kako je Vukovar zapamtio Siretu još nam je rekla:

"Sireta zvani Sićo u Vukovaru je bio jedan od onih koji su prije rata cijele dane provodili besciljno lutajući po gradu. Međutim, iz vremena rata znamo da je bio na Petrovoj gori, znamo da je ratovao za veliku Srbiju, a isto tako znam da je bio i na Ovčari."

Odbrana tvrdi da je u pitanju zamena identiteta Siretin advokat Aleksandar Cvejić tvrdi da njegov klijent nije učestvovao u masakriranju zarobljenika, među kojima je najmlađi imao 16, a najstariji 72 godine, te da nijedan svedok Siretu ne dovodi u direktnu vezu sa Ovčarom:

"Kod njega se, verovatno, radi o zameni identiteta. Smatram da su svedoci - saradnici promašili zbog njegovog izgleda, odnosno imidža koji je tada imao."

Sireta je u vreme pada Vukovara ponosno nosio zapuštenu bradu, dužu kosu i kapu sa kokardom, negujući stereotipni četnički imidž. Kako je izgledao u to vreme ovekovečeno je na pomenutom snimku i nekoliko fotografija koje su vrlo lako dostupne na Internetu. Takođe, zabeležene su i Siretine fotografije iz skandinavske faze, odnosno godina koje je kao izbeglica proveo u Norveškoj gde je stigao, kako priča njegov advokat Cvejić, nakon što su Ujedinjene nacije kontrolu nad istočnom Slavonijom predale Hrvatskoj:

"Pri tome je jako zanimljivo da je on jedan od retkih koji je nosio uniformu i borio se, uslovno rečeno, protiv Hrvatske, koji je tamo ostao do skoro '98.-'99. godine da bi onda sa regularnim hrvatskim pasošem, uz saglasnost UNHCR-a, prešao u Norvešku gde je dobio azil. Tamo se zaposlio, radio pod svojim imenom, dobio još jedno dete - čovek je apsolutno živeo kao svaki normalan građanin."

Ljiljana Alvir kaže kako nije iznenađena što su neki od onih koji su u zemlji ostavili krvave tragove spas pronašli na Zapadu. Podseća da je ranije bilo dovoljno popuniti određene obrasce kako bi vam od razvijenih država sveta bilo ponuđeno boravište bez posebnih provera:

"Međutim, vrlo brzo su postali svjesni, nakon otkrića Ovčare, da se svi tragovi ne mogu zatrti - nigdje nije za takve sigurno. Ne žive oni mirno, svaki dan čekaju taj poziv."

Takav poziv Sireti je stigao pre dve godine, a međuvremenu je u Hrvatskoj osuđen na 12 godina robije i to tokom suđenja u odsustvu na kome je dokazano da je, sa još jednim saborcem, naterao zarobljenika Ekrema Nakičevića da trči, a potom ga pokosio rafalom. Norveška ga nije Hrvatskoj isporučila strahujući za mogućnost fer suđenja u toj zemlji, a Srbiji je predat, kako nam je objasnio portparol Tužilaštva za ratne zločine Bruno Vekarić, zahvaljujući dobroj saradnji sa nadležnima u Oslu. On objašnjava da nije pogrešno očekivati da će se i ubuduće pojavljivati slične priče:

"Apsolutno, doći će se do nekih imena ljudi koji su započeli potpuno nove živote u nekim drugim zemljama, ali oni itekako imaju odgovornost za neke zločine koji su se dešavali u bivšoj Jugoslaviji."

Da je zaista tako potvđuju i podaci Migracionog zavoda Bosne i Hercegovine, odakle su još pre dve godine pominjali da se samo u, na primer, Švedskoj kreće između pedeset i stotinu ljudi koji se mogu dovesti u vezu sa zločinima.

Primedbe učvrstile optužnicu

Kada je o Ovčari reč, podsećamo da je u toku ponovljeni postupak i to protiv 18 optuženih, a nakon što je decembra 2006. godine Vrhovni sud Srbije ukinuo prvostepenu presudu Veća za ratne zločine i suđenje vratio na početak. Zastupnik porodica pobijenih, advokat Fonda za humanitarno pravo Dragoljub Todorović podvlači da je od početka suđenja prošlo pet godina, te da su sve primedbe koje su bile upućivane u odnosu na proces samo učvršćivale optužnicu:

"Vrhovni sud Srbije je dao 14 primedbi, sve te primedbe su išle u korist optužbe - sve su još više produbile njihovu krivicu. Očekujem da će kazne biti iste."

Dokazi koji su upotrebljeni na suđenju za Ovčaru biće upotrebljeni i protiv Sirete, zbog čega je optužnica protiv njega neobično kratka. To su nam rekli u Sudu gde veruju da će mu visina kazne biti slična onima koje su u prvom stepenu izrečene ostalim optuženima - polovina njih dobila je maksimalnih 20 godina robije.

Suđenjem Sireti, uverena je Ljiljana Alvir, slučaj Ovčara nije zatvoren:

"Ne bio smio, krug se ne smije tu zatvoriti zato što postoji veliki broj njih koji su još uvijek na slobodi, koji uživaju i koji bi, da tako kažem, ponovili istu stvar da mogu. Ali, još bitnija stvar od toga jeste onaj dio odgovornih osoba. Taj Sireta i svi ti skupa koji su optuženi, direktni počinitelji zločina, imali su odobrenje i imali su naredbu."

Nastavak suđenja Sireti zakazan je za 23. februar, kada će biti saslušani prvi svedoci.

Crna Gora: Završene istrage u slučajevima Bukovica i deportacije

Autor: Petar Komnenić

U praktično istom danu završene su istrage dva ratna zločina sa početka devedesetih, u slučajevima Bukovice i deportacije bosanskih izbjeglica. Na potezu je tužilaštvo.

Istrage oko protjerivanja crnogorskih građana islamske vjeroispovijesti iz rejona Bukovice i bosanskih izbjeglica koje je crnogorska vlast tokom 1992. godine izručila pod nož vojsci Radovana Karadžića okončane su paralelno i proslijeđene na odlučivanje crnogorskom tužilaštvu. Na istrage u ovim slučajevima čekalo se godinama, a konačno su pokrenute pod pritiskom oštećenih i međunarodne zajednice. Samo od početka ove godine u slučaju Bukovica saslušano je oko 30 svjedoka koji su od 1992. do 1995. u ratnoj pomami protjerani sa svojih ognjišta na sjeveru Crne Gore samo zato što su bili druge vjere. Prema podacima Udruženja Bukovičana na tom području ubijeno je šest, a oteto 11 osoba. Mnogi su zlostavljani, a njihove kuće popaljene, dok je trajno protjerano preko 90 porodica koje su i danas razasute po regionu i svijetu.

Komentarišući okončanje istrage Velija Murić, predsjednik crnogorskog Komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava, kaže:

"Poslije toliko odugovlačenja konačno sam u saznanju da je okončana istraga za slučaj ratnog zločina u Bukovici.Vjerujem da ta istraga nije vođena djelotvorno zbog toga što pritvori nijesu određeni protiv osumnjičenih, a uz to istragom nijesu obuhvaćena najrelevantnija imena i najrelevantniji pojedinci koji su dali doprinos da se zločin dogodi, odnosno nijesu preduzeli odgovarajuće mjere, a bili su u mogućnosti da preduzmu radnje da se zločin ne dogodi."

Istovremeno je okončana i istraga o slučaju deportacije 150 bosanskih izbjeglica koje je crnogorska vlast predala Karadžićevoj vojsci. Od njih je 83 ubijeno u fočanskim i drugim logorima. Za ratni zločin protiv civilnog stanovništva osumnjičeno je sedam bivših policijskih funkcionera i bivši šef tajne policije Boško Bojović. Jedan od osumnjičenih u međuvremenu je preminuo.

Dragan Prelević, pravni zastupnik porodica ubijenih bosanskih izbjeglica koje su paralelno sa krivičnim postupkom tražile materijalno obeštećenje od države zbog smrti svojih najbližih:

"Naša advokatska kancelarija je angažovana u postupcima za naknadu štete u građansko pravnim postupcima u 45 tužbi pred Osnovnim sudom u Podgorici i mi smo ovih dana u pregovorima sa Vladom Crne Gore koja je konačno, poslije četiri godine od pokretanja ovih postupaka, izrazila spremnost da obešteti žrtve i članove njihovih porodica. Mi nijesmo učestvovali u dosadašnjoj krivičnoj istrazi. Podsjetiću da je ova istraga pokrenuta tek u oktobru 2005. godine, i to neposredno prije prvog ročišta za naknadu štete s isključivim ciljem da se izdejstvuje prekid postupaka za naknadu štete. U međuvremenu, ova istraga je dobila svoj tok. Tu se istraga vodi protiv osam lica. Mi smo od početka ukazivali da nijesu izvedeni relevantni dokazi. Kao svjedoci je bilo predloženo šest lica i dok se ne podignu optužnice ja mislim da je potpuno prerano komentarisati kvalitet istrage koje se vode."

Tužilaštvo ima mogućnost da podigne optužnicu, obustavi postupak ili da eventualno proširi istragu ukoliko ocijeni da je još neka osoba počinila krivično djelo.

Razgovor s povodom: Tarik Sadović, ministar sigurnosti BiH

Razgovarala Žana Kovačević

Novi zakon o programu zaštite svjedoka u Bosni i Hercegovini riješiće pitanja poput promjene identiteta i izmještanja osoba koja budu svjedočile u procesima za najteže oblike kriminala i ratnog zločina. Na ovaj način svjedoci u velikim i teškim procesima koji tek stoje pred pravosuđem BiH biće zbrinuti nakon okončanja postupka, kaže u intervjuu za program Pred licem pravde ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović:

„On se odnosi, između ostalog, i na neke radikalne zahvate u smislu promjene identiteta, dislociranja svjedoka u zemlji, a ovo je mala zemlja pa će nekad biti potrebno da ga izmjestimo u Kanadu, Australiju, u drugu zemlju. Dakle, za svjedoka koji je svjedočio u najtežim kriminalnim slučajevima organiziranog kriminala, korupcije visokog nivoa, terorizma i ratnih zličina, gdje se opravdano sumnja da će njegov život poslije svjedočenja i život njegovih najbližih biti ugroženi, može se primijeniti, poslije odgovarajuće procedure, kroz program zaštite svjedoka, trajna zaštita njega i njegove porodice. To podrazumijeva niz sistemskih stvari. Nije lako promijeniti identitet - od ličnih dokumenata njega, porodice, zametanja njegovih tragova u cijelom sistemu i davanja novog identiteta. Ali to je praksa koja se u razvijenim zemljama koristi. Ona se ne koristi tako često, ali je zaista potrebna.“

RSE: Kako i ko će procijeniti da svjedok može ući u ovaj program zaštite?

Sadović: Zakon je predvidio da to radi posebna komisija koja odlučuje o uključenju u program zaštite nekog svjedoka. Tu komisiju sačinjavaju tužilac Suda BiH, predstavnik SIPE, predstavnik Ministarstva pravde i još jedan član. Oni, dakle, odlučuju da li da se taj svjedok uključi u program. Naravno, potpisuje se odgovarajući sporazum o međusobnim obavezama između države i samoga svjedoka. Nadležan za provođenje toga je posebni Odjel za zaštitu svjedoka u SIPI.

RSE: Gospodine Sadoviću, s obzirom da je ovo državni zakon, da li će svi svjedoci u BiH, pa i oni iz procesa sa nižih nivoa, kao štu su kantonalni ili okružni sudovi, moći biti uključeni u ovakav program?

Sadović: Svi svjedoci u BiH mogu biti predmet uključivanja u program zaštite ukoliko to ova komisija odluči. Dakle, može neko tužilaštvo, sud iz Republike Srpske, iz Federacije, iz kantona podnijeti da neki svjedok na nekom procesu na tim sudovima bude uključen u program zaštite svjedoka. Podnosi se ovoj državnoj komisiji koja odluči. Međutim, u Paralamentu, mislim da su poslanik Živković i njegova stranka SNSD predložili neke izmjene zakona u smislu da svjedoci koji se pojavljuju na nižim sudovima ne bi mogli, da je to prenos nadležnosti, mada je zakonska norma jasna - dakle, može se uključiti ali ne mora. Ja sam smatrao da ta argumentacija ne stoji. Međutim, vidim da su oni jako uporni u insistiranju. I ja bih i prihvatio i njihove amandmane - ako oni misle da ne trebaju svjedoci iz RS da budu uključivani ako se proces vodi pred sudovima u RS, ako oni ne žele da budu uključeni u ovaj program, da imaju mogućnost da budu uključeni u ovaj program, u redu - ne moraju, ali prave sebi štetu a ne nekome drugome.

RSE: Za ovaj program zaštite, da bi bio provodiv na terenu, odnosno da bi svjedoci dobili novi identitet i bili preseljeni u treće zemlje, očigledno je biće potrebno mnogo novca. Odakle i na koji način će on biti obezbijeđen?

Sadović: To su skupe stvari. One jako puno koštaju, ali je nemoguće predvidjeti koliko bi to bilo. Mi, na kraju-krajeva, nemamo ni nekakva iskustva na osnovu kojih bismo mogli napraviti aproksimaciju potrebnih sredstava. U tom smislu ovo odjeljenje za zaštitu svjedoka u SIPI bi se pojavljivalo kao neko ko te stvari finansira, ali za godinu, dvije dana vidjećemo koliki je otprilike broj tih slučajeva i koliko to košta - i u tom smislu mogu se izdvajati adekvatna budžetska sredstva, tako da možemo relativno lako prevazići taj problem.

RSE: Gospodine Sadoviću, dokle je došla državna strategija o procesuiranju ratnih zločina u BiH? Jedan od članova radne grupe, predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso napustila je grupu stručnjaka tvrdeći da nova strategija neće donijeti ništa novo.

Sadović: Bilo je polemika, vjerovatno će ih još uvijek biti. Međutim, između situacije da nemamo nikakvog plana, a strategija jeste jedna vrsta plana za završavanje ovih bolnih stvari, ja ću izabrati makar i lošiji plan. Moramo imati okvir u kojem ćemo znati ko je za šta odgovoran i koliko nam novca treba.

RSE: Šta predviđa, ustvari, ova strategija? U kojem periodu i na koji način će biti procesuirana djela ratnog zločina i ima li nekih prioriteta - jer svjedoka je sve manje što zbog biološkog nestanka, što zbog protoka vremena?

Sadović: To je jedna ozbiljna stvar zbog čega sam ja i na Vijeću ministara incirao donošenje strategije za procesuiranje ratnih zločina. Prije svega da bi se odredio neki razuman vremenski limit u kojem će se završiti barem najteži slučajevi ratnih zločina jer svjedoci su sve manje spremni da svjedoče. S druge strane, vi morate ono što želite - broj slučajeva, prosjek vremena u kojem oni traju, kapaciteti domaćih sudova i tužilaštava, sredstva koja se izdvajaju za njihov rad i koja su potrebna za te procese - sve to skupa sagledati i reći da ova država se opredijelila da u najvećoj mjeri zatvori bolno poglavlje svoje historije za sedam godina, ili za deset godina. Jer ako se stvar produži na ovakav prilično haotičan način, postoji velika vjerovatnoća da će se krupne ribe izvući, a da će se, možda, voditi neke manje važni slučajevi ratnih zločina. Ta strategija, koja bi trebala vrlo brzo da se nađe i na Vijeću ministara, bi upravo trebala da riješi ova pitanja na jedan sveobuhvatan način uvažavajući, prije svega, da ljudi stare, da umiru, da se slabije sjećaju, da sve manje i manje imaju želje za svjedočenjem. A i zaboravljaju - jer sjetiti se sada nečega prije 15 godina, slike se malo i mute.

RSE: Možete li, ipak, preciznije reći koji je to vremenski rok predviđen ovom strategijom u kojem bi se trebali okončati bar glavni procesi i koji je to broj predmeta?

Sadović: Koliko sad znam, mislim da su predvidjeli za najteža krivična djela rok od sedam godina, a 15 godina za sva druga krivična djela. Najvjerovatnije da određeni broj počinilaca ratnih zločina neće nikada sustići ruka pravde i meni je jako žao što moram i to da kažem, ali je vrlo važno da se država obračuna s onim što može - da bi poslala poruku svoju svim građanima da se zločin ne isplati i da se u budućnosti ovakve grozne stvari ne bi ponavljale. Sama strategija za procesuiranje i završavanje slučajeva ratnih zločina je jedan dokument koji treba dati jedan realan okvir i potrebnog vremena i kapaciteta i novca i resursa koji su potrebni da to završimo. Koliko sam dobio informaciju, mislim da u staregiji nisu na precizan način prikupljeni svi podaci iz svih sudova koji su nadležni za procesuiranje ratnih zločina, koliko se predmeta vodi i koliko je po optužnicama osumnjičeno, odnosno optuženo osoba, ali riječ je sigurno o nekoliko hiljada osoba i predmeta.

* * * * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici