Autor: Dženana Halimović, Enis Zebić
Očekivana odluka i velik pravni uspjeh Hrvatske - tako je u Hrvatskoj dočekana odluka Međunarodnog suda u Haagu o tome da je nadležan za hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid. Hrvatski predsjednik Stipe Mesić dočekao je vijest o tome na komemoraciji poginulima tijekom i po završetku opsade Vukovara 1991. godine:
"Za nas je ta odluka bila očekivana, s obzirom na sve ono što se dogodilo. Ali, simbolika je upravo u tome da – kada se sjećamo žrtava ovdje na Ovčari, kada se sjećamo žrtava što ih je podnio grad Vukovar i stanovnici Vukovara, kada se sjećamo herojstva onih koji su branili Vukovar - da smo tu vijest saznali upravo ovdje – u Vukovaru. To je simbolika, ali i određena pravda.“
Premijer Ivo Sanader naglasio je kako je posebno važno da se i danas reklo da treba istražiti sve zločince i njihove naredbodavce:
„Zatim, da se istraži puna istina o nestalima – to je ono što nas sve još boli, jer tražimo još preko 1000 ljudi - i da se napravi povrat kulturnog blaga. I ono što je posebno važno – da je danas odbačen prigovor Srbije kako bi u ovom predmetu trebalo razmatrati razdoblje tek od 1992. naovamo. Ne, nego od početka!“
Na pitanje novinara očekuje li protutužbu Srbije, Sanader je ocijenio kako je vrijeme da se Srbija suoči s prošlošću, dodajući kako je upravo u Vukovaru nužno reći da se rat nije vodio na tlu Srbije, da nije razoren Novi Sad, nego Vukovar, da nisu hrvatski vojnici došli u Srbiju, nego da je bilo obrnuto.
"Miloševićeva velikosrpska politika je bila ta, koja je nanijela veliko zlo hrvatskom narodu", zaključio je hrvatski premijer.
Hrvatski ministar pravosuđa i zastupnik Hrvatske pred ovim sudom Ivan Šimonović nazvao je današnju odluku suda – velikim hrvatskim pravnim uspjehom:
„Kod procjenjivanja što ova presuda znači treba uzeti u obzir da je ovo tek prva runda. U drugu rundu, dakle u raspravu o sadržaju ulazimo u vrlo dobroj formi, naime Sud je odbacio sve prigovore Srbije.“
Najvažnije pitanje - može li Srbija odgovarati za djela počinjena prije 27. travnja 1992., kad SRJ još nije postojala kao država, a kada su se u Hrvatskoj i dogodili najveći zločini - Hrvatska će dokazivati u samom postupku. Šimonović je kazao kako je uvjeren da Hrvatska može dokazati kauzalnu vezu između događaja prije 27. travnja 1992 i onih nakon toga, jer među nizom snažnih argumenata je i onaj o personalnom kontinuitetu – odnosno čelne pozicije u vlasti drže i prije i poslije tog datuma – iste osobe. Na novinarsko pitanje o mogućnosti izvansudske nagodbe sa Srbijom, kazao je kako je to stvar Vlade, a ne njega kao zastupnika, ali da Hrvatska treba ustrajati na zahtjevima iz tužbe - kažnjavanju zločinaca, otkrivanju sudbine nestalih i povratu kulturnih dobara, a i današnja presuda će – po Šimonovićevoj ocjeni – potaći Srbiju da se i tu ostvare pozitivni pomaci.
Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivo Banac u izjavi za naš radio ne dijeli optimizam vlasti oko ishoda tužbe.
„To je dobro, samo ja moram reći da sam skeptik. Mislim da je Bosna i Hercegovina imala mnogo bolja traženja, a svi znamo kako je to završilo. Možemo reći da su možda tehnički aspekti ovog našeg slučaja nešto malo bolji, ali – budući da sam skeptičan – živi bili pa vidjeli!“
Predsjednica Centra za suočavanje s prošlošću „Documenta“ Vesna Teršelič kaže za naš radio kako današnja odluka Suda nije važna samo za građane Hrvatske, nego i za sustav međunarodne pravde.
„Teško je sada reći na koji način bi odluka Suda mogla odmoći ili doprinijeti pomirenju u regiji, ali svakako mislim da je važno da ovako važan sud kao što je Međunarodni sud u Haagu i dalje razmatra tužbe za genocid.“
I BiH bi mogla imati koristi
Odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu da se proglasi nadležnim za hrvatsku tužbu protiv Srbije za povredu Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida veoma je važna jer daje Hrvatskoj šansu da pokuša dokazati genocidnu namjeru Srbije.
U tome joj mnogo može pomoći iskustvo BiH, smatra zastupnik BiH pred ovim sudom Sakib Softić:
„U postupku BiH protiv Srbije iskrsli su i korišteni su mnogi dokazi da je Srbija učestvovala u ratu i u BiH i u Hrvatskoj, jer BiH i Hrvatska su bile jedinstveno ratište, jedinstven prostor u kome su srpske snage činile strahote zabranjene Konvencijom o genocidu. Svi oni dokazi koje je BiH koristila stoje također na raspolaganju i Hrvatskoj, tako da hrvatski tim ne mora iznova prikupljati te dokaze.“
„Nakon 2006. godine iskrsle su neke nove mogućnosti za pristup dokazima, tako da hrvatska strana će svakako iskoristiti te bolje mogućnosti, bolje odnose i jednostavno povoljnije ozračje za prikupljanje svih tih dokaza, a sve to potencijalno može koristiti i BiH.“
I Kasim Trnka, jedan od bivših agenata BiH u procesu protiv Srbije i Crne Gore za genocid, smatra odluku Suda o nadležnosti pozitivnom ističući da će ipak najteže biti dokazati namjeru, ali i za to ima načina:
„Iskustvo BiH, a inače i karakteristika geniocida je da je mnogo teže dokazati situaciju namjere, dakle taj psihološki momenat, i zato trebaju doći do dokaza. Nažalost, služba BiH nije raspolagala sa ključnim zapisnicima sa Vijeća za odbranu tadašnje SRJ. To je bio ključni argument da se dokaže namjera. Ako Republika Hrvatska na osnovu našeg iskustva bude više insistirala da joj se dostavi na raspolaganje i ako bude raspoložen Međunarodni sud da izda naredbu da se daju takvi dokumenti, onda može biti u povoljnijoj situaciji.“
Ukoliko Hrvatska uspije doći do dokaza korist bi mogla izvući i BiH, dodaje Trnka:
“To za BiH može biti dodatni razlog da traži obnovu postupka jer je u međuvremenu saznala nove činjenice i nove dokaze koji nisu bili poznati u vrijeme vođenja postupka, odnosno donošenja presude. Ne smije proći rok od 10 godina u kojem se mora podnijeti zahtjev za obnovu postupka jer su se pojavile nove činjenice i novi dokazi.“
Martin Raguž, pravnik i član Parlamenta BiH, ističe kako potvrđivanje nadležnosti ne znači i potvrđivanje optužnice, ali sam proces ima značaj za buduće odnose u regionu. Pitanja na koja se još čekaju odgovori mogla bi konačno dobiti epilog, ističe Raguž:
„Sigurno je da će postupak trajati najmanje dvije do tri godine i da ćemo vidjeti kako će se to reflektirati na ranije, ali i na buduće odluke i odnose na prostoru biše Jugoslavije, Ali u svakom slučaju, činjenica je da su isplata odšetete, vraćanje kulturnih dobara, pomaganje u traženju nestalih su važni elementi koji očigledno nemaju i nisu dobili svoje od govore u cijelosti do sada i sigurno da će ovo biti nastavak traženja tih odgovora.“
Ishod postupka je neizvjestan, slažu se sagovornici, tim prije što je u samoj BiH postojala presuda za genocid prije nego što je donesena presuda Međunarodnog suda pravde po kojoj Srbija i Crna Gora nisu počinile genocid u BiH.
Očekivanja Beograda umereno optimistična
Autor: Iva Martinović
Glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz u ponedeljak i utorak boravio je u Beogradu. Za razliku od prethodne posete kada su ga srpski dužnosnici dočekali s velikim optimizmom, i uvereni da će nakon izručenja Radovana Karadžića njegov izveštaj o saradnji Srbije biti pozitivan, ovoga puta su bili nešto oprezniji. Iako veruju da Brammertz iz Beograda odlazi zadovoljan, jasno je da se bez izručenja Ratka Mladića ne može očekivati da će izveštaj glavnog tužioca EU i UN biti pozitivan.
"Nakon kratkog susreta na aerodromu i njegovog odlaska još više sam optimista. Mislim da će ovo definitivno biti pravi odraz saradnje i da imamo čemu da se nadamo po pitanju izveštaja."
Bramerc je u Beograd došao kako bi razmotrio sva pitanja saradnje Srbije sa Tribunalom, od potrage za preostalim haškim beguncima, do pristupa dokumentima i svedocima, a u cilju pripreme izveštaja Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija, rekla je za naš program portparolka Tužilaštva Olga Kavran, ali nije želela da komentariše da li bez Ratka Mladića u Hagu taj izveštaj može biti pozitivan:
"Tužilac, koji redovni izveštaj Savetu bezbednosti podnosi u pismenom obliku krajem ovog meseca, a usmeno polovinom sledećeg meseca, je u tu svrhu obavio posetu i Zagrebu i Sarajevu i Beogradu. U ovom trenutku uopšte nije umesno da predviđam kakav će biti izveštaj tužioca pošto on tek treba da se vrati sa svog putovanja i sastavi izveštaj."
Zvaničnici Srbije i članovi Akcionog tima za hapšenje haških begunaca, koji su razgovarali sa Bramercom redom poručuju da je Beograd iskazao jasnu volju da okonča saradnju sa Hagom, te da zaslužuje pozitivan izveštaj. Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević:
"Optimista sam da ćemo na kraju završiti taj posao."
RSE: Uključujući i isporuku generala Mladića?
"Da, to je jedini uslov. Na sastanku je najviše bilo govora o predmetima trgovine ljudskim organima, a nakon toga, kada smo prešli u BIA, razgovarali smo, naravno, o haškim optuženicima Mladiću i Hadžiću."
I upravo ova dvojica razlog su zbog kojeg predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Hagom Rasim Ljajić smatra da se potpuno pozitivan izveštaj ne može očekivati:
"On ne može biti pozitivan pošto Mladić još uvek nije u Hagu, ali ne može biti ni negativan zato što je Bramerc uveren da postoji politička volja i jer je upoznat sa našim narednim planovima i akcijama u potrazi za preostalom dvojicom haških optuženika, a pre svega za Ratkom Mladićem."
Iako je pozitivan izveštaj Serža Bramerca najčešće spominjani uslov za odmrzavanje Prelaznog trgovinskog sporazuma Evropske unije sa Srbijom, Holandija čvrsto insistira na izručenju Ratka Mladića. Ukoliko se očekivanja Beograda ispune i Bramercov izveštaj prođe bez negativnih odrednica, hoće li to uticati na ovu zemlju da odustane od svog uslova za zeleno svetlo primeni Sporazuma sa Srbijom? Politikolog Jovan Komšić:
"Činjenice koje Srbija nudi za verifikaciju i Bramercu i Evropi dovoljno su uverljive da izveštaj ne može biti negativan, ali je istovremeno moguće naći i niz razloga da izveštaj ne bude toliko pozitivan da bi ubrzao hod Srbije ka Evropi. Ne verujem da će Holandija promeniti svoj stav i nisam sklon razmišljanju da je reč samo o stanovištu Holandije."
U prilog tome stiže i najava novog predsednika Haškog tribunala Patrika Robinsona da će tražiti da Tribunal ne bude zatvoren pre no što se na optuženičkoj klupi nađu Ratko Mladić i Goran Hadžić. U svakom slučaju, svi rokovi za izručenje preostalih Haških begunaca su prošli i ostaje mogućnost, koju najavljuje Rasim Ljajić, da će se do 12. decembra, kada Bramerc predstavlja svoj izveštaj, nešto promeniti.
Interes RS i Srbije da Mladić ne bude uhapšen?
Autor: Branka Mihajlović
U programu “Pred licem pravde” ovaj put istražujemo i šta može biti razlog da vlasti u Beogradu i dalje ne izručuju Ratka Mladića Haškom tribunalu. Ako već težina zločina koji se ratnom zapovedniku vojske bosanskih Srba stavljaju na teret nije dovoljna, a radi se uz ostalo o genocidu u Srebrenici i višegodšinjem granatiranju Sarajeva, bilo bi za očekivati da je deblokada nastavka evropske integracije Srbije dovoljno jak motiv vlastima u Beogradu da se konačno reše tereta što ga predstavlja Mladićevo skrivanje i zaštita, te da se njegovim izručenjem otkloni i poslednja velika prepreka srpskom putu ka Evropi. Ali, čini se da ipak nije tako.
“Ova poseta neće ništa doneti jer Mladić nije u Hagu, to svi vidimo da nije u Hagu, znamo da se to neće dogoditi ni danas, ni sutra, ni prekosutra, verovatno ni narednih dana..A bez Mladića u Hagu, Holandija neće blokirati naš put prema EU. To nam je rečeno pre dva dana od strane holandskih zvaničnika,” rekao je Ljajić.
Pa, sad , ako se na tas stavi, sa jedne strane, jasna poruka da bez Mladića u Hagu Srbija ostaje na sporednom putu prema Evropskoj uniji, šta to preteže na drugom tasu, na kome su razlozi da se on ne isporuči?
Politički analitičar Vladimir Todorić veruje da je ova vlast, hapšenjem Radovana Karadžića, pokazala da ne kalkuliše i da ima nameru da do kraja sarađuje sa Tribunalom, ali ipak navodi sledeće moguće razloge za odlaganje hapšenja traženog Mladića:
„To je da bi njegovo hapšenje moglo da inkriminiše državu zbog povezanosti tadašnje JNA u akcijama na području BiH sa jedne strane, a sa druge da bi njegovo hapšenje izazvalo velike turbulencije u javnosti, jer se ne bi moglo izvesti bez oružanog sukoba sa onima koji ga štite.“
Što se javnosti tiče, najnovija istraživanja pokazuju da je sve manje onih koji se protive saradnji sa Hagom. Jedno nedavno istraživanje pokazuje da više od 45 od sto građana smatra da treba sarađivati sa međunarodnim tribunalom. Svetlana Logar iz Stratedžik marketinga:
„Prema svemu što znamo po istraživanju javnog mnjenja, ne bih očekivala da bi reakcije na hapšenje Mladića bile imalo veće nego na hapšenje i isporuku Karadžića.“
Šta je sa sledećim argumentom, da bi hapšenje Mladića poremetilo odnose među koalicionim partnerima i ugrozilo vlast? Politički sociolog Vladimir Goati:
„Mislim da su vlasti odlučne da uhapse oba begunca, uključujući i Mladića."
RSE: Da li bi to poremetilo odnose među koalicionim partenrima u vlasti?
Goati: Ne verujem, mislim da su oni čvrsto vezani i u tom pogledu nikakve promene ne bih očekivao.
Ostaje argument koji se smatra jedino ozbiljnim, a to je šta bi suđenje Mladiću u Hagu moglo da znači za Srbiju i Republiku Srpsku. Advokat Srđa Popović:
„U Bosni i dalje traje taj spor između Federacije i Republike Srpske da li je RS genocidna tvorevina, da li može da opstane, da li treba da opstane kao takva.... i taj spor se stavlja u kontekst priče o Kosovu. Tako da politički motivi za ovo odugovlačenje, otezanje i nevoljnost su prilično jasni."
RSE: Znači, Vi mislite da je u pitanju interes Republike Srpske da se Mladić ne uhapsi?
Popović: Naravno. Ali, istovremeno i interes Srbije. Srbija stavlja znak jednakosti između situacije na Kosovu i Republike Srpske i upotrebaljava to kao adut u razgovorima o statusu Kosova.
I na kraju, da li neko ozbiljan veruje da vlast u Beogradu ovog trenutka zaista nije u mogućnosti da locira Mladića? Posle toliko godina igranja sa Hagom i domaćom javnošću, koja je generala sretala na utakmicama u svečanim ložama, u kafanama kako bezbrižno pijucka piće i jede ćevape usred Beograda, da bi kasnije sumnjala da je u podzemnim skloništima u kasarnama i da je moguće da su nedužni vojnici stradali samo zato što su ga slučajno videli? Da li, dakle, posle svega treba verovati vlasti koja tvrdi da mu se 2006-te gubi svaki trag? Novinar Miloš Vasić nas je iznenadio svojom procenom da je to zaista moguće:
„Ja vidim Mladića kao vojnog penzionera negde na Novom Beogradu, skinuo 20-ak kila, pustio brkove, stavio naočare, igra šah sa penzionerima i uopšte se pravi blesav. Jednom mesečno ili dva puta godišnje mu neko doturi u poštansko sanduče kovertu sa nešto para.... Može tako da živi do prirodne smrti.“
Sećate li se da je, kad je uhapšen Radovan Karadžić, neko otkrio da je pre nekoliko godina objavljen roman u kome se dešava upravo to što se u stvarnosti sa Karadžićem desilo? E, pa može li se to ponoviti i ovog puta? Ne znamo da li je naš prethodni sagovornik odgledao na You toube-u pilot epizodu nikada emitovanog humorističkog serijala studenata Fakulteta dramskih umetnosti o Mladiću, jer ga nije nijedna TV nije htela, a u serijalu se general u svojoj prepoznatljivoj uniformi krije u jednom stanu u Bulevaru umetnosti na Novom Beogradu. Pa, kad neko zazvoni na vrata, on pobegne u prenatrpan špajz, ali kad ga telefonom neko iz Vlade zovne, on se uredno javi:
Mladić: Alo?
Glas : Jeste Vi, generale?
Mladić: Da, ja sam.
Glas: Ovde Srđan iz Vlade.
Mladić: Izvoli.
Srđan iz Vlade (snebivajući se): Pa, mislio sam da li...da li ste spremni da se predate?
Mladić: Aaaaa, nisam, nisam. Još nisam
(smeh u pozadini)
Srđan iz Vlade: Jaoj, pa šta sad, šta sad da kažem ovima iz Haga?
Mladić: Šta da kažeš, pa kaži gde ste me locirali.
Srđan iz Vlade: A, gde?
Mladic: Pa, je... li ga, u Valjevu.
Srđan iz Vlade (sasvim tiho) : A, u Valjevu......
ICTY: Nastavljeno suđenje Vojislavu Šešelju
Na haškom suđenju Vojislavu Šešelju, vođi srpskih radikala, Višnja Bilić, načelnica odjela u hrvatskoj upravi za zatočene i nestale, svjedočila je o brojnim masovnim grobnicama u Vukovarsko-srijemskoj županiji koje su hrvatske vlasti pronašle nakon mirne reintegracije Podunavlja. Suđenje prati naš reporter Goran Jungvirth.
“Činjenica je, dakle, da ovi podaci svjedoče da velik udio među stradalm osobama čine osobe koje su posebno zaštićene Ženevskim konvencijama i njihovim dopunskim protokolima,” rekla je Bilić.
Haške suce je posebno iznenadio visok udio žena u broju žrtava - oko 30 posto od ukupno poginulih. Svjedokinja Bilić to im je zato morala dodatno obrazložiti.
“Većinu među ženama čine osobe starije životne dobi koje nisu napustile svoje domove prije početka ratnih djelovanja. Radi se o ženama koje su odlućile ostati u svojim domovima i koje su onda, nažalost, stradale.”
Šešelj, optužen između ostalog i kao vođa paravojnih postrojbi koje su prema optužnici počinile brojne zločine, tijekom unakrsnog ispitivanja suprotstavio se izvještaju svjedokinje nizom konstatacija – poput one, prema njemu, o krivom administrativnom lociranju grobnica.
“Ja zaključujem da ste vi namerno, iskoristili novu administrativnu podelu Hrvatske za lociranje ovih masovnih grobnica, kako biste napravili zabunu i kako bi se svi ekshumirani leševi mogli veštački vezati za operaciju oslobađanja Vukovara od strane JNA u novembru 1991. godine,” rekao je Šešelj.
Šešelj je nastavio unakrsno ispitivati svjedokinju ubacujući pri tom teorije zavjere- poput toga da između 200 žrtava pogubljenih na Ovčari namjerno nije identificirano njih sedam budući da bi to, prema njegovim riječima, dokazalo kako su se na hrvatskoj strani borili i strani plaćenici.
“Možda su i Kurdi u pitanju ili neki drugi plaćenici, a bilo je takvih – vi to znate. Ko zna ko su. Dolazili su i Nemci iz Nemačke, a ne domaći Nemci. Dolazili su Poljaci iz Poljske. Još su neki dolazili, ko zna koji.”
Šešelj je i prilikom ovog ispitivanja iznio pregršt svojih političkih uvjerenja te bezuspješno pokušavao izvući suprotstavljeno mišljenje kod svjedokinje i stvoriti sukob oko stvari nerelevantnih za njegovu optužnicu, ali važnih za politički performans.
“Vi ne biste smeli da govorite o okupiranim delovima Hrvatske nego o faktičkom stanju koje je postojalo. O postojanju Republike Srpske Krajine i građanskom ratu koji je vođen i pokušaju JNA da suzbije hrvatsku separatističku pobunu, te da je Hrvatska 1995. okupirala Republiku Srpsku Krajinu i da ta privremena okupacija još uvijek traje…”, rekao je Šešelj obraćajući se svjedokinji.
Suđenje Šešelju za govore mržnje i formiranje paravojnih snaga -što je prema optužbi bila sastavnica udruženog zločinačkog poduhvata protiv nesrbskog stanovništva u BiH i Hrvatskoj, nastavlja se svjedočenjem novih svjedoka tužiteljstva.
* * * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici