Ova jučerašnja rečenica hrvatskog premijera Ive Sanadera snažnije je no ijedna dosad sledila Hrvate kojima je ministar financija još samo prije šest tjedana tvrdio kako kriza neće toliko pogoditi Hrvatsku.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever:
"Predugo se uljuljkivalo ljude i još dan danas se ljudima to ne želi vrlo jasno reći, upravo zbog toga što se valjda boje da bi politička poruka loše zvučala, pa se ne želi reći stvarno stanje. Sindikati u ovom trenutku nisu spremni prihvatiti zamrzavanje plaća unaprijed jer ako jeste kriza i ako se kriza pojavi, onda krizu moraju svi osjetiti. Kriza doista ne može jedne zamrznuti na plaći od 2.000, 3.000 ili 4.000 kuna, a istovremeno neke druge na 20, 30, 50 ili par stotina tisuća kuna."
I predsjednik Hrvatske udruge sindikata, Ozren Matijašević, smatra da bi zamrzavanje plaća zamrznulo i postojeću nepravičnu raspodjelu jer ovog trenutka čak 60 posto zaposlenih u Hrvatskoj prima ispod prosječnu plaću, a i oni s prosječnom, koja iznosi oko 700 eura, mogu pokriti tek 60 posto mjesečnih potreba. U sinoćnjoj HRT-ovoj emisiji Otvoreno, Matijašević je podsjetio da Hrvati za prehranu troše 40 posto plaće, a Europljani samo 15 posto, pa umjesto zamrzavanja plaća izlaz vidi u drugim mjerama:
"Sustavnim mjerama onemogućiti uvoz svega i svačega, bofl robe koja dolazi u poljoprivredno-prehrambenom dijelu na police trgovačkih lanaca. Treba potencirati domaću proizvodnju, da resurse koje imamo u poljoprivredno-prehrambenom sektoru iskoristimo da potenciramo domaću proizvodnju."
Hrvatske plaće nominalno jesu veće od zemalja u okruženju, ali istovremeno kupovna moć hrvatskih plaća je osjetno manja nego u tim segmentima."
Hrvatski je premijer formirao i savjetodavno tijelo od ekonomskih stručnjaka - Ekonomsko vijeće - koje je jučer održalo prvu sjednicu, te upozorilo da se Hrvatska suočava s izazovima za koje se još i ne zna kakvi će točno biti. Jedan od članova, Ivica Mudrinić:
"Ako krene otpuštanje ljudi i ako počnu gubiti radna mjesta, doći će do lančane reakcije, koja će spiralom stvoriti velike poteškoće. Onda više nećemo govoriti o nultom proračunu ili o uravnoteženom proračunu, nego ćemo morati spašavati ekonomiju."
Građani su ogorčeni i smatraju da, neovisno o svjetskoj krizi, uzroci cijele teške situacije u Hrvatskoj leže u pljačkaškoj privatizaciji i zatiranju domaće proizvodnje. O tome govori i doktor Slavko Kulić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, ističući da je vladajuća garnitura u Hrvatskoj ovog trenutka ozbiljno uplašena zbog prezaduženosti i straha hoće li zbog svjetske krize uspjeti i u 2009. odgoditi reprogramirati pristigli dug:
"Mi nismo dužni malo. Iduće godine i za iduću godinu se radi o negdje oko osam milijardi. Čuli ste Šukera, tu je i nekih dodatnih tri milijarde. Znači - 11 milijardi eura reprogramiranja. Obzirom da mi nemamo te novce iz nacionalnog dohotka, iz novostvorene i dodane vrijednosti, znači da nama politika i dalje vlada na dug. Ona odgađa viđenje problema, a odgađa time i problem suočavanja. Isto tako omogućava nam da dublje idemo u provaliju."
Predstavnici hrvatske drvne industrije, osobito izvoznici, kao što je slavonska Spačva, ali i brojni drugi, javno ovih dana govore da će morati otpustiti i više stotina radnika jer im se narudžbe smanjuju - potvrdio je zamjenik predsjednika udruge Hrvatski izvoznici, Dubravko Miholić:
"Neki mediji su špekulirali ovih dana s cifrom od 150.000 zaposlenih. Ne bih želio baratati nekim brojkama, niti da li će to biti nekih 50.000 ili 100.000, ali sigurno da je to moguće u nekom rasponu od nekoliko desetaka tisuća, ako se ne poduzmu određene mjere, ako se ne uspiju refinancirati određen obveze, iako bi neke firme, ne daj Bože, ipak morale zbog toga ići pod stečaj."
