Današnja Hrvatska nije sljednica Nezavisne Države Hrvatske i teško se je može dovesti u vezu sa zločinima u vrijeme Drugog svjetskog rata i Pavelićevim režimom, ističe poznati hrvatski odvjetnik Anto Nobilo. Pravnu prepreku za pokretanje postupka protiv Hrvatske za zločine u NDH vidi i u činjenici da je Konvencija za sprečavanje zločina genocida usvojena tek 1948. i ne može se primjenjivati za ranije zločine. No i Hrvatska, kaže Nobilo, ne treba pokazivati preveliku euforiju zbog jučerašnje pozitivne odluke Međunarodnog suda u Haagu o nadležnosti za slučaj, jer tek slijedi dugotrajan i težak proces i pitanje je hoće li Srbija i biti proglašena krivom za genocid:
«Srbija je odgovorna za brojne ratne zločine u Hrvatskoj, ali smatram da se u Hrvatskoj nije desio genocid, odnosno da ti zločini nisu poprimili razmjere genocida, kao što ni Hrvatska vojska u redarstvenoj akciji 'Oluja' nije počinila genocid, ali jest brojne druge ratne zločine.»
Profesor međunarodnog prava Vladimir Đuro Degan:
«U svakom slučaju, pravo je tužene države da podnese protutužbu. E sad, tužena država Srbija, ukoliko nerazborito spominje neke zločine iz Drugog svjetskog rata, može samo oslabiti svoju vlastitu poziciju glede inzistiranja da nije odgovorna za zločine koji su se dogodili prije nego je postala članica Ujedinjenih nacija.»
I profesor Degan očekuje dugotrajan i težak proces u dokazivanju genocida na obje strane, i velike troškove na račun poreznih obveznika:
«Jedino tko nikako ne može izgubiti u tom postupku su odvjetnici, osobito strani odvjetnici stranaka. Iako, predstavnik Hrvatske pri Međunarodnom sudu i ministar pravosuđa Ivan Šimonović izjavljuje da je Hrvatska sad u posjedu mnogo više dokumenata u svoju korist nego ih je imala Bosna i Hercegovina u svojoj tužbi protiv Srbije i izricanju presude 2006.»
Sveučilišni profesor Žarko Puhovski kaže kako je genocidnih radnji u proteklom ratu bilo i to na raznim stranama, a najviše na jugoslavensko-srpskoj koja je imala i najviše moći. No razloga za ispriku, kaže Puhovski, itekako ima i na hrvatskoj strani, ali to se još dugo neće dogoditi:
«Jer se u Hrvatskoj inzistira na teritoriju i nedvojbenoj činjenici da se, kako to jučer reče premijer Sanader, rat nije vodio u Nišu nego u Vukovaru. Ali se zaboravlja da se u ratu ne radi u bitnome samo samo o teritorijima nego i o ljudima, a nema spora da su ljudi u Hrvatskoj ubijani, pored ostaloga, i samo zato što su bili Srbi, da je bilo etničkog čišćenja u Oluji, početkom kolovoza 1995. godine i to se može dovesti u vezu s formulacijama iz Konvencije o genocidu. S druge strane, priča o 1941-oj do 1945-te se meni čini naprosto besmislenom. Hrvatska se vrlo jasno ogradila od NDH. Srećom (ili nesrećom) postupak pred Međunarodnim sudom u Haagu će trajati dovoljno dugo da će svi imati vremena da se malo ohlade i da neke stvari, koje se sada čine nevjerojatnima, ipak dođu na dnevni red. Bilo bi dobro kada bi se pregovorima moglo doći do toga da obadvije strane odustanu od tužbi, ako uopće budu podignute obje tužbe, to tek treba vidjeti.»
Saborski zastupnik Milorad Pupovac u izjavi Radiju 101 ponavlja da međusobne tužbe nikako ne koriste razvoju dobrih odnosa između Hrvatske i Srbije te da će se predstavnici hrvatskih Srba aktivno uključiti u cijeli spor:
«Da nam se još jedanput ne dogodi da se nađemo u procjepu i da se još jedanput o nama, našoj sudbini i našem iskustvu života, u Hrvatskoj raspravlja bez nas i vode sporovi bez nas.»
